Lijepa smeđooka ima prekrasna stopala. Znam to jer sam ih već dvaput masirao. I to na javnome mjestu. Moja se princeza jednostavno izula i smjestila mi noge u krilu. A ja nisam mogao odoljeti toj ljupkoj i beskrajno intimnoj gesti; čim sam ugledao njezine seksi prstiće, poželio sam ih ljubiti i sisati, a ne samo maziti i grijati toplim dlanovima. Jer stopala su mi fetiš. A nanožnice apsolutno najdraži ženski nakit. Kad god opazim kožni, srebrni, zlatni… lančić oko gležnja, uzbudim se poput pubertetlije. A u pubertetu, hvala Bogu, dizao mi se i na kišobran, kako ne bi na dražesno oblikovanu djevojačku nogu.
Velim, popalilo me to. I bilo me baš briga za goste lokala, za sve ljude oko nas. Za papke koji se takvo što nikad ne bi usudili učiniti. Ništa mi nije bilo važno osim tog trenutka. Njezina smiješka i vragolastog sjaja u očima. O, znala je ona dobro što (mi) radi, i uživala je u tome. Baš kao i ja, koji sam prihvatio igru. Rekoh sebi: "Mala, sad ćeš vidjeti tko je Maradona". Ili kako bi to sročio Jules u onom besmrtnom dijalogu s Vincentom u filmu Pulp Fiction: "Don't be tellin' me about foot massages. I'm the foot fuckin' master. I got my technique down and everything, I don't be ticklin' or nothin'.“
Što se tog škakljanja tiče, bitan je blagi pritisak cijelim dlanom. Ako nježne dijelove dotičete samo vršcima prstiju, od masaže neće biti ništa. Bila riječ o tabanu ili trbuhu, svejedno. Izmamit ćete salve smijeha, ali ne i ugodu. Opet, ni to ne mora biti toliko loše. Smijeh je, kažu, lijek.
Druga je stvar, dakako, ako upotrijebite jezik, no o tome ću idući put, kad do toga stignem. Odat ću vam tek da se na unutarnjoj strani nalaze vrlo osjetljivi živci. A s vanjske pak strane stopala, cijelim rubnim dijelom tijela sve do sljepoočice, proteže se splet koji su drevni kineski učitelji nazivali linijom užitka. I trebalo bi je posuti poljupcima, svaki put. Ali to ipak nisam uspio izvesti za stolom. Ne zbog nedostatka hrabrosti.
Na kraju mi je naime kazala: "Stavi mi sad ruku pod suknju ako imaš muda". Imao sam. Ali za ostalo trebalo mi je više prostora.
Velim, popalilo me to. I bilo me baš briga za goste lokala, za sve ljude oko nas. Za papke koji se takvo što nikad ne bi usudili učiniti. Ništa mi nije bilo važno osim tog trenutka. Njezina smiješka i vragolastog sjaja u očima. O, znala je ona dobro što (mi) radi, i uživala je u tome. Baš kao i ja, koji sam prihvatio igru. Rekoh sebi: "Mala, sad ćeš vidjeti tko je Maradona". Ili kako bi to sročio Jules u onom besmrtnom dijalogu s Vincentom u filmu Pulp Fiction: "Don't be tellin' me about foot massages. I'm the foot fuckin' master. I got my technique down and everything, I don't be ticklin' or nothin'.“
Što se tog škakljanja tiče, bitan je blagi pritisak cijelim dlanom. Ako nježne dijelove dotičete samo vršcima prstiju, od masaže neće biti ništa. Bila riječ o tabanu ili trbuhu, svejedno. Izmamit ćete salve smijeha, ali ne i ugodu. Opet, ni to ne mora biti toliko loše. Smijeh je, kažu, lijek.
Druga je stvar, dakako, ako upotrijebite jezik, no o tome ću idući put, kad do toga stignem. Odat ću vam tek da se na unutarnjoj strani nalaze vrlo osjetljivi živci. A s vanjske pak strane stopala, cijelim rubnim dijelom tijela sve do sljepoočice, proteže se splet koji su drevni kineski učitelji nazivali linijom užitka. I trebalo bi je posuti poljupcima, svaki put. Ali to ipak nisam uspio izvesti za stolom. Ne zbog nedostatka hrabrosti.
Na kraju mi je naime kazala: "Stavi mi sad ruku pod suknju ako imaš muda". Imao sam. Ali za ostalo trebalo mi je više prostora.
You must be logged in to post a comment Login