Kada je još 2003. godine usvojen Zakon o radu na određeno vrijeme nitko nije očekivao poražavajuće rezultate, pogotovo ne za žene, izjavila je predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Ana Knežević.
Ženske skupine iz svih većih sindikalnih središnjica i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova proveli su anketu na uzorku od 1123 žena kako bi dobili što bolji uvid u sitaciju o položaju žena zaposlenih na određeno vrijeme.
Anketirane žene su u fertilnoj dobi od 20 do 60 godina života, koje većinom rade u tekstilnoj i prehrambenoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu, zdravstvu te obrazovanju.
Najviše zaposlenih žena je izvršnim poslovima, a najmanje na rukovodećim položajima.
Ugovor na određeno bolji od čekanja na „burzi“
Tri su glavna razloga zbog kojih se žene odlučuju prihvatiti rad na određeno. Najveći udio je onih koje su u potrazi za novim poslom i prihvatile su takav ugovor kao privremenu opciju. Zbog promjene ugovora rad na određeno prihvatilo je 3 posto anketiranih, a samo dva i pol posto žena dobile su ga na vlastiti zahtjev.
Prije sadašnjeg posla gotovo trećina žena je bila nezaposlena, a od toga čak četvrtina je bila na „burzi“ više od godinu dana. Najčešće pristaju na ugovor od tri do pet mjeseci.
Tina (26) radila je gotovo tri godine po ugovoru na određeno vrijeme, koji je obnavljala svakih šet mjeseci. Prije toga je bila zaposlena honorarno preko studentskog centra. Kaže, da nije imala drugog izbora – ili će raditi na određeno ili potražiti drugi posao.
Martina (30) je radila neprijavljeno u tvrtki za web dizajn oko dva mjeseca. Kako poslodavac nije pokazivao namjeru da je prijavi dala je otkaz. Nakon toga zaposlila se u drugoj firimi koja se također bavila web dizajnom i marketingom, i tamo joj je bio ponuđen rad na određeno. Poslodavac joj nakon tri mjeseca nije želio produžiti ugovor, nego je odugovlačio pa je otišla i iz te firme. Trenutno je nezaposlena.
Dvije petine žena je sklopilo i drugi ugovor na određeno vrijeme kod istog poslodavca, više od petine ih je ugovore potpisalo više od tri puta. Najduže trajanje rada na određeno kod istog poslodavca je više od pet godina i to kod 6.9 posto žena.
Svaka peta žena „na određeno“ radi i „na crno“
Prosječna „žena na određeno“ je u fertilnoj dobi i većinom bez djece, ima srednju stručnu spremu, te radno iskustvo na određeno vrijeme, često na poslovima u smjenama što uključuje i noćni rad te rad nedjeljom i prekovremeno. Uz to joj je plaća niža od prosjeka, nema pravo na kredit, niti ima imovinu pa je osuđena na život bez sigurnosti, što mnogima od njih otežava pravo na obitelj, objasnila je Knežević.
Doprinosi za punu plaću ima tek nešto više od dvije trećine radnica, a gotovo svaka deseta radi za minimalnu plaću. Prema spomenutoj anketi čak petina žena radi dodatno „na crno“.
Ženske skupine iz svih većih sindikalnih središnjica i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova proveli su anketu na uzorku od 1123 žena kako bi dobili što bolji uvid u sitaciju o položaju žena zaposlenih na određeno vrijeme.
Anketirane žene su u fertilnoj dobi od 20 do 60 godina života, koje većinom rade u tekstilnoj i prehrambenoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu, zdravstvu te obrazovanju.
Najviše zaposlenih žena je izvršnim poslovima, a najmanje na rukovodećim položajima.
Ugovor na određeno bolji od čekanja na „burzi“
Tri su glavna razloga zbog kojih se žene odlučuju prihvatiti rad na određeno. Najveći udio je onih koje su u potrazi za novim poslom i prihvatile su takav ugovor kao privremenu opciju. Zbog promjene ugovora rad na određeno prihvatilo je 3 posto anketiranih, a samo dva i pol posto žena dobile su ga na vlastiti zahtjev.
Prije sadašnjeg posla gotovo trećina žena je bila nezaposlena, a od toga čak četvrtina je bila na „burzi“ više od godinu dana. Najčešće pristaju na ugovor od tri do pet mjeseci.
Tina (26) radila je gotovo tri godine po ugovoru na određeno vrijeme, koji je obnavljala svakih šet mjeseci. Prije toga je bila zaposlena honorarno preko studentskog centra. Kaže, da nije imala drugog izbora – ili će raditi na određeno ili potražiti drugi posao.
Martina (30) je radila neprijavljeno u tvrtki za web dizajn oko dva mjeseca. Kako poslodavac nije pokazivao namjeru da je prijavi dala je otkaz. Nakon toga zaposlila se u drugoj firimi koja se također bavila web dizajnom i marketingom, i tamo joj je bio ponuđen rad na određeno. Poslodavac joj nakon tri mjeseca nije želio produžiti ugovor, nego je odugovlačio pa je otišla i iz te firme. Trenutno je nezaposlena.
Dvije petine žena je sklopilo i drugi ugovor na određeno vrijeme kod istog poslodavca, više od petine ih je ugovore potpisalo više od tri puta. Najduže trajanje rada na određeno kod istog poslodavca je više od pet godina i to kod 6.9 posto žena.
Svaka peta žena „na određeno“ radi i „na crno“
Prosječna „žena na određeno“ je u fertilnoj dobi i većinom bez djece, ima srednju stručnu spremu, te radno iskustvo na određeno vrijeme, često na poslovima u smjenama što uključuje i noćni rad te rad nedjeljom i prekovremeno. Uz to joj je plaća niža od prosjeka, nema pravo na kredit, niti ima imovinu pa je osuđena na život bez sigurnosti, što mnogima od njih otežava pravo na obitelj, objasnila je Knežević. Doprinosi za punu plaću ima tek nešto više od dvije trećine radnica, a gotovo svaka deseta radi za minimalnu plaću. Prema spomenutoj anketi čak petina žena radi dodatno „na crno“.
You must be logged in to post a comment Login