S godinama, nekako od romantičnog idealista postajem pragmatični oportunist. Ne biram previše. Dosta da mi je žena simpatična. I voljna. Odnosno, da joj se makar malo sviđam. I odmah skačem na nju. Pa što ako je starija, ako ima poneki kilogram viška ili ako je zanimam isključivo kao živi vibrator? Svaka veza počinje od seksa, a tko zna što se putem tu još može dogoditi. Možda se zaljubi ona. Možda se zaljubim ja. A možda od svega toga ne bude ništa. Osim povremenoga krevetskog gimnasticiranja, dakako.
Je li mi krivo zbog te promjene? I da i ne. Da, zato što bi milijun puta ljepše bilo biti s onom za kojom zaista čeznem, s onom za kojom zaista žudim. A ne jer praktički nemam alternativu. Ona me ne šljivi ni pet posto, i što bih onda trebao? Živjeti u celibatu, zatvoriti se u samostan? Da ne bih, malo sutra! To sam predugo činio – ne isplati se. Nikoga ja više neću čekati, a-a. Jebeš ljubav, jebeš romantiku, to se uglavnom svodi na Desanku. A meni je ona dopizdila. Hoću malo topline, malo nježnosti. Malo osjećaja. Pa taman bili i hinjeni.
Sinoć sam zato zavodio konobaricu iz obližnjega kafića. Bili smo sami unutra, malo smo popili i nakon par fora kojima se nasmijala skužio sam da imam ulaz. Pa sam je zgrabio i poljubio. Nije se opirala. Ali rekla je da je to sve što ću dobiti, barem te večeri. Prigovarao sam samo formalno, bijah prepijan za pravu ševu pa sam čuvao škorpionsku reputaciju.
No danas sam trijezan. I spreman na sve. Muči me samo taj osjećaj da nekoga varam. Možda nju, možda sebe, možda onu drugu. Tko će ga znati. Očito još nisam dovoljno promijenjen, dovoljno prepariran. Ali i to će nestati, valjda. Barem se nadam. U suprotnom, nisam napravio ništa.
Je li mi krivo zbog te promjene? I da i ne. Da, zato što bi milijun puta ljepše bilo biti s onom za kojom zaista čeznem, s onom za kojom zaista žudim. A ne jer praktički nemam alternativu. Ona me ne šljivi ni pet posto, i što bih onda trebao? Živjeti u celibatu, zatvoriti se u samostan? Da ne bih, malo sutra! To sam predugo činio – ne isplati se. Nikoga ja više neću čekati, a-a. Jebeš ljubav, jebeš romantiku, to se uglavnom svodi na Desanku. A meni je ona dopizdila. Hoću malo topline, malo nježnosti. Malo osjećaja. Pa taman bili i hinjeni.
Sinoć sam zato zavodio konobaricu iz obližnjega kafića. Bili smo sami unutra, malo smo popili i nakon par fora kojima se nasmijala skužio sam da imam ulaz. Pa sam je zgrabio i poljubio. Nije se opirala. Ali rekla je da je to sve što ću dobiti, barem te večeri. Prigovarao sam samo formalno, bijah prepijan za pravu ševu pa sam čuvao škorpionsku reputaciju.
No danas sam trijezan. I spreman na sve. Muči me samo taj osjećaj da nekoga varam. Možda nju, možda sebe, možda onu drugu. Tko će ga znati. Očito još nisam dovoljno promijenjen, dovoljno prepariran. Ali i to će nestati, valjda. Barem se nadam. U suprotnom, nisam napravio ništa.
In this article:dnevnik pipanja, kolumna, ljubav, moj she, oportunist, seks, tihomir mršić
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login