Danas, 21. rujna, diljem svijeta se obilježava Međunarodni dan sadnje drveća, inicijative pokrenute 2004. godine u Finskoj. Otad škole, razne organizacije i zajednice oko tog datuma sade stabla i podsjećaju na njihovu važnost.
Da bismo osvijestili koliko nam drveće znači, dovoljno je prisjetiti se nesnosnih ljetnih vrućina i spasa koji pruža debeli hlad kakav može napraviti samo gusta krošnja. U čemu je tajna?
Drveće stvara sjenu i otpušta vodu kroz lišće, hladeći pritom zrak.
Prema analizi rezultata 308 studija koje navodi Američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) (https://www.epa.gov/heatislands/benefits-trees-and-vegetation), urbane sredine bogate drvećem za oko 1,6 °C su hladnije od urbanih područja bez zelenila. Učinak ovisi o gustoći krošanja, dostupnosti vode i lokalnim uvjetima, pa jedno stablo neće svugdje sniziti temperaturu za isti broj stupnjeva. Krošnje koje zasjenjuju zgrade mogu smanjiti potrebu za klimatizacijom, navodi EPA.
Koristi drveća puno su veće od ispijanja kave ili piva u carstvu hladovine. Stabla tijekom rasta uzimaju ugljikov dioksid iz zraka i pohranjuju ugljik u drvu, korijenju i drugim dijelovima biljke. Time pridonose ublažavanju klimatskih promjena. Pomažu i zadržavati oborinsku vodu te pružaju hranu i sklonište brojnim životinjama.
Stablo kao uspomena na vjenčanje
Međunarodni dan sadnje drveća je hvale vrijedna inicijativa, no valja spomenuti da su Zagreb, a prije njega i Krk već odavna učinili isto – potaknuli zajednicu i to na vrlo romantičan način, da pridonese okolišu i ljepoti ovih gradova – sadeći stabla.
U Parku mladenaca, između Trnskog i Sigeta, od 1964. do 1978. godine provodila se akcija „Drvo mladosti”. Mladenci su uplaćivali novac za sadnju, mogli odabrati vrstu stabla, a njihova su se imena upisivala u knjigu parka. Stablo je postalo trajni spomen na njihovo vjenčanje i dodatna vrijednost gradu koji se razvijao.
Slična praksa zabilježena je i na otoku Krku, točnije u gradu Krku u kojem se sredinom 19. stoljeća krenulo s uređenjem centralnog, Velikog parka. Prema pravilu tadašnjeg Društva poljepšavanje svaki novi bračni par u parku morao je posaditi jedno stablo(knjiga: Alan Žic-Teklin: Hotel Marina – prvih 100 godina) .
Kako posaditi stablo
Lako je reći – posadi stablo, no kako to zaista i učiniti? Ne sadimo cvijet u čijim ćemo ljepotama uživati sezonu ili dvije, već otvaramo vrata svoga dvorišta ili vrta stanaru koji će nas, vrlo vjerojatno, nadživjeti i pružiti hlad generacijama koje nakon nas dolaze.
Primjerice, hrast lužnjak razvija se desetljećima. Žir počinje stvarati oko četrdesete godine, dok najveću rodnost doseže između 80. i 120.godine. Piniji (vrsti bora) treba više od 50 godina da potpuno izraste. Riječ je o visokim i širokim stablima, jakog i dubokog korijena.
Zato je bitno pažljivo odabrati vrstu stabla, uzimajući u obzir podneblje u kojem će rasti i prostor. Paziti da stablo ne posadite preblizu kući – zbog samog stabla, ali i zbog temelja.
Prema uputama britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva (https://www.rhs.org.uk/plants/types/trees/planting-trees-shrubs), ovo su koraci za uspješnu sadnju stabala:
- Odaberite odgovarajuće mjesto. Provjerite koliko prostora treba odraslom stablu te odgovaraju li mu tlo i količina sunčeve svjetlosti.
- Zalijte sadnicu prije sadnje. Ako je u posudi, dobro je zalijte pa pažljivo izvadite.
- Iskopajte široku, plitku jamu. Neka bude približno triput šira od korijenove bale. Dubinu prilagodite tako da mjesto na kojem se deblo širi u korijenje ostane u razini okolnog tla.
- Postavite stablo uspravno. Zatrpajte korijenje iskopanom zemljom i lagano je učvrstite kako ne bi ostali veliki zračni džepovi.
- Dobro zalijte. Vodu dodajte polako kako bi se natopila zemlja oko korijenja.
- Dodajte malč. Tlo prekrijte usitnjenom korom ili drugim organskim malčem, ostavljajući desetak centimetara slobodnog prostora oko debla.
- Nastavite brigu nakon sadnje. Tijekom prve dvije godine provjeravajte vlagu uz korijenje i zalijevajte u sušnim razdobljima. Vlažna površina ne znači nužno da vode ima i dublje u tlu.
- Najbolje bi bilo saditi stabala koja su tipična za podneblje u kojem živite.
Povodom današnjeg dana imamo vam za preporučiti i jednu sjajnu knjigu – Tajni život drveća Petera Wohllebena. Napisao ju je šumar koji je svoj radni vijek proveo brinući o stablima u Njemačkoj. Objašnjava kako stablo raste i na kakve sve prepreke pritom nailazi. Ispostavlja se da mladici treba jako, jako puno sreće da izraste u drvo. Također, govori o odnosima i komunikaciji koja postoji u šumi, a koju ljudsko oko ne vidi.