Ljepota je uvijek u trendu, a bloganje je trenutno u trendu. Zato je na internetsku scenu stupila Mila – blogerica L'Oreal Parisa. U pravom ženskom blogu naziva "Ona bloga ispod smoga" Mila pretresa sretne i nesretne ljubavi, lude izlaske do zore i nezaboravne trenutke s prijateljicama
A tko zapravo je Mila? Ona je urbana djevojka na pragu tridesetih godina. Ako krenemo od njenih najranijih dana, možemo reći da je bila nemirno i radoznalo dijete. Danas bi rekli hiperaktivno. Njene roditelje je u tim trenutcima držala nada da će se jednog dana Mila smiriti i postati poslušna i draga poput njenog imena. Još uvijek se nadaju. Iz znatiželje je upisala studij novinarstva, a trenutno dok se nada poslu iz snova, vrijeme krati pišući blog.
Mila će pisati svoje slatke zgode i nezgode s gradskog asfalta, zato odvojite par minuta za blog u čijim temama se može pronaći većina žena. U nastavku pročitajte prvi nastavak internetskog dnevnika "Ona bloga ispod smoga".
Večer nije išla po planu
Najbolja prijateljica provela je kratku inspekciju prije mojeg večerašnjeg izlaska: sjajilo, puder, mobitel i L'Oréal Paris Triple Active maramice za čišćenje… na brzinu je pregledala moju torbicu i odobrila njen sadržaj. Onda se ipak predomislila i ubacila hidratantnu kremu Triple Active, jer nikad ne znaš.
Možda se zalomi i prespavam vani. A još je prerano da me vidi s razmazanom šminkom, kaže ona. Možda ima pravo. Taj ću mu užitak priuštiti u nekoj kasnijoj fazi. Kad bude totalno razoružan mojim poznatim šarmom, urnebesnom duhovitošću i savršenim kuhanjem. Hm, bolje da i kuhanje ostavim za kasnije. Kako bilo, nakon što je na kraju dodala i pepermint ("Draga, meni ne smeta što voliš ćevape s lukom, ali to baš nije seksi"), moja najbolja prijateljica zaključila je da sam spremna za pokret.
Mali stančić u centru grada naslijedila sam od bake, ali radi svih tih režija morala sam uzeti cimericu. I tako sam upoznala jednu neumornu Dalmatinku, brbljavu mršavicu koja je, zbog svoje jedinstvene sposobnosti da odgovori na svako moje (čak i nepostavljeno) pitanje, ubrzo stekla status najbolje i nezamjenjive prijateljice. I tako sam se, po tko zna koji put, našla u ZET-ovom tramvaju.
Bio je dovoljno prazan da sjednem bez grižnje savjesti. Nema mi goreg nego kad me salijeću uvrijeđeni ljudi koji bi htjeli da im ustupim mjesto. Kao pravoj purgerici u čijoj se familiji još cijeni bečka škola nije mi problem ustajanje već neskrivena ljutnja dotičnih prema meni, koji to doživljavaju kao tešku osobnu uvredu. Nakon nekoliko incidenata, zaključila sam da je bolje odstajati vožnju, pa sad sjedim samo u iznimnim prilikama. A ovo je bila jedna takva. Dok smo se tandrkali prema Trgu, pokušavala sam ubiti tremu, vrteći po glavi teme za razgovor: što sam studirala, gdje radim, zašto tako lijepa djevojka nema dečka, gdje ljetujem i jesam li kada bila na skijanju. Nisam, ali imam dovoljno "zlatnih" prijateljica pa mogu uspješno fejkati i tu temu. Ma, bit će super, sigurna sam da je pametan i drag dečko.
A trenutak kasnije jedan je letimičan pogled prema satu kroz mutno tramvajsko staklo ubio moj optimizam u trenu. Ja kasnim 15 minuta, a njega još nema! Što sad? Kulerski se motam po Trgu jer ne želim sama stajati ispod sata kao zadnji luzer. Radije se pretvaram da čekam tramvaj i samo povremeno škicnem prema satu da vidim je li stigao. Nakon još 15 minuta i 8 propuštenih tramvaja, odlučila sam priznati poraz.
Već sam nas vidjela na romantičnoj večeri uz svijeće (ili bolje uz kamin), a on se nije pojavio ni na prvom dejtu. Opasno povrijeđene taštine, zovem najbolju prijateljicu da me utješi. Javila se na mobitel tek nakon trećeg poziva, ali od silne buke uopće je nisam čula. Na kraju mi je poslala SMS s adresom najbučnijeg tuluma u gradu.
Pa, kad sam se već sredila… idem. Ulicu sam poznavala otprije, a stan sam našla prateći očite tragove dobre zabave: šarena svjetla i glasnu muziku s previše besmislenih rima da bi bila po mom ukusu. Ali najbolja prijateljica se kune da je tulum super.
Pozvonim i vrata se otvore u sekundi.
www.onablogaispodsmoga.com
A tko zapravo je Mila? Ona je urbana djevojka na pragu tridesetih godina. Ako krenemo od njenih najranijih dana, možemo reći da je bila nemirno i radoznalo dijete. Danas bi rekli hiperaktivno. Njene roditelje je u tim trenutcima držala nada da će se jednog dana Mila smiriti i postati poslušna i draga poput njenog imena. Još uvijek se nadaju. Iz znatiželje je upisala studij novinarstva, a trenutno dok se nada poslu iz snova, vrijeme krati pišući blog.
Mila će pisati svoje slatke zgode i nezgode s gradskog asfalta, zato odvojite par minuta za blog u čijim temama se može pronaći većina žena. U nastavku pročitajte prvi nastavak internetskog dnevnika "Ona bloga ispod smoga".
Večer nije išla po planu
Najbolja prijateljica provela je kratku inspekciju prije mojeg večerašnjeg izlaska: sjajilo, puder, mobitel i L'Oréal Paris Triple Active maramice za čišćenje… na brzinu je pregledala moju torbicu i odobrila njen sadržaj. Onda se ipak predomislila i ubacila hidratantnu kremu Triple Active, jer nikad ne znaš.
Možda se zalomi i prespavam vani. A još je prerano da me vidi s razmazanom šminkom, kaže ona. Možda ima pravo. Taj ću mu užitak priuštiti u nekoj kasnijoj fazi. Kad bude totalno razoružan mojim poznatim šarmom, urnebesnom duhovitošću i savršenim kuhanjem. Hm, bolje da i kuhanje ostavim za kasnije. Kako bilo, nakon što je na kraju dodala i pepermint ("Draga, meni ne smeta što voliš ćevape s lukom, ali to baš nije seksi"), moja najbolja prijateljica zaključila je da sam spremna za pokret.
Mali stančić u centru grada naslijedila sam od bake, ali radi svih tih režija morala sam uzeti cimericu. I tako sam upoznala jednu neumornu Dalmatinku, brbljavu mršavicu koja je, zbog svoje jedinstvene sposobnosti da odgovori na svako moje (čak i nepostavljeno) pitanje, ubrzo stekla status najbolje i nezamjenjive prijateljice. I tako sam se, po tko zna koji put, našla u ZET-ovom tramvaju.
Bio je dovoljno prazan da sjednem bez grižnje savjesti. Nema mi goreg nego kad me salijeću uvrijeđeni ljudi koji bi htjeli da im ustupim mjesto. Kao pravoj purgerici u čijoj se familiji još cijeni bečka škola nije mi problem ustajanje već neskrivena ljutnja dotičnih prema meni, koji to doživljavaju kao tešku osobnu uvredu. Nakon nekoliko incidenata, zaključila sam da je bolje odstajati vožnju, pa sad sjedim samo u iznimnim prilikama. A ovo je bila jedna takva. Dok smo se tandrkali prema Trgu, pokušavala sam ubiti tremu, vrteći po glavi teme za razgovor: što sam studirala, gdje radim, zašto tako lijepa djevojka nema dečka, gdje ljetujem i jesam li kada bila na skijanju. Nisam, ali imam dovoljno "zlatnih" prijateljica pa mogu uspješno fejkati i tu temu. Ma, bit će super, sigurna sam da je pametan i drag dečko.
A trenutak kasnije jedan je letimičan pogled prema satu kroz mutno tramvajsko staklo ubio moj optimizam u trenu. Ja kasnim 15 minuta, a njega još nema! Što sad? Kulerski se motam po Trgu jer ne želim sama stajati ispod sata kao zadnji luzer. Radije se pretvaram da čekam tramvaj i samo povremeno škicnem prema satu da vidim je li stigao. Nakon još 15 minuta i 8 propuštenih tramvaja, odlučila sam priznati poraz.
Već sam nas vidjela na romantičnoj večeri uz svijeće (ili bolje uz kamin), a on se nije pojavio ni na prvom dejtu. Opasno povrijeđene taštine, zovem najbolju prijateljicu da me utješi. Javila se na mobitel tek nakon trećeg poziva, ali od silne buke uopće je nisam čula. Na kraju mi je poslala SMS s adresom najbučnijeg tuluma u gradu.
Pa, kad sam se već sredila… idem. Ulicu sam poznavala otprije, a stan sam našla prateći očite tragove dobre zabave: šarena svjetla i glasnu muziku s previše besmislenih rima da bi bila po mom ukusu. Ali najbolja prijateljica se kune da je tulum super.
Pozvonim i vrata se otvore u sekundi.
www.onablogaispodsmoga.com
You must be logged in to post a comment Login