Od smokve do mobitela

U početku bijaše žena i muškarac te vode, biljke, životinje i slični nekontaminirani proizvodi majke prirode. Kako stvari nisu baš išle po planu, s nudizma se prešlo na modu smokvina lista, a moralo se naći i nekakvo sklonište. Nakon toga slijedila su različita obitavališta kojeg bi vuk iz tri praščića otpuhao dok se nije došlo do kuća, kućerina, zgrada, zgradurina.

Kad smo se skućili htjeli smo imati više vremena te lakše komunicirati. Rog je odavno izašao iz upotrebe, a i deranje preko dvorišta : „Tina ajdeeeeee domaaaa, cili dan si vani“,. Tako smo od voki tokija, preko telefona koje moramo držati s dvije ruke došli do ultra super soničnih mobitela. Sad mama utipka broj te sa laganim „tu, tu“ bez dernjave zatraži komunikaciju do svoje kćeri. Ipak kćer pogledavši na svoj novi touch screen odluči da možda nije pravo vrijeme da se javi svojoj mami te dalje nastavi tipkati po tastaturi i prebacivati kanale na televiziji. Nikako mi nije jasno kako je negdje davno zaključio da će sva čuda tehnologije zbližavati ljude i olakšati život?

Sad nam dio života definitivno odlazi na gledanje novog modela mobitela, kompjutera, play stationa, proučavanje, utipkavanje i isprobavanje istih. Možemo nekom odbiti poziv, propustiti ga, odlučiti kako ćemo se javiti za nekoliko dana pa zaboraviti. „Družimo“ se samo s ljudima koji su online u isto vrijeme kad i mi, a i to druženje se svodi na vlastitu interpretaciju nečijih zareza i samoglasnika. Da smo znali da ćemo zapravo dobar dio života komunicirati s ekranima, vikali bi iz sveg grla te komunicirali glasom, rukama, nogama i očima kako bi zadržali komad pravog druženja.

Ponekad bi tako htjela da se ne nerviram što mi je mobitel ostao doma, da ne padam u depresiju što se laptop neće upaliti, da sam ona s kraja prethodnog paragrafa koja se želi družiti oči u oči i vidjeti nečiji osmjeh, a ne smajlić. Ipak, priznajem da me je pojela tehnologija, ja sam njen pobornik, a ona moja gospodarica. Ipak časno obećavam da ću se potruditi, pritom ne misleći na offline opciju već ugasiti laptop i isključiti mobitel, makar preko blagdana. Ovo je ipak ono toplo vrijeme gdje se istinski družimo, ljubimo, grlimo i čestitamo jedni drugima. Samo da se zna, to ne znači  da ne želim primati „Sretan Božić“ poruke, već da želim i vidjeti koje prijateljsko lice. Ugodni blagdani, družite se!