Pušiti ili ne, više nije pitanje sad. Ne pratim zavrzlame oko zakona, prestala sam pušiti u trudnoći. I to vrlo bezbolno, nisam mogla vjerovati, jer je odgovornost prema dva mala bića bila jako snažna. Naposlijetku, cigareta i jutarnjim mučninama ne idu skupa.
Isto je bilo i s alkoholom, iako su mi svi govorili da od jedne čaše vina ništa neće biti, ja sam se bila uživila u svoju ulogu supermame već tada. Uostalom, poznajući sebe da sam i popila jednu, mislila bi na drugu i tako dalje i tako bliže, jednom kad pređeš granicu.
Sada sam shvatila da su moji poroci imali jednu drugu, višu svrhu. Naime, bili su socijalne naravi.
Fali mi cigareta i piva –dvije uvečer s partnerom jer imam osjećaj da od dolaska ova dva voljena tamničara, svako od nas vozi svojim kolosijekom, srećući se samo po dječjoj dužnosti, mahnuvši si međusobno u prolazu. Tada smo, jedan na jedan, imali vremena razgovarati o planovima, budućnosti te u nedostatku tema i osjećajima i strahovima.
X =+2 (djeteta) – 1 (muž) = 1 jednadžba je koja mi sve češće pada napamet, a jedan je tako usamljen broj.
Da stalna na tom svijetu samo mijena jest, ustvrdio je Preradović, i bio u pravu jer ako su, slikovito rečeno, odnosi poput cvijeća koje treba njegovati da ne uvene, zalijevajući dvije mimoze zaklonila sunce fikusu koji samo što se ne pretvori u kaktus.
Drugim riječima, trebam se naviknuti na novi lifestyle. Na papirić s dnevnim obvezama koji je postao moj ključ za preživljavanje dodajem stavku – druženje s mužem, pa makar i pet minuta, koliko god se to činilo smiješnim. I mogu vam reći da funkcionira. Dapače, ponekad mi se čini da ponovno proživljavamo trenutke zaljubljenosti.
Polako prestajem dojiti pa mi se koje piće uz čašicu razgovora sve češće čini izglednim da će se jednadžba promijenila u x = +2 (tim roditelji) – 2 (tim dvojčeki) = 0. Ravnoteža je ponovno uspostavljena, snage su uravnotežene!
No, jasno, nikad neće biti kao prije. Niti to želim 🙂
(www.dvojceki.com)
Isto je bilo i s alkoholom, iako su mi svi govorili da od jedne čaše vina ništa neće biti, ja sam se bila uživila u svoju ulogu supermame već tada. Uostalom, poznajući sebe da sam i popila jednu, mislila bi na drugu i tako dalje i tako bliže, jednom kad pređeš granicu.
Sada sam shvatila da su moji poroci imali jednu drugu, višu svrhu. Naime, bili su socijalne naravi.
Fali mi cigareta i piva –dvije uvečer s partnerom jer imam osjećaj da od dolaska ova dva voljena tamničara, svako od nas vozi svojim kolosijekom, srećući se samo po dječjoj dužnosti, mahnuvši si međusobno u prolazu. Tada smo, jedan na jedan, imali vremena razgovarati o planovima, budućnosti te u nedostatku tema i osjećajima i strahovima.
X =+2 (djeteta) – 1 (muž) = 1 jednadžba je koja mi sve češće pada napamet, a jedan je tako usamljen broj.
Da stalna na tom svijetu samo mijena jest, ustvrdio je Preradović, i bio u pravu jer ako su, slikovito rečeno, odnosi poput cvijeća koje treba njegovati da ne uvene, zalijevajući dvije mimoze zaklonila sunce fikusu koji samo što se ne pretvori u kaktus.
Drugim riječima, trebam se naviknuti na novi lifestyle. Na papirić s dnevnim obvezama koji je postao moj ključ za preživljavanje dodajem stavku – druženje s mužem, pa makar i pet minuta, koliko god se to činilo smiješnim. I mogu vam reći da funkcionira. Dapače, ponekad mi se čini da ponovno proživljavamo trenutke zaljubljenosti.
Polako prestajem dojiti pa mi se koje piće uz čašicu razgovora sve češće čini izglednim da će se jednadžba promijenila u x = +2 (tim roditelji) – 2 (tim dvojčeki) = 0. Ravnoteža je ponovno uspostavljena, snage su uravnotežene!
No, jasno, nikad neće biti kao prije. Niti to želim 🙂
(www.dvojceki.com)
You must be logged in to post a comment Login