Prije pokretanja biznisa, a pri izradi poslovnog plana budući poduzetnik (u poreznom smislu to je pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja dobiti ili dohotka) u okviru financijskog planiranja svakako treba obuhvatiti i porezno planiranje. U Hrvatskoj se to prečesto zanemaruje.
Izbor organizacijsko-pravnog oblika poduzeća (u poreznom smislu poduzeće obuhvaća djelatnost poduzetnika) jedna je od osnovnih tehnika planiranja poreza kojom se nastoji legalno smanjiti porezno opterećenje budućeg poduzetničkog poduhvata te ostvariti određene porezne uštede odnosno porezne kredite.
Cilj ovog članka je ukazati na povoljne i nepovoljne porezne učinke koji proizlaze iz izbora d.o.o. ili obrta kao osnovnih organizacijsko – pravnih oblika poduzeća.
Drukčije porezne osnovice
U Republici Hrvatskoj trgovačka društva (d.o.o.je samo jedan od oblika trgovačkih.društava) su prema Zakonu o porezu na dobit obveznici poreza na dobit i vode dvojno knjigovodstvo sukladno Zakonu o računovodstvu, a obrtnici su prema Zakonu o porezu na dohodak obveznici poreza na dohodak i vode tzv. jednostavno knjigovodstvo.
Dakle, izborom između osnivanja d.o.o.-a ili obrta poduzetnik ujedno izabire i oblik neposrednog poreza. Nadalje, porezni teret po osnovi dohotka (shvaćen u najširem smislu) u krajnjoj instanci uvijek snosi investitor – fizička osoba bila ona obrtnik ili osnivač d.o.o.-a (neovisno o tome što je nominalno porezni obveznik poreza na dobit d.o.o.).
Dobit (razlika prihoda i rashoda) d.o.o. utvrđuje se na temelju nastanka poslovnog događaja (koji obuhvaća ekonomski tijek svih poslovnih promjena neovisno o tome da li je došlo do novčanog priljeva ili odljeva), a dohodak (razlika primitaka i izdataka) obrtnika utvrđuje se putem „načela blagajne“ tj. na novčanoj osnovi.
Ovako različito utvrđivanje (priznavanje) poreznih osnovica za iste poslovne promjene (ekonomske transakcije) u poreznim razdobljima mogu u vrijednosnom smislu biti značajne pa onda može doći i do različitog poreznog opterećenja.
Osim različitog utjecaja koji iste poslovne promjene imaju na visinu utvrđene dobiti i dohotka ključni utjecaj na visinu poreznog opterećenja imaju i različite porezne stope koje se primjenjuju na utvrđene porezne osnovice.
Progresivno oporezivanje obrta
Kod poreza na dobit nominalna porezna stopa je 20 posto na poreznu osnovicu (računovodstvena dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Od 1. siječnja 2005. godine isplaćena neto dobit članovima d.o.o. (fizičkim osobama) ostvarena za 2005. godinu i nadalje (nakon oporezivanja dobiti sa stopom od 20 posto) više se ne smatra dohotkom pa se niti ni oporezuje. Do kraja 2004. isplaćena neto dobit se dooporezivala porezom na dohodak od kapitala (po stopi od 15 posto i mogućim prirezom).
Primjerice, ako je neto dobit isplaćena fizičkoj osobi-članu društva koji ima prebivalište u Zagrebu (prirez 18 posto, tada je ukupno porezno opterećenje iznosilo 34,16 posto ukupne bruto dobiti (20 posto porez na dobit, 15 posto porez na dohodak na isplaćenu dobit i 18 posto prirez porezu na dohodak).
U oporezivanju poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrta) primjenjuju se progresivne porezne stope od 15 posto, 25 posto, 35 posto i 45 posto ovisno o visini godišnje porezne osnovice (to je dohodak kao razlika između primitaka i izdataka koji se umanjuje za poticaje, preneseni gubitak i osobni odbitak) koja se utvrđuje rješenjem Porezne uprave koje se donosi na temelju obvezno podnesene godišnje porezne prijave obrtnika.
Stope poreza na dohodak i porezne osnovice
Porezno opterećenje dohotka ovisi o visini porezne osnovice (zbog progresivnih stopa), dok je porezno opterećenje dobiti uvijek proporcionalno visini porezne osnovice što u nastavku prikazujemo.
Možemo zaključiti da ako drugi bitni čimbenici (npr. odgovornosti prema trećima osobnom imovinom ili imovinom d.o.o.-a, učinci PDV-a, raspolaganje gotovim novcem, mjerenje porezne osnovice, troškovi osnivanja, knjigovodstveni troškovi, kreditni bonitet i sl.) ne bi prevagnuli kod izbora oporezivanja, da se iznad 100.000,00 kn porezne osnovice s aspekta same porezne stope više isplati osnovati d.o.o. nego obrt.
U praksi upravo ti drugi čimbenici (koji često nisu ni financijski mjerljivi) prevladaju kod donošenja odluke o osnivanju d.o.o.-a ili obrta iako to često i nije opravdano.
Prema Zakonu o porezu na dobit ako obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (npr. obrtnik) ostvari u prethodnom razdoblju dohodak veći od 400.000,00 kn onda on po „sili zakona“ postaje obveznik poreza na dobit što ne znači da u prvoj godini obavljanja djelatnosti poduzetnik (koji planira ostvariti dohodak u visini iznad
400.000,00 kn) mora osnovati d.o.o. već može biti obrtnik.
Osnivanjem d.o.o. poduzetnik može besporezno isplaćivati predujam dobiti (vodeći računa da isplaćeni predujmovi ne budu veći od ostvarene neto dobiti) čime se u dobroj mjeri eliminira temeljni razlog zbog čega su se do sada poduzetnici češće opredjeljivali za obrt i oporezivanje porezom na dohodak jer tada mogu u tijeku poslovne godine slobodno i besporezno raspolagati gotovim novcem odnosno svojim dohotkom.
Izbor organizacijsko-pravnog oblika poduzeća (u poreznom smislu poduzeće obuhvaća djelatnost poduzetnika) jedna je od osnovnih tehnika planiranja poreza kojom se nastoji legalno smanjiti porezno opterećenje budućeg poduzetničkog poduhvata te ostvariti određene porezne uštede odnosno porezne kredite.
Cilj ovog članka je ukazati na povoljne i nepovoljne porezne učinke koji proizlaze iz izbora d.o.o. ili obrta kao osnovnih organizacijsko – pravnih oblika poduzeća.
Drukčije porezne osnovice
U Republici Hrvatskoj trgovačka društva (d.o.o.je samo jedan od oblika trgovačkih.društava) su prema Zakonu o porezu na dobit obveznici poreza na dobit i vode dvojno knjigovodstvo sukladno Zakonu o računovodstvu, a obrtnici su prema Zakonu o porezu na dohodak obveznici poreza na dohodak i vode tzv. jednostavno knjigovodstvo.
Dakle, izborom između osnivanja d.o.o.-a ili obrta poduzetnik ujedno izabire i oblik neposrednog poreza. Nadalje, porezni teret po osnovi dohotka (shvaćen u najširem smislu) u krajnjoj instanci uvijek snosi investitor – fizička osoba bila ona obrtnik ili osnivač d.o.o.-a (neovisno o tome što je nominalno porezni obveznik poreza na dobit d.o.o.).
Dobit (razlika prihoda i rashoda) d.o.o. utvrđuje se na temelju nastanka poslovnog događaja (koji obuhvaća ekonomski tijek svih poslovnih promjena neovisno o tome da li je došlo do novčanog priljeva ili odljeva), a dohodak (razlika primitaka i izdataka) obrtnika utvrđuje se putem „načela blagajne“ tj. na novčanoj osnovi.
Ovako različito utvrđivanje (priznavanje) poreznih osnovica za iste poslovne promjene (ekonomske transakcije) u poreznim razdobljima mogu u vrijednosnom smislu biti značajne pa onda može doći i do različitog poreznog opterećenja.
Osim različitog utjecaja koji iste poslovne promjene imaju na visinu utvrđene dobiti i dohotka ključni utjecaj na visinu poreznog opterećenja imaju i različite porezne stope koje se primjenjuju na utvrđene porezne osnovice.
Progresivno oporezivanje obrta
Kod poreza na dobit nominalna porezna stopa je 20 posto na poreznu osnovicu (računovodstvena dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Od 1. siječnja 2005. godine isplaćena neto dobit članovima d.o.o. (fizičkim osobama) ostvarena za 2005. godinu i nadalje (nakon oporezivanja dobiti sa stopom od 20 posto) više se ne smatra dohotkom pa se niti ni oporezuje. Do kraja 2004. isplaćena neto dobit se dooporezivala porezom na dohodak od kapitala (po stopi od 15 posto i mogućim prirezom).
Primjerice, ako je neto dobit isplaćena fizičkoj osobi-članu društva koji ima prebivalište u Zagrebu (prirez 18 posto, tada je ukupno porezno opterećenje iznosilo 34,16 posto ukupne bruto dobiti (20 posto porez na dobit, 15 posto porez na dohodak na isplaćenu dobit i 18 posto prirez porezu na dohodak).
U oporezivanju poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrta) primjenjuju se progresivne porezne stope od 15 posto, 25 posto, 35 posto i 45 posto ovisno o visini godišnje porezne osnovice (to je dohodak kao razlika između primitaka i izdataka koji se umanjuje za poticaje, preneseni gubitak i osobni odbitak) koja se utvrđuje rješenjem Porezne uprave koje se donosi na temelju obvezno podnesene godišnje porezne prijave obrtnika.
Stope poreza na dohodak i porezne osnovice
Porezno opterećenje dohotka ovisi o visini porezne osnovice (zbog progresivnih stopa), dok je porezno opterećenje dobiti uvijek proporcionalno visini porezne osnovice što u nastavku prikazujemo.
Možemo zaključiti da ako drugi bitni čimbenici (npr. odgovornosti prema trećima osobnom imovinom ili imovinom d.o.o.-a, učinci PDV-a, raspolaganje gotovim novcem, mjerenje porezne osnovice, troškovi osnivanja, knjigovodstveni troškovi, kreditni bonitet i sl.) ne bi prevagnuli kod izbora oporezivanja, da se iznad 100.000,00 kn porezne osnovice s aspekta same porezne stope više isplati osnovati d.o.o. nego obrt.
U praksi upravo ti drugi čimbenici (koji često nisu ni financijski mjerljivi) prevladaju kod donošenja odluke o osnivanju d.o.o.-a ili obrta iako to često i nije opravdano.
Prema Zakonu o porezu na dobit ako obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (npr. obrtnik) ostvari u prethodnom razdoblju dohodak veći od 400.000,00 kn onda on po „sili zakona“ postaje obveznik poreza na dobit što ne znači da u prvoj godini obavljanja djelatnosti poduzetnik (koji planira ostvariti dohodak u visini iznad
400.000,00 kn) mora osnovati d.o.o. već može biti obrtnik.
Osnivanjem d.o.o. poduzetnik može besporezno isplaćivati predujam dobiti (vodeći računa da isplaćeni predujmovi ne budu veći od ostvarene neto dobiti) čime se u dobroj mjeri eliminira temeljni razlog zbog čega su se do sada poduzetnici češće opredjeljivali za obrt i oporezivanje porezom na dohodak jer tada mogu u tijeku poslovne godine slobodno i besporezno raspolagati gotovim novcem odnosno svojim dohotkom.
You must be logged in to post a comment Login