Napokon smo dočekali lagano popuštanje mjera i „lakši“ način život, iako je ovo sve daleko od „normalnog“ na koje smo navikli. Ne znam za vas, ali od jučer, to što čujem zvukove tramvaja, nekako mi ulijeva nadu da će možda, za koji tjedan, sve biti još bolje, a možda ćemo se uskoro svi i ekipno družiti. Oni koji su navikli na svoj „čopor“ znaju o čemu pričam.
No, ova cijela situacija je, posebno nas u Zagrebu, nagnala da se zapitamo koje su prave vrijednosti i koji su to važni ljudi oko nas. Osim što smo u „kavezu“ karantene i ne možemo iz grada (iako Stožer daje propusnice za raznorazne razloge, ali to nije tema), doživjeli smo i potres koji ćemo pamtiti cijeli život.
S obzirom na vrijeme provedeno doma posljednjih mjesec dana, svi smo, naravno, bili na društvenim mrežama, jer što drugo raditi i kako biti u kontaktu s ljudima? Moram vam reći kako su mi prisjele. Ali, baš su mi prisjele. Već se danima piše o tome kako brojne influencerice gube poslove i nemaju sadržaja na svojim profilima, a ja se pitam – kada su ga zapravo i imale? Konstantne objave kava, šminke, fotografija s putovanja? Svi to radimo i nismo plaćeni za to. I što je sada sa svima njima, kada imaju mogućnost zaista reći nešto bitno, zalagati se za prave vrijednosti i pomoći ljudima kako god mogu?
Ako ih pratite kao i ja, mogli ste primijetiti da su brojne domaće dame ili nestale ili imaju vrlo ozbiljne teme i diskusije o parfemima, puderima, primerima, noktima…. Nemam ja ništa protiv da se o tome priča. Kao i svaka djevojka, volim pročitati i poslušati dobre savjete o takvim temama. Ali, je li stvarno ovo vrijeme za to?
Prošlotjedni tekst na kojem sam radila tjedan dana kako bih dobila bilo kakve informacije o pravima osoba s invaliditetom (OSI) vezano za mjere zapošljavanja tijekom korona pandemije i imao je svega nešto više od 10 lajkova. To je bio prvi put da sam zamolila ljude na „share“ teksta jer je tema zaista bitna mnogima. Jesu li? Ne. Osim nekoliko ljudi i udruga kojih se to ticalo.
Ovo vrijeme je (bilo) pravo vrijeme da se ljudi iskažu! Nisam tražila novac, donacije, ništa više od jednog klika jer bi takav tekst vidio netko tko ne može doći do informacija! Toliko o tome kako svi pišu koliko su nam potres i korona otvorili oči. Zahvaljuju se svim “božanstvima” što su dobro. „Oprosti, Prirodo, neću više, naučili smo lekciju“.
Stvarno? Jesmo li stvarno naučili lekciju?
Ako mene pitate nismo. Daleko je ovo fejk društvo od toga da shvate prave vrijednosti, prestanu izvoditi duckface ili pokazivati stražnjicu dok ispijaju vinčeko. Daleko smo mi od toga da ćemo čitati, dijeliti tekstove, ujediniti se i promijeniti društvo, državu, okolinu u kojoj živimo kako bi i manjine (neovisno koje), imale potpuno jednaka prava i čuo se njihov glas kao i glas „influencerica“ koje vode ozbiljne razgovore o nijansama ruževa.
Da se „pravim“ temama pristupi upola ovako ozbiljno, daleko bi mi došli.
