Nisam od onih koji zastupaju pozitivan pogled na sve jer mislim da je to vrsta zavaravanja samog sebe.
Život je pun “pozitivnih” i “negativnih” stvari. I ovisno o situaciji i stanju svijesti činit će nam se jedno u jednom, a drugačije u sljedećem trenutku. Isto tako, često, tek naknadno uvidimo kako nešto što nam se činilo negativno, zapravo je bilo najbolje što nam se moglo dogoditi i obrnuto.
Rast je razvoj
Ipak kada pišem spontano tražim pozitivan pogled na okolnosti jer iz svega možemo izvući nešto korisno za sebe. Posebno ako se doživljavamo kao biće koje raste i razvija se svakim novim iskustvom.
Što znači kako sve što se događa može doprinijeti našem razvoju.
Kroz negativno često naučimo što ne želimo, a to je jako važan prvi korak do spoznaje što zaista želimo. Zašto je to baš tako, tema je za neki drugi članak.
Kaos spoznaje
U zadnje vrijeme, čini mi se, imamo puno takvih “lekcija” na raspolaganju. Može li se uopće u moru informacija koje nas okružuju pronaći razlog za optimizam. Ili to znači da me uvukla cijela priča i algoritam mi servira češće negativno. Vjerojatno i jedno i drugo.
Ali iz osobnog iskustva znam da mi je svaki puta svijest o raspadu i kaosu otvorila vrata spoznaje.
Tada vidimo sve što je zakopano i skriveno. A to je uvijek dobro jer je prilika da promijenimo ono što nam ne odgovara. Što se upravo događa i na globalnoj razini.
No, kad smo svjesni raspada i kaosa zbog kojeg najčešće osjećamo strah i neizvjesnost, imamo li volje mijenjati bilo što? Kada vidimo količinu onoga što ne funkcionira, imamo li snage za akciju kojom ćemo promijeniti, bar, osobne okolnosti?
Na to, kao uvijek, jedino svatko od nas može odgovoriti jer potrebno je biti spreman odreći se puno stvari na koje smo navikli kako bi dali priliku nečemu novom. A poznato je da volimo svoje navike i rutine pa čak i kada nisu pretjerano korisne.
Smisao života je dati životu smisao.
Ken Hudgins
Jesmo li to mi?
Kako onda naći dovoljno dobar razlog i motiv da sudjelujemo?
Zapitajmo se ima li smisla? Ima li potrebe? Možemo li isto još 5,15, 50 godina?
A možemo se zapitati i sljedeće: Trebamo li uopće sudjelovati? Svijet se okreće i s nama i bez nas. Uvijek je bilo i bit će nekako. Nekad je super, nekad ne. Je li nam to dovoljno?
Je li svima jednako dobro ili jednako loše? Treba li nam svima biti isto? Ili su neki zaslužili bolje i više?
Jesmo li to mi?
Ako odgovorimo na ova pitanja i mnoga koje će iz njih proizaći kada promišljamo, možda ćemo pronaći malo više razumijevanja za sebe i ljude oko nas pa nas to motivira na akciju.
Možda ćemo pronaći razlog da se osjećamo dobro na mjestu na kojem upravo jesmo i budemo zahvalni.
Možda ćemo zaključiti da znamo što i kako promijeniti i pomoći. Ili kako možemo pomoći nekome drugome ako mislimo da sebi ne trebamo ili ne možemo?
Svaki od tih zaključaka doprinijet će jasnoći slike i stava o svemu što se događa. A onda je sve negativno i pozitivno.
I eto, jesam li napisala nešto pozitivno ili negativno?
Mislim da i nije ni važno jer sam sudjelovala i dala svoj doprinos ovom trenutku. I na kraju krajeva, nije li to razlog zašto smo ovdje?!
Promijenite svijet tako što ćete biti svoji.
Amy Poehler
