Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr
Nagrada "Zvonimir Golob" otišla u ruke pjesnikinje Kolinde Vukman.<br />

Život u dvoje

Najljepša neobjavljena ljubavna pjesma

Nagrada "Zvonimir Golob" otišla u ruke pjesnikinje Kolinde Vukman.

Kako se kaže sve najljepše ljubavi su tužne, a mi možemo dodati kako su sve ljubavne pjesme posebne.Tako su ljudi iz Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke šestu godinu za redom dodijelili nagradu „Zvonimir Golob“ za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu.

Nagrada je ove godine pripala pjesnikinji Kolindi Vukman iz Dubrovnika. Za pjesmu „Iskupljenje“ od žirija koji su činili književni i branitelji primila je Zlatnu plaketu.

– Nagrada mi je jako bitna jer je Zvonimir Golob moj najomiljeniji pjesnik. Kada čitam njegove stihove kao da sam ih sama pisala, iako je on puno bolji,- rekla je za She.hr Kolinda Vukman.

Na natječaj je došlo 3000 pjesama od 1024 autora iz pet različitih zemalja.

– Zanimljivo je da 70 posto ljubavnih pjesama pišu muškarci, a također i činjenica da ih najviše šalju ljudi stariji od 50 godina,- otkrio je Mladen Pavković, predsjednik Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata Podravke.

Pjesma je potekla iz mene

Kolinda Vukman primila je nagradu u Gradskoj knjižnici i čitaonici "Fran Galović" u Koprivnici na obljetnicu smrti pjesnika Zvonimira Goloba.

– Iako je naslov religiozan, ovo je ljubavna pjesma. U njoj se radi o nedostajanju, o uzaludnom danu bez voljene osobe. Pjesma je jednostavno potekla iz mene, kaže Vukman.

Kolinda iza sebe ima dvije objavljene zbirke pjesama: „Nadomak sna“ i „Mjesečevom tintom“, a i treća je uskoro gotova.

– Ponekad misli zapisujem u mobitel, da mi ne pobjegnu. Za izrazito tople emocije način nije bitan,- kaže Vukman.

Iako ima i „dnevni“ posao, naša sugovornica smatra kako dar poput pjesništva treba iskorištavati i dijeliti s drugima.

– Nagrada me obvezuje. Više nema uzmaka, pisati moram,- veselo zaključuje nagrađena Kolinda Vukman.

IskupljenjeKad bih noćas barem mogla napisati pjesmu
da se iskupim za ovaj dan
bez tebe uzaludan,
dugačku pjesmu u prozi, o nama
od knjige postanka,
od dana kad sam nastala
od tvoga rebra do trena
kad si me zagrizao kao grijeh.
Kada bih mogla ove noći
na tren pogasiti sva svjetla
i ostaviti upaljen samo ovaj komad mjeseca
kako bih vidjela naše sjene
stopljene u jednu i gledati krišom u tami.
poput kradljivice snova
kako rastemo, rastemo u Svjetlost…
Kada bih mogla zaustaviti
zaigrano lišće što pleše ulicama
i lista stranice naše knjige.
Još, kad bih mogla suzu zgusnuti u led.
Jer, kamo bih zapravo mogla pobjeći
iz mrtve utrke kazaljki ove noći,
iz sjećanja?
U sjećanje.
K tebi.

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ne propustite

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.