Posvojiti dijete u Hrvatskoj? Sretno!

U Hrvatskoj je trenutno 333 djece spremno za posvajanje, 13-ero u dobi do tri godine, 93 u dobi od četiri do deset godina, a ostatak s više od 11 godina života. Podaci su to koje je predstavila ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, na nedavno održanoj Konferenciji o posvojenju s međunarodnim sudjelovanjem, u organizaciji udruge ADOPTA.

Posvajanje je kod nas teška tema, ne isključivo zbog same naravi situacije, već i zbog način na koji se ona (ne)rješava. U sklopu konferencije predstavljeno je istraživanje “Postupci odabira posvojitelja u centrima za socijalnu skrb”, a koje svjedoči alarmantnoj situaciji u sustavu socijalne skrbi. U Hrvatskoj trenutno radi 80 centara za socijalnu skrb, no ne rade svi jednako kvalitetno. Tako, primjerice, 28% centara koji su sudjelovali u istraživanju proučava više od 100 molbi zainteresiranih posvojitelja, dok njih 11% proučava manje od 10 molbi.

U proteklih pet godina u čak 34 centra za socijalnu skrb bilo je tek od 1 do 5 posvojenja, dok je u samo 3 centra posvojeno više od 20-ero djece. U 19 ispitanih centara nije ni bilo posvajanja u tom periodu.

Usporedbe radi, Velika Britanija ima više od 6.000 posvojenja godišnje iz sustava skrbi, a trenutno prolazi reformu i sustava posvojenja iz koje proizlaze mnogi primjeri dobre prakse.

Milanka Opačić, foto by Mario Poje

Glavne prepreke posvajanju

U hrvatskom sustavu socijalne skrbi velik problem predstavljaju loša organizacija, nelogičnost rada, nekorištenje tehnologije i sl. Centri za socijalnu skrb loše su povezani, nemaju svi sve potrebne podatke o djeci niti potencijalnim posvajateljima i ne surađuju dovoljno dobro. Tu je i komplicirana te dugotrajna procedura odabira adekvatnog posvojitelja, koja se doduše radi zbog dobrobiti djeteta, ali nekad nepotrebno produljuje. Veliki problem predstavlja i Registar posvojitelja koji, iako postoji već dvije godine, tek sada konačno uspjeva funkcionirati.

Problem je i nedostatak stručnjaka s iskustvom i edukacijom iz područja posvajanja, a naročito kada su u pitanju djeca sa zdravstvenim poteškoćama. Takve djece, spremne za posvojenje, u sustavu je između 40 i 50%, a primjerice od 107-ero djece posvojeno 2013. godine, bilo je samo petoro onih s poteškoćama. Moja sugovornica iz jednog centra za socijalnu skrb ističe da djecu s poteškoćama često posvajaju strani parovi (primjerice iz Italije i skandinavskih zemalja).

Stvari otežavaju i roditelji koji se ne žele odreći roditeljskih prava, no ne žele ni brinuti o djetetu, a dijete se bez toga ne može dati na posvajanje. Ili pak roditelji do kojih se uopće ne može doći kako bi se dobio njihov pristanak za posvajanje.

Dječji mozak

Na stranu problemi birokracije, organizacije i politike, ali najveći problem predstavlja priroda ljudskog mozga. Prvo, cijela stvar je mučna posvojiteljima koji u velikom broju slučajeva ne mogu imati vlastito dijete, pa odluče posvojiti tuđe, pa moraju prolaziti detaljnu istragu jesu li dovoljno dobri, pa dolaze na razgovor u istom terminu s drugim parovima, pa se “natječu” za dijete kao da je nagrada itd. No, to je još ništa naspram onoga što dijete prolazi. Ono uglavnom ne smije upoznati posvojitelje prije nego sve bude završeno, kako se ne bi vezalo za njih ako od toga ne bude ništa. Kad dijete vidi da neki ljudi dolaze po drugu djecu, ono automatski počinje mijenjati svoju ličnost kako bi se prilagodilo onome što posvojitelji traže, ponaša se “umiljatije” i “bolje” jer misli da će ga takvoga htjeti.

Zna se, potom, dogoditi da posvojitelji, uvidjevši da nije tako lako u kuću dovesti dijete koje je zapravo potpuni stranac, vrate dijete u dom kao da je pokvarena roba. To stvara dodatnu traumu djetetu. Zapravo, cijeli proces je užasno mučan, a kao da niti dio struke, ni vlast, pravosuđe, a ni sami roditelji i posvojitelji ne shvaćaju cijelu stvar dovoljno ozbiljno. Pa ipak, postoje oni koji svakodnevno s djecom i posvojiteljima rade na uspostavljanju boljeg i humanijeg svijeta, stoga se nadamo da će im barem institucije olakšati posao i pustiti da rade u najboljem interesu djece, ali i onih koji im žele pružiti dom pun ljubavi.