Da pitate djecu koja je najteža riječ svašta bi čuli: kamen, planina, mjesec, školska torba…A kad bi pitali odrasle ljude da kažu koja je to najteža riječ, što bi odgovorili?
Sigurno imate prijatelje ili poznanike, nekoga u obitelji s kim kada razgovarate osjećate težinu. I kada završite razgovor i druženje s tom osobom kao da vam je teret cijeloga svijeta na leđima od problema i briga te osobe ili jednostavno nakon samog razgovora. Te osobe se stručnim nazivom zovu 'psihički vampiri'. Doslovno, kao da vam ispiju svu energiju koju imate i nakon takvih osoba se osjećate umorni, nervozni, razdražljivi, svadljivi…Možda se tako osjećate i kada razmišljate o svom životu, možda vam je teret vašeg života toliko težak da kao da vam svaki dan netko stavi još jedan težak kamen u vreću koju vučete sa sobom kroz život.
A sada…Možete li zamisliti, ali doista zamisliti, jednu, samo jednu osobu koja je nosila teret cijeloga svijeta? Osobu koja je šutjela i nosila to strpljivo sa sobom. I svaki puta kada bi nekoga pogledala rekla bi: pusti meni, ja ću. Osobu koja nije imala straha, koja se nije smatrala grješnikom, koja nije odbijala odgovornost, koja se nije miješala u stvari drugih ljudi, koja je analogno razmišljala, koja je prikazala život radikalno jednostavnim, koja se nije oslanjala na racio i analizu, koja je razmišljala u potpunosti samostalno i logično. Osobu koja nije tražila spas u vanjskom svijetu.
Stvari koje je najteže učiniti ili reći su vrjednije od najskupljih stvari koje se mogu kupiti.
Vratimo se na početak. Koja je to najteža riječ? Hvala? Molim? Žao mi je? Oprosti? Volim te? Pomozi mi? Koju je vama najteže od ovih riječi izgovoriti?
Kupite djetetu nešto što si je željelo i razveselite ga, a ono vam razdragano kaže: hvala. I srce vam zaigra od sreće. Kada vam stavi svoje male ruke oko vrata i kaže: volim te, ništa vam drugo na svijetu nije potrebno. Kada vam kaže: pomogni mi da zavežem cipele, sagnut ćete se i pomoći mu. Kada razbije nešto, bilo da je to namjerno ili ne, i pogleda u vas: žao mi je, shvatit ćete. Kada vam kaže da mu je žao za nešto što je učinilo (po vama) loše i kaže: oprosti, oprostit ćete mu i zaboraviti!
Da li i koliko ozbiljno i na koji način shvaćate te riječi? Naravno da to ovisi o onome tko će vam ih izgovoriti. U primjeru kada vam je dijete reklo hvala, reagirate sretno. Da vam šef na poslu kaže hvala ili netko drugi za nešto što ste učinili da li biste očekivali nešto za uzvrat i kako biste reagirali na to hvala? Kada vam dijete kaže: volim te, sretni ste i ne sumnjate u to. Kako se osjećate kada vam partner kaže: volim te? Nije isti osjećaj kao kada vam roditelji kažu isto.
Morate znati da iskreno, ali iskreno izgovoreno 'žao mi je' kod te osobe bilo je izazvano krivnjom koju je osjećala zbog toga nečega što je ili nije učinila kao što je trebala. Krivnja je podmukao osjećaj. Težak, jako težak za onoga tko ju nosi. Isto tako je teška riječ za izgovoriti. Ali, ništa ne briše suze sa lica i ništa ne mami osmijeh na lice kao najteža riječ.
Mogu vam zasigurno reći koja je to najteža riječ. Ljudi kada dođu k meni na terapije, ne znaju što ih čeka. Kažu i izgovore hvala, molim, volim te, žao mi je… I kada dođe ta riječ koja je najteža, neki ju izgovore, neki ne. Ako ju izgovore svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom, pada sav teret s njihovih leđa. Ta riječ oslobađa. Ta riječ otklanja sav teret s vaših leđa. Ta riječ briše suze sa vašeg lica i mami osmijeh na lice.
Objasnit ću vam to na ovakav način. Zamislite osobu koja je nešto ukrala, dovedu tu osobu pred sudca i porotu, osude ju krivom, ta osoba zna da to nosi posljedice i da zbog toga ide u zatvor. Ali čak i taj zatvorenik, čak i on, kada odsluži kaznu izlazi iz tog zatvora i slobodan je. A vi, ako nosite krivnju, mržnju, osudu, da li prema sebi ili nekome drugome, to je kao da ste u tom zatvoru. Pa tko vas je zatvorio u taj zatvor?! Sami ste se u njega zatvorili i sami dozvoljavate toj kazni da traje duže.
Ta riječ je – oprosti.
Lako je reći oprosti. Ali je teško osjetiti oprosti.
I sada, sigurno znate koja je to osoba bila, koja je nosila i preuzela sav teret ovoga svijeta.
Osoba koja je rekla: 'oprosti im, ne znaju što čine'.
www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr
Sigurno imate prijatelje ili poznanike, nekoga u obitelji s kim kada razgovarate osjećate težinu. I kada završite razgovor i druženje s tom osobom kao da vam je teret cijeloga svijeta na leđima od problema i briga te osobe ili jednostavno nakon samog razgovora. Te osobe se stručnim nazivom zovu 'psihički vampiri'. Doslovno, kao da vam ispiju svu energiju koju imate i nakon takvih osoba se osjećate umorni, nervozni, razdražljivi, svadljivi…Možda se tako osjećate i kada razmišljate o svom životu, možda vam je teret vašeg života toliko težak da kao da vam svaki dan netko stavi još jedan težak kamen u vreću koju vučete sa sobom kroz život.
A sada…Možete li zamisliti, ali doista zamisliti, jednu, samo jednu osobu koja je nosila teret cijeloga svijeta? Osobu koja je šutjela i nosila to strpljivo sa sobom. I svaki puta kada bi nekoga pogledala rekla bi: pusti meni, ja ću. Osobu koja nije imala straha, koja se nije smatrala grješnikom, koja nije odbijala odgovornost, koja se nije miješala u stvari drugih ljudi, koja je analogno razmišljala, koja je prikazala život radikalno jednostavnim, koja se nije oslanjala na racio i analizu, koja je razmišljala u potpunosti samostalno i logično. Osobu koja nije tražila spas u vanjskom svijetu.
Stvari koje je najteže učiniti ili reći su vrjednije od najskupljih stvari koje se mogu kupiti.
Vratimo se na početak. Koja je to najteža riječ? Hvala? Molim? Žao mi je? Oprosti? Volim te? Pomozi mi? Koju je vama najteže od ovih riječi izgovoriti?
Kupite djetetu nešto što si je željelo i razveselite ga, a ono vam razdragano kaže: hvala. I srce vam zaigra od sreće. Kada vam stavi svoje male ruke oko vrata i kaže: volim te, ništa vam drugo na svijetu nije potrebno. Kada vam kaže: pomogni mi da zavežem cipele, sagnut ćete se i pomoći mu. Kada razbije nešto, bilo da je to namjerno ili ne, i pogleda u vas: žao mi je, shvatit ćete. Kada vam kaže da mu je žao za nešto što je učinilo (po vama) loše i kaže: oprosti, oprostit ćete mu i zaboraviti!
Da li i koliko ozbiljno i na koji način shvaćate te riječi? Naravno da to ovisi o onome tko će vam ih izgovoriti. U primjeru kada vam je dijete reklo hvala, reagirate sretno. Da vam šef na poslu kaže hvala ili netko drugi za nešto što ste učinili da li biste očekivali nešto za uzvrat i kako biste reagirali na to hvala? Kada vam dijete kaže: volim te, sretni ste i ne sumnjate u to. Kako se osjećate kada vam partner kaže: volim te? Nije isti osjećaj kao kada vam roditelji kažu isto.
Morate znati da iskreno, ali iskreno izgovoreno 'žao mi je' kod te osobe bilo je izazvano krivnjom koju je osjećala zbog toga nečega što je ili nije učinila kao što je trebala. Krivnja je podmukao osjećaj. Težak, jako težak za onoga tko ju nosi. Isto tako je teška riječ za izgovoriti. Ali, ništa ne briše suze sa lica i ništa ne mami osmijeh na lice kao najteža riječ.
Mogu vam zasigurno reći koja je to najteža riječ. Ljudi kada dođu k meni na terapije, ne znaju što ih čeka. Kažu i izgovore hvala, molim, volim te, žao mi je… I kada dođe ta riječ koja je najteža, neki ju izgovore, neki ne. Ako ju izgovore svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom, pada sav teret s njihovih leđa. Ta riječ oslobađa. Ta riječ otklanja sav teret s vaših leđa. Ta riječ briše suze sa vašeg lica i mami osmijeh na lice.
Objasnit ću vam to na ovakav način. Zamislite osobu koja je nešto ukrala, dovedu tu osobu pred sudca i porotu, osude ju krivom, ta osoba zna da to nosi posljedice i da zbog toga ide u zatvor. Ali čak i taj zatvorenik, čak i on, kada odsluži kaznu izlazi iz tog zatvora i slobodan je. A vi, ako nosite krivnju, mržnju, osudu, da li prema sebi ili nekome drugome, to je kao da ste u tom zatvoru. Pa tko vas je zatvorio u taj zatvor?! Sami ste se u njega zatvorili i sami dozvoljavate toj kazni da traje duže.
Ta riječ je – oprosti.
Lako je reći oprosti. Ali je teško osjetiti oprosti.
I sada, sigurno znate koja je to osoba bila, koja je nosila i preuzela sav teret ovoga svijeta.
Osoba koja je rekla: 'oprosti im, ne znaju što čine'.
www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr
You must be logged in to post a comment Login