– O taktilnim skulpturama prilagođenim slijepim osobama počela sam promišljati 1992. godine jer sam imala slijepu cimericu Seku, o kojoj sam se brinula, dok sam živjela u studentskom domu u centru Sarajeva. Susret i život sa Sekom me usmjerio u kiparskom istraživanju, označio za čitav život,- ispričala je za She.hr Ivona Biočić Mandić.
Kako priča Ivona, tada studentica na likovnoj akademiji, svijet slijepih osoba ju je zbunio jer joj je za izradu skulptura vid bio neophodan. Zato je, kada Seke nije bi bilo u studentskoj sobi, s povezom na očima istraživala njezin svijet.
Umjetnica bez ateljea
Ivona Biočić Mandić nema atelje pa je iz svojevrsne pobune 1998. godine počela izrađivati svoje skulpture u kamenu pred svima.
– Javno na ulicama Splita i Zagreba izradila sam šest kamenih skulptura,- kaže Biočić Mandić.
Kiparski projekt "Umjetnik bez ateliera – otkriće prostora" iz tog ciklusa izdvajamo „Zid“ ispred Muzeja Mimara u Zagrebu, „Ivonin stup“ (Salon mladih) nastao između dva stupa Meštrovićevog paviljona.
Njezine kamene skulpture se nalaze u Zagrebu, Jakovlju, Sućurju na Hvaru i u Splitu.
– Savršena forma je pronađena kada moja ruka sjedi u kamenu,- objašnjava Ivona Biočić Mandić.
Tijelo prepoznaje skulpturu
U tijeku obrade kamena kiparica Biočić Mandić „isključuje vid" i dodirom osjeća gdje još treba skinuti materijal kako bi skulptura dobila željenu formu. Takav pristup vježbala je godinama.
– Radim skulpture upravo za gledanje rukama, a ne samo očima. Vani postoji nekoliko umjetnika koji isto tako razmišljaju o prilagodbi skulpture za slijepe osobe,- kaže Biočić Mandić.
Njezine skulpture se dodiruju čitavim tijelom. Upravo zato u Višeosjetilnom parku na Jarunu možete osjetiti i vidjeti tri vrste podova napravljeni od različitih materijala.
Umjetnica izrađuje i više osjetilne tapiserije o kojima je snimila film.
Premijera dokumentarca
Tijekom lipnja Ivona Biočić Mandić planira premijeru audio-dokumentarnog filma „Dodir stopala, dodir ruke“ kojem potpisuje scenarij i režiju. Film prati nastanak taktilnih skulptura-tapiserija i prilagođen je slijepim osobama. Direktor fotografije je Vedran Šamanović, a montažer Staša Čelan. Film je nastao u produkciji HFS-a, producentica je Vera Robić Škarica.
„Kamena gozba“ je prvi kratki dokumentarni film iz 2005. godine o nastajanju kamenog namještaja.
Ivona Biočić Mandić već 15 godina radi kao učiteljica likovne kulture u OŠ Josipa Jurja Strossmayera. Diplomirala je kiparstvo u klasi profesora Stipe Sikirice 1993. godine na ALU u Zagrebu. Jedan od njenih uzora u kiparstvu i pedagogiji je i kipar Branko Ružić.
Upisala je i poslijediplomski umjetnički doktorski studij kiparstva na ALU u Zagrebu. Tu svoje istraživanje percepcije skulptura kod slijepih osoba nastavlja i razrađuje u suradnji s defektolozima, psiholozima, uz podršku svog mentora kipara Peruška Bogdanića.
Nedavno je dobila treću nagradu na natječaju studenata ALU Luka Ritz za taktilnu skulpturu „Glava gitare“ (u bronci).
Kako priča Ivona, tada studentica na likovnoj akademiji, svijet slijepih osoba ju je zbunio jer joj je za izradu skulptura vid bio neophodan. Zato je, kada Seke nije bi bilo u studentskoj sobi, s povezom na očima istraživala njezin svijet.
Umjetnica bez ateljea
Ivona Biočić Mandić nema atelje pa je iz svojevrsne pobune 1998. godine počela izrađivati svoje skulpture u kamenu pred svima.
– Javno na ulicama Splita i Zagreba izradila sam šest kamenih skulptura,- kaže Biočić Mandić.
Kiparski projekt "Umjetnik bez ateliera – otkriće prostora" iz tog ciklusa izdvajamo „Zid“ ispred Muzeja Mimara u Zagrebu, „Ivonin stup“ (Salon mladih) nastao između dva stupa Meštrovićevog paviljona.
Njezine kamene skulpture se nalaze u Zagrebu, Jakovlju, Sućurju na Hvaru i u Splitu.
– Savršena forma je pronađena kada moja ruka sjedi u kamenu,- objašnjava Ivona Biočić Mandić.
Tijelo prepoznaje skulpturu
U tijeku obrade kamena kiparica Biočić Mandić „isključuje vid" i dodirom osjeća gdje još treba skinuti materijal kako bi skulptura dobila željenu formu. Takav pristup vježbala je godinama.
– Radim skulpture upravo za gledanje rukama, a ne samo očima. Vani postoji nekoliko umjetnika koji isto tako razmišljaju o prilagodbi skulpture za slijepe osobe,- kaže Biočić Mandić.
Njezine skulpture se dodiruju čitavim tijelom. Upravo zato u Višeosjetilnom parku na Jarunu možete osjetiti i vidjeti tri vrste podova napravljeni od različitih materijala.
Umjetnica izrađuje i više osjetilne tapiserije o kojima je snimila film.
Premijera dokumentarca
Tijekom lipnja Ivona Biočić Mandić planira premijeru audio-dokumentarnog filma „Dodir stopala, dodir ruke“ kojem potpisuje scenarij i režiju. Film prati nastanak taktilnih skulptura-tapiserija i prilagođen je slijepim osobama. Direktor fotografije je Vedran Šamanović, a montažer Staša Čelan. Film je nastao u produkciji HFS-a, producentica je Vera Robić Škarica.
„Kamena gozba“ je prvi kratki dokumentarni film iz 2005. godine o nastajanju kamenog namještaja.
Ivona Biočić Mandić već 15 godina radi kao učiteljica likovne kulture u OŠ Josipa Jurja Strossmayera. Diplomirala je kiparstvo u klasi profesora Stipe Sikirice 1993. godine na ALU u Zagrebu. Jedan od njenih uzora u kiparstvu i pedagogiji je i kipar Branko Ružić.
Upisala je i poslijediplomski umjetnički doktorski studij kiparstva na ALU u Zagrebu. Tu svoje istraživanje percepcije skulptura kod slijepih osoba nastavlja i razrađuje u suradnji s defektolozima, psiholozima, uz podršku svog mentora kipara Peruška Bogdanića.
Nedavno je dobila treću nagradu na natječaju studenata ALU Luka Ritz za taktilnu skulpturu „Glava gitare“ (u bronci).
You must be logged in to post a comment Login