Neženja zbog Brada Pitta?

Moja ženica ne voli ići u kino. Kao, puno radi, stanujemo daleko od centra grada, gdje još kina jedino i postoje, pa kad dođe doma oko pola sedam, sedam, klopne nešto (više puta, naravno, pa je od milja zovem "Gicko"!), sjedne pred telkač, ne pada joj napamet da mrda iz kuće; nije rijetko da nam netko pozvoni oko 20 sati, pola devet, a ona već u pidžami! Malo se gosti iznenade, ali, Bože moj!

Uglavnom, ja sam filmofil teške kategorije pa mi takvo njezino ponašanje smeta ali što sad, neću se zbog toga rastati. Dakle, gdje je problem? Sad me već tjedan, dva pili da moramo u kino jer dolazi – došao je! – novi film Quentina Tarantina "Inglorious Bastards", preveden na naški kao "Nemilosrdni gadovi", ratna pucačina u kojima su povijesne činjenice izvrnute naopako pa još triput gore. Rekoh, ajde, Tarantino mi je manga, volim "Reservoir Dogs" i "Pakleni šund", svršavam na "True Romance" Tonyja Scota nastao prema njegovom scenariju, a ove novije promašajčiće ću mu oprostiti. Međutim, ne zanima moju ženicu Tarantino niti World War Two, već išla bi ženska u Cinestar, Movieplex, pa čak i kino Kustošiju da ga nisu srušili, gledati taj film isključivo zbog glavnog glumca – Brada Pitta! Gledala bi ona radije i "Osvetu paradajza ubojice 4" ako ON tamo glumi nego, recimo, "Dodeskaden" Akire Kurosawe ili "Andrej Rubljov" genijalnog Andreja Tarkovskog.

U zadnjih godinu i pol doma smo na videu zajedno gledali samo jedan film, poluproizvod zvan ‘Neobična priča o Benjaminu Buttonu’ gdje je ON devedeset posto vremena na platnu. Malo joj je bilo bed jer je u prvom dijelu našminkan kao starac i ružan je do boli ali u drugom je dijelu beba došla na svoje, kad je postao "lep kao greh", kako su navodno žene u Srbiji rekle za Nadana Vidoševića. Kakve je film kvalitete reći će vam Jurica Pavičić, Dragan Jurak ili onaj treći, trenutno me se to ne tiče, ali zbog čega vam ja ovo uopće pričam?

Pa, zato što se zbog tog Brada Pitta, "ocvalog WASP švalera" kako ga posprdno zovem pred svojom ženicom, zamalo nisam oženio! Naime, tijekom studija radio sam u jednoj kvartovskoj videoteci čiji je član bila i moja sadašnja družica a tada iz moje perspektive još samo jedna ženskica koja super izgleda i još bolje miriši (ako ima dobar parfem, zaljubio bih se ja i u činčilu!). Zapalio sam se ja na nju, ali činila mi se tri koplja viša liga od mene, a zanimali su je samo filmovi u kojima "glumi" ON. Budući da taj frajer nije snimao 45 filmova godišnje, pogledala je u kratkom roku sve što je kod nas objavljeno, to je još bilo u vrijeme VHS-a, pa sam joj po službenoj dužnosti gurao i druge naslove. Sjećam se da sam joj ponudio komediju "Only The Lonely" s pokojnim buckom Johnom Candyjem u glavnoj ulozi. Samo mi je odbrusila pogledavši omot kazete: "Neću taj! Dosta mi je ružnih ljudi u privatnom životu, ne želim ih trpjeti još i na filmu". Opa, beba, tu smo. Prekrižio sam svaku šansu da je zovem na kavicu budući da mister Pitt i ja ličimo kao, recimo, otprilike, Bud Spencer i Elvis Presley. But, to jest ali, preko svojih kontakata doznah da joj se ipak jako sviđam (tješio sam se da je unutarnja ljepota najvažnija, pa da je to prepoznala!) te je zvah na prvu kavu, drugu, prohodah s njom i nakon par godina oženih. Nije neka bajka od braka, ali nije ni grčka tragedija! I tak mi živimo već deset godina, nije da se žalim, gledamo filmove s Bradom Pittom a ponekad i neke druge, s Keanuom Revesom ili nekim drugim bejbifejsom, živimo, radimo, debljamo se, bildamo minus na tekućem i grcamo u besparici kao i cijela zemlja, sve po PS-u.

Jednom sam zgodom, kad je Othello u meni uzeo previše maha, skupio petlju i upitao svoju gospođu: "Pa dobro, majke ti, zašto si se udala za mene kad se pališ na onog seronju? Što se nisi onda udala za njega?". Odgovor me dotukao: "Pa, kad on živi u Americi, tupko, a i nikad nije odgovorio niti na jedno moje pismo!"

Kakav poraz!

P.S. Ako tu i tamo pročitate u Showbizz rubrici bilo kojeg portala da muški dio Brangeline napušta glumu, ne vjerujte! Nisam ja te sreće!