Ugledna hrvatska političarka i ekonomistica Savka Dabčević – Kučar umrla je u Zagrebu u 86. godini.
Temeperamentna Korčulanka bila je jedna od rijetkih žena koje su se u hrvatskoj politici vinule na najviše pozicije. Sve to ipak ne bi joj donijelo danas veliko zanimanje javnosti da 1971. godine nije bila na čelu Hrvatskog proljeća, odnosno da nije svrgnuta na prilično okrutan način.
Nakon poznatog sastanka u Karađorđevu kamo je pozvana da joj se priopći daljnja sudbina ostala je gotovo bez svega. Za razliku od staljinističkih obračuna uspjela je sačuvati živu glavu i nešto imovine, ali je kao sveučilišna profesorica s titulom doktora znanosti izbačena s posla i iz bilo kakvog društvenog života. Nekadašnji "prijatelji" brzo su joj okrenuli leđa, no kako je sama svojevremeno govorila, oni najbolji su ostali uz nju.
Savka Dabčević Kučar politikom se počela uspješno baviti još krajem 50-tih godina. Tako je od 1959. godine bila članica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKH), potom članica Izvršnog komiteta, a od 1966. godine jedan od sekretara Izvršnog komiteta CK SKH. Kako je Partija u to vrijeme o svemu odlučivala nastavak karijere imala je kao predsjednica Izvršnog vijeća Sabora SRH, a od 1968. godine predsjednica CK SKH.
Posebno su je mrzili nakon svrgavanja. Dijelu stanovništva Hrvatske bila kriva za nacionalističke i šovinističke ispade. Tvrdili su da ako i nije poticala, trebala ih je sancionirati. Takvo mišljenje kulminiralo je u takozvanoj balvan revoluciji početkom 90-tih, jer je njime srpska propaganda poticala strah i netrpeljivost dijela stanovništva prema poličkim promjenama u Hrvatskoj.
Počasna predsjednica Hrvatske narodne stranke bila je ipak nešto posve drugo i to je pokazala u teškim godinama. Oni koji su je cijenili oduvijek su to znali, nije im trebalo proći još vremena kako bi mogli izreći svoj sud.
Sjećam se priče gospođe koja je radila u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Dugo je tu zgodu zadržavala samo za sebe. Ispričala je kako joj je nakon svrgavanja s vlasti na šalter došla Savka Dabčević Kučar s namjerom da sredi formalnosti za mirovinu. Bila je to žena koju je gledala na bini na zagrebačkom Trgu Republike i toliko ju je poštovala da je suspregnula svaku znatiželju. Profesionalno je odradila posao, čak ni ne pogledavši iznos mirovine. U srcima mnogih ljudi Savka Dabčević Kučar uvijek je bila ista, prava "ruža hrvatska".
* * *
Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i Jozo Radoš dali su izjave novinarima nakon što su se upisali u knjigu žalosti.
Temeperamentna Korčulanka bila je jedna od rijetkih žena koje su se u hrvatskoj politici vinule na najviše pozicije. Sve to ipak ne bi joj donijelo danas veliko zanimanje javnosti da 1971. godine nije bila na čelu Hrvatskog proljeća, odnosno da nije svrgnuta na prilično okrutan način.
Nakon poznatog sastanka u Karađorđevu kamo je pozvana da joj se priopći daljnja sudbina ostala je gotovo bez svega. Za razliku od staljinističkih obračuna uspjela je sačuvati živu glavu i nešto imovine, ali je kao sveučilišna profesorica s titulom doktora znanosti izbačena s posla i iz bilo kakvog društvenog života. Nekadašnji "prijatelji" brzo su joj okrenuli leđa, no kako je sama svojevremeno govorila, oni najbolji su ostali uz nju.
Savka Dabčević Kučar politikom se počela uspješno baviti još krajem 50-tih godina. Tako je od 1959. godine bila članica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKH), potom članica Izvršnog komiteta, a od 1966. godine jedan od sekretara Izvršnog komiteta CK SKH. Kako je Partija u to vrijeme o svemu odlučivala nastavak karijere imala je kao predsjednica Izvršnog vijeća Sabora SRH, a od 1968. godine predsjednica CK SKH.
Posebno su je mrzili nakon svrgavanja. Dijelu stanovništva Hrvatske bila kriva za nacionalističke i šovinističke ispade. Tvrdili su da ako i nije poticala, trebala ih je sancionirati. Takvo mišljenje kulminiralo je u takozvanoj balvan revoluciji početkom 90-tih, jer je njime srpska propaganda poticala strah i netrpeljivost dijela stanovništva prema poličkim promjenama u Hrvatskoj.
Počasna predsjednica Hrvatske narodne stranke bila je ipak nešto posve drugo i to je pokazala u teškim godinama. Oni koji su je cijenili oduvijek su to znali, nije im trebalo proći još vremena kako bi mogli izreći svoj sud.
Sjećam se priče gospođe koja je radila u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Dugo je tu zgodu zadržavala samo za sebe. Ispričala je kako joj je nakon svrgavanja s vlasti na šalter došla Savka Dabčević Kučar s namjerom da sredi formalnosti za mirovinu. Bila je to žena koju je gledala na bini na zagrebačkom Trgu Republike i toliko ju je poštovala da je suspregnula svaku znatiželju. Profesionalno je odradila posao, čak ni ne pogledavši iznos mirovine. U srcima mnogih ljudi Savka Dabčević Kučar uvijek je bila ista, prava "ruža hrvatska".
* * *
Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i Jozo Radoš dali su izjave novinarima nakon što su se upisali u knjigu žalosti.
You must be logged in to post a comment Login