– Zrinka, Dado i ja smo se prije godinu i pol išli provoziti biciklima do Nemetina. Kada samo 
došli tamo šokirali smo se, znali smo da situacija nije bajna, ali ono što smo mi tamo vidjeli bilo je grozno. Osjećaš neku nemoć kada vidiš sve to,– ispričala je Ivana Crnoja jedna od volonterki iz Azila koja je bila među prvima koji su pokrenuli volonterske akcije u Nemetinu.
Ivana priča kako se ne može opisati osjećaj koji vas prođe kada prvi puta dođete u Nemetinski azil.
– Oko 200 pasa istovremeno laje, sve smrdi od pasjeg izmeta do jama koje se nalaze iza azila, a u njih se bacaju pseći leševi.
Nakon prvog posjete koja je bila prije godinu dana, nekolicina entuzijasta odlučilo je promijeniti situaciju. U azil koji je smješten između betonare i miniranog polja dolaze subotama i nedjeljama, najprije na biciklima, a kasnije su automobilima prevaljivali udaljenost od 13 kilometara.
Azil
Trenutno su azilu zaposlene dvije osobe na čak 200 do 250 pasa. Oni bi trebali brinuti o njihovoj prehrani i životu u azilu, te liječenju i slično ali nisu za to educirani nit ti motivirani. Ni sam azil ne udovoljava higijenskim ni tehničkim uvjetima. Psi nisu cijepljeni, nema kanalizacije, nema sanitarnog čvora i slično.
– Pas Bowie je imao ogroman tumor pa smo ga dali operirati o našem trošku. Nisu mu smjeli dati anesteziju u koliko je lošem fizičkom stanju bio. Taj pas nam je bio snažan poticaj za volontiranje, spasili smo ga i sada je udomljen i sretan,- objašnjava naša sugovornica.
Volonteri su mu svaki dan nakon operacije dolazili davati kompleks B kako bi se bolje oporavio.
Trenutno svaki peti pas ima „kućicu“, odnosno ono što su volonteri napravili od starog namještaja i dobivenog ili kupljenog materijala.
– Dva do tri velika psa su u šest kvadrata. Zamislite da vi živite u tako malom prostoru sa još dva tri potencijalna neprijatelja i s njima se borite za hranu i sve ostalo. Nisu odvojeni ni muški od ženskih tako da se pare pa stalno vadimo mrtve štence. Meni je prije godinu dana bilo nezamislivo da ću vidjeti mrtvog psa, a kamo li da ću ih ovako mrtve vaditi i misliti i bolje da su umrli nego da žive tamo.
Posh Store
Volonteri su pokrenuli Posh Store svake treće subote u mjesecu u CNC/Klubu mladih na Strossmayerovoj 68 u Osijeku.
– Prodajemo rabljenu odjeću, ploče, cd-e, nakit, knjige i još svakakve sitnice. Daruju ih ljudi koji žele pomoći azilu. Sa sakupljenim novcem liječimo i steriliziramo pse. Sve radimo u suradnji s veterinarskom ambulantom FURY koja nam je izašla u susret prepolovivši cijene usluga.
Ljudi dobre volje
Za sada postoji oko 15 stalnih i aktivnih volontera.
– Ne razumijem kako itko može tamo doći, vidjeti sve i onda samo otići kući, jer ih nije briga,– čudi se osječka volonterka.
Volonteri su napravili dodatan prostor za pse u koje oni dolaze nakon operacije kako bi imali određeni period mira u zasebnim prostorijama. Svakodnevno netko od njih posjeti azil i ako ništa drugo barem nahrani pse, dok vikendom imaju akcije u kojima se radi po više sati dnevno ne bi li se osigurao bolji život psima u azilu.
– Za vrijeme onih velikih minusa dolazili smo razbijati vodu za piće koja zaledila. Dobili smo i donacije deka od HV-a te mještane zamolili za slamu. Zasigurno, psima o kojima brinemo bila je ovo najbolja zimu do sada.
Svaka osoba koje želi može pomoći na najrazličitije načine, od donacija do šetanja pasa. Više volimo pomoć u stvarima, materijalima, hrani nego u novcu. Šetnje su važne jer se psi ne kreću dovoljno, a ima posla i na čišćenju prostora u kojima borave te na štandovima posh storea.
– Oni koji nemaju jači želudac, mogu samo da prošetati pse. Inače, kontaktirati nas se može i preko Facebooka "Azil Osijek – volonteri",- pozvala je volonterka Ivana Crnoja.
došli tamo šokirali smo se, znali smo da situacija nije bajna, ali ono što smo mi tamo vidjeli bilo je grozno. Osjećaš neku nemoć kada vidiš sve to,– ispričala je Ivana Crnoja jedna od volonterki iz Azila koja je bila među prvima koji su pokrenuli volonterske akcije u Nemetinu. Ivana priča kako se ne može opisati osjećaj koji vas prođe kada prvi puta dođete u Nemetinski azil.
– Oko 200 pasa istovremeno laje, sve smrdi od pasjeg izmeta do jama koje se nalaze iza azila, a u njih se bacaju pseći leševi.
Nakon prvog posjete koja je bila prije godinu dana, nekolicina entuzijasta odlučilo je promijeniti situaciju. U azil koji je smješten između betonare i miniranog polja dolaze subotama i nedjeljama, najprije na biciklima, a kasnije su automobilima prevaljivali udaljenost od 13 kilometara.
Azil
Trenutno su azilu zaposlene dvije osobe na čak 200 do 250 pasa. Oni bi trebali brinuti o njihovoj prehrani i životu u azilu, te liječenju i slično ali nisu za to educirani nit ti motivirani. Ni sam azil ne udovoljava higijenskim ni tehničkim uvjetima. Psi nisu cijepljeni, nema kanalizacije, nema sanitarnog čvora i slično.
– Pas Bowie je imao ogroman tumor pa smo ga dali operirati o našem trošku. Nisu mu smjeli dati anesteziju u koliko je lošem fizičkom stanju bio. Taj pas nam je bio snažan poticaj za volontiranje, spasili smo ga i sada je udomljen i sretan,- objašnjava naša sugovornica.
Volonteri su mu svaki dan nakon operacije dolazili davati kompleks B kako bi se bolje oporavio.
Trenutno svaki peti pas ima „kućicu“, odnosno ono što su volonteri napravili od starog namještaja i dobivenog ili kupljenog materijala.
– Dva do tri velika psa su u šest kvadrata. Zamislite da vi živite u tako malom prostoru sa još dva tri potencijalna neprijatelja i s njima se borite za hranu i sve ostalo. Nisu odvojeni ni muški od ženskih tako da se pare pa stalno vadimo mrtve štence. Meni je prije godinu dana bilo nezamislivo da ću vidjeti mrtvog psa, a kamo li da ću ih ovako mrtve vaditi i misliti i bolje da su umrli nego da žive tamo.
Posh Store
Volonteri su pokrenuli Posh Store svake treće subote u mjesecu u CNC/Klubu mladih na Strossmayerovoj 68 u Osijeku.
– Prodajemo rabljenu odjeću, ploče, cd-e, nakit, knjige i još svakakve sitnice. Daruju ih ljudi koji žele pomoći azilu. Sa sakupljenim novcem liječimo i steriliziramo pse. Sve radimo u suradnji s veterinarskom ambulantom FURY koja nam je izašla u susret prepolovivši cijene usluga.
Ljudi dobre volje
Za sada postoji oko 15 stalnih i aktivnih volontera.
– Ne razumijem kako itko može tamo doći, vidjeti sve i onda samo otići kući, jer ih nije briga,– čudi se osječka volonterka.
Volonteri su napravili dodatan prostor za pse u koje oni dolaze nakon operacije kako bi imali određeni period mira u zasebnim prostorijama. Svakodnevno netko od njih posjeti azil i ako ništa drugo barem nahrani pse, dok vikendom imaju akcije u kojima se radi po više sati dnevno ne bi li se osigurao bolji život psima u azilu.
– Za vrijeme onih velikih minusa dolazili smo razbijati vodu za piće koja zaledila. Dobili smo i donacije deka od HV-a te mještane zamolili za slamu. Zasigurno, psima o kojima brinemo bila je ovo najbolja zimu do sada.
Svaka osoba koje želi može pomoći na najrazličitije načine, od donacija do šetanja pasa. Više volimo pomoć u stvarima, materijalima, hrani nego u novcu. Šetnje su važne jer se psi ne kreću dovoljno, a ima posla i na čišćenju prostora u kojima borave te na štandovima posh storea.
– Oni koji nemaju jači želudac, mogu samo da prošetati pse. Inače, kontaktirati nas se može i preko Facebooka "Azil Osijek – volonteri",- pozvala je volonterka Ivana Crnoja.
You must be logged in to post a comment Login