Uoči zagrebačkog koncerta u povodu Valentinova, koji će se održati 6. i 7. veljače u Tvornici kulture, razgovarali smo s nezamjenjivim umjetnikom naše glazbene scene. Njegovo ime je Neno Belan. Iskreno? Nakon ovog intervjua još nam je i draži, a mislili smo da to nije moguće. Jedva čekamo koncert.
Glavninu publike na Vašim koncertima čine žene. Kakve su kao publika, je li Vam draže imati pretežno žensku publiku?
Ima i muškaraca ali, da, recimo dvije trećine publike u prosjeku čine žene. Naravno da mi je to draga struktura publike jer žene predivno proživljavaju te pjesme sa mnom i osjećam izuzetnu podršku iz publike. Meni, kao performeru, to je izuzetno bitno i motivirajuće.
Stav prema Valentinovu – slavite li ga na neki naročit način ili je to “dan kao i svaki drugi”?
Volim taj dan jer ljude čini nekako sretnima. A ja, s obzirom da sam glazbenik, uglavnom ga provodim radno, na što se opet ne bunim jer usrećujem ljude koji i očekuju da taj dan budu ekstra sretni. Zajedno s njima budem sretan i ja.
Lokacija/situacija u kojoj biste više od svega htjeli svirati, a još niste imali prilike.
Hmmm, mi smo bend koji je doista prošao sve moguće tipove svirki, lokacija i situacija. Ali ako baš hoćete, jedan Royal Albert Hall bi mi jako legao na dušu (smijeh).
Između Splita, Rijeke i Zagreba, što biste rekli koji grad je po čemu najbolji, možda i Vama najdraži.
Sva tri grada duboko su utkana u moj život i sva tri su mi darovala jako puno radosti i ljepote. Ne bi bilo fer da sad izdvajam jedan od njih. U Splitu sam rođen i odgojen, odrastao sam tamo i raširio krila. U Zagrebu sam razvio glazbenu karijeru i posao koji me prati cijeli život. U Rijeci sam pronašao zreli mir i ugodnost življenja. Volim sva tri grada i svi su mi najbolji.
Kad smo kod Valentinova, možete li se sjetiti najgore stvar koja Vam se desila na spoju kad ste bili mlađi?
Možda neka blokada u komunikaciji zbog neiskustva i sramežljivosti. Ono, puno bi htio, a ne možeš nikako jer se sve zablokiralo (smijeh).
Koga najviše cijenite na našoj glazbenoj sceni? A regionalnoj?
Čitav niz imena je tu. Vjerojatno ću mnoge i ispustiti nenamjerno… Nekako kronološki – od Ive Robića, Arsena Dedića, Tereze, Olivera, Azre, Filma, Rundeka, Josipe Lisac, Dina Dvornika, Marijana Bana, Gibonnija, Jinxa, pa sve do novijih kao što su Detour, Silente i još puno njih. Regionalno opet tako nekako, od Indexa, Bijelog dugmeta, Bajage, Leb i sol, Balaševića… Tko zna koliko ih još nisam nabrojio.
Što možemo očekivati od Nene Belana u 2015-oj?
Zagrebački festival smo odradili, slijede mnogi koncerti, posebno ovi zagrebački. Završavanje studijskog albuma, završavanje koncertnog unplugged CD-a, nastup na slovenskom izboru pjesme za Eurosong, rad na glazbi za jednu dječju predstavu, prevođenje vlastitih pjesama na poljski…
Pitanje koje biste voljeli da Vas mediji pitaju, a nikad nisu.
Kako si, kako zdravlje? (smijeh)
You must be logged in to post a comment Login