Zabavljala sam se s učenjem i nije mi ništa išlo kako treba. Potpuno sam izgubila nit danas. Zdrav razumi mi govori da je to samo danas i da će već sutra biti drugačije, te me tjera naprijed a ja bih baš nekako sve poslala kvragu i odustala. Sada je 23:33h i ako ova kolumna bude kraća nego obično možete biti sigurna da sam se pretvorila u vukodlaka i da jurim šumom. Možda bolje da se požurim pa da stignem napisati još koju za vas dok mi prsti ne zadebljaju i ne narastu kandže. A baš danas kada sam ih divno ispolirala i skratila na minimum i svježe obojala u pink?! Hm, očito nešto treba pokvariti tu savšenu manikuru već kad nisu mjehurići od lošeg laka ili otisak nekog pokućstva?!
Prošli tjedan se nije događalo apsolutno ništa ali zato sam provela jedan lijepi vikend. U petak samo se D i ja uputili u Zagreb. Bio je predivan sunčani dan možda čak i previše da sa mora odemo u grad ali nismo se bunili. Već, usudila bih se reći standardno, naša prva postaja je Marché gdje ispijamo kavu ili jedemo nešto za 50 kn (karikiram) i skupljam one pečate za free kavu i baš sam se sada sjetila da sam ovaj put zaboravila priložiti kartončić. Ah, hahaha. Ne znam zašto to uopće skupljam. Došli smo u Zg taman u vrijeme ručka (čitaj: 13,14,15,16,17h jer nama se uvijek jede ručak) i ovaj put smo odabrali Mex Cantinu na Savskoj. Ja obožavam meksičku hranu a i D je htio tamo. Tamo si često krivo naručim jer loše pročitam pa nisam bila baš onako skroz zadovoljna ali sam si naručila za desert pitu od limete koja je opravdala taj nedostatak. Nešto savršeno. Predivna pita i ako odete tamo probajte ju. Mljac! I sada bih rado jednu smazala ali je od danas krenula neću reći dijeta ali pošteda od tijestastih proizvoda jer se zadnjih nekoliko tjedana jelo štogod se stiglo. A pošto sam puno vremena provodila doma puno se stiglo. Sada se plaća danak u obliku nejedenja tih stvarčica. Oukey, nakon ručka smo imali najbolju namjeru da odemo u zoo ali smo nekako zalegli od hrane i uspavali se.
Predvečer smo se prošetali u grad, malo kroz Ilicu pronjušili što je novo, neki su zastali u Vinceku (ne ja, kud bi ja?!) i produžili u šetnju Tkalčom. Uvijek kažem i uvijek ću reći da volim Zagreb grad još odonda kada sam kao klinka dolazila sa roditeljima u posjet teti i rodbini, brzo bih zaboravila petosatnu vožnju starom cestom u Ka trici. Tako i sada. Uvijek volim doći i nije mi problem pa makar i na jedan dan. L.O.V.E. U Cici smo ispili Nikšićko pivo, to još nisam probala pa reko – ajd. Dobro je ali nije bilo baš hladno a svi mi koji volimo pivu znamo da je to najgore od pive. Nastavili smo u Boemu i tamo sam kušala neko pšenično koje još nisam probala a čini mi se da se zove edelvajs or something?! Fina <3 i hladna. Ali što mi to vrijedi kada sam već na pola boce počela intenzivno razmišljati o kebabu i naravno da sam ga onda i strpala u sebe i to sa ekstra ljutim umakom. Umalo da nisam umrla. Pošto nisam, othrvala sam se kupovini sladoleda u znak zahvalnosti što sam živa.
Sljedeće jutro smo uživali u kvartovskoj kavi i razgovoru pa smo se krenuli spremati za svadbu na kojoj smo se trebali pojaviti u 15h. (Upravo imam konferencijski poziv Bern-Seattle i mašu vam moje cyber žene). Uspjeli smo se obući iz prve i otperjali po A u njezin kvart i po njezinim direktivama sretno smo došli na cilj i uspješno propustili dolazak mladoženje kod mlade. No dobro, nadoknadili smo im to s pusama i lijepim željama za ostatak dana. Ostatak dana odvijao se u crkvici na Kustošiji (nikada nisam bila u tom kvartu i stalno sam se tome čudila ali nisam bila jedina). Obred je bio baš dirljiv. Mladenci su bili (i jesu) prekrasni. Ona je izgledala božanstveno u haljini koja joj je stajala baš kako treba a on je bio vrlo šarmantan u tamnom odjelu. Nakon "nebacanja riže" jer su popovi alergični na to pa osim što upozoravaju da se to ne čini, počeli su i s istim porukama zaljepljenim na ulazu u crkvu, uputili smo se u Mali raj. Divno uređena sala. Čista petica. Bila sam na nekoliko svadba do sada i moram priznati da mi je ova bila baš nekako drugačija. Nije bilo puno ljudi nego onako baš taman, bend je bio superkul s obzirom što sve uvoze na svadbe 😀 i što mi je bilo najljepše od svega je to što je ekipa bila totalno raspoložena i čagerska. Ja nisam baš od plesova previše tako da sam ih samo gledala i uživala sam u tome. Zbilja jako lijepo i potpuno neopterećeno. Ja sam više ovaj tip koji sjedi pije i jede pa smo se mi zabavljali na svoj način. Ali lijepo smo se proveli svi i jako mi je drago da sam bila dio te proslave. Želim im još jednom sve najljepše u daljnjem životu. Ljubavi imaju na lopate, to se baš istinski vidi i predivni su. Malo je reći da sam se raznježila <3 <3 <3Svečano vas obavještavam da je 0:10 i da sam još uvijek čovjek.
p.s. Bili smo i u MSU i duboko zaronili u umjetnost. Ah, život je baš lijep.