– Zasad smo uspjeli samo u jednom, zahvaljujući brojnim potrošačima koji su podržali našu zajedničku peticiju za što boljim Zakonom o zaštiti potrošača. Radi se o tome da je Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva povuklo svoj prvobitni prijedlog kojim se željelo smanjiti prava potrošača. Njihov drugi prijedlog kojim se želi ukinuti u opisu proizvoda, točnije deklaraciji zemlju porijekla određenog proizvoda, također smatramo dosta lošim prijedlogom. Posebice dok potrošačima sugeriramo da kupuju hrvatsko,- rekao je Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske.
Zbog svega toga, nastavlja on, Hrvatska udruga za zaštitu potrošača traži da Zakon o zaštiti potrošača štiti potrošače, a ne trgovce na štetu potrošača.
Među ostalim njihovim prijedlozima je da trgovac u jamstvenom roku popravi proizvod u maksimalnom roku od 15 dana ako se potrošač odluči na popravak. Zatim da se potrošačima javne usluge mogu naplatiti samo prema stvarnoj potrošnji, da svi troškovi budu iskazani po jedinici proizvoda ili usluge, te da nitko ne može naplatiti uslugu koju nije obavio.
Također, jedan od zahtjeva je da trgovac koji pruža javnu uslugu, istu ne može obustaviti bez pravomoćno završenog sudskog postupka u kojem je pokušao naplatiti svoju uslugu, ako se potrošač žalio na račun. Od trgovaca koji zahtijevaju plaćanje robe ili usluge unaprijed prilikom isporuke robe ili usluge se traži da plate potrošaču kamatu na unaprijed primljen novac po zateznoj kamati poslovne banke.
Brisanje članka 147. Zakona o zaštiti potrošača
U smislu ovog zakona, govori Lončar, HUZP-a traži da se javnim uslugama osim nabrojenih još smatraju: usluge javne i kabelske televizije, usluge javnih parkirališta i garaža, usluge upravljanja zgradama, usluge banaka i osiguravajućih društava. Još jedna sporna točka prema njegovu mišljenju odnosi se na brisanje članka 147. Zakona o zaštiti potrošača kojim se nadležnim inspektorima omogućava da ne pokreću postupke, ako trgovac po upozorenju otkloni nedostatak.
Podrazumijeva se, ističe tajnik HUZP-a, da kad potrošač kupi nešto, posebno veće vrijednosti, želi da to bude ispravno.
– Iako najveći broj trgovaca radi pošteno i odgovorno, zakoni se stvaraju za onaj mali broj njih koji se ne žele držati reda. Mogli bi uvažati proizvode koji nisu kvalitetni i koje potrošač plaća i cijeli jamstveni rok popravlja, a po isteku jamstva te popravke mora i dalje plaćati ili se riješiti takvog proizvoda i kupiti novi, mišljenja je Lončar.
Sporna usluga servisiranja mobitela
Inače, ističe on, potrošači se dosta žale na monopolista, Hrvatsku elektroprivredu, isporuku električne energije i poprilično bahat odnos njihovih djelatnika.
Nezadovoljstvo je i uslugom servisiranja mobilnih uređaja gdje se potrošačima dijagnosticiraju skupi kvarovi uzrokovani vlagom kao da su uređaji bili u vlazi ili pali u vodu, a uređaji možda nisu stariji od šest mjeseci. Ako u nove i skupocjene uređaje prodire vlaga, očito nešto nije u redu s njima. Svakako bi trebalo odustati od njihove kupovine posebno, ako potrošačima nisu potrebne sve funkcije koje imaju.
Zbog svega toga, nastavlja on, Hrvatska udruga za zaštitu potrošača traži da Zakon o zaštiti potrošača štiti potrošače, a ne trgovce na štetu potrošača.
Među ostalim njihovim prijedlozima je da trgovac u jamstvenom roku popravi proizvod u maksimalnom roku od 15 dana ako se potrošač odluči na popravak. Zatim da se potrošačima javne usluge mogu naplatiti samo prema stvarnoj potrošnji, da svi troškovi budu iskazani po jedinici proizvoda ili usluge, te da nitko ne može naplatiti uslugu koju nije obavio.
Također, jedan od zahtjeva je da trgovac koji pruža javnu uslugu, istu ne može obustaviti bez pravomoćno završenog sudskog postupka u kojem je pokušao naplatiti svoju uslugu, ako se potrošač žalio na račun. Od trgovaca koji zahtijevaju plaćanje robe ili usluge unaprijed prilikom isporuke robe ili usluge se traži da plate potrošaču kamatu na unaprijed primljen novac po zateznoj kamati poslovne banke.
Brisanje članka 147. Zakona o zaštiti potrošača
U smislu ovog zakona, govori Lončar, HUZP-a traži da se javnim uslugama osim nabrojenih još smatraju: usluge javne i kabelske televizije, usluge javnih parkirališta i garaža, usluge upravljanja zgradama, usluge banaka i osiguravajućih društava. Još jedna sporna točka prema njegovu mišljenju odnosi se na brisanje članka 147. Zakona o zaštiti potrošača kojim se nadležnim inspektorima omogućava da ne pokreću postupke, ako trgovac po upozorenju otkloni nedostatak.
Podrazumijeva se, ističe tajnik HUZP-a, da kad potrošač kupi nešto, posebno veće vrijednosti, želi da to bude ispravno.
– Iako najveći broj trgovaca radi pošteno i odgovorno, zakoni se stvaraju za onaj mali broj njih koji se ne žele držati reda. Mogli bi uvažati proizvode koji nisu kvalitetni i koje potrošač plaća i cijeli jamstveni rok popravlja, a po isteku jamstva te popravke mora i dalje plaćati ili se riješiti takvog proizvoda i kupiti novi, mišljenja je Lončar.
Sporna usluga servisiranja mobitela
Inače, ističe on, potrošači se dosta žale na monopolista, Hrvatsku elektroprivredu, isporuku električne energije i poprilično bahat odnos njihovih djelatnika.
Nezadovoljstvo je i uslugom servisiranja mobilnih uređaja gdje se potrošačima dijagnosticiraju skupi kvarovi uzrokovani vlagom kao da su uređaji bili u vlazi ili pali u vodu, a uređaji možda nisu stariji od šest mjeseci. Ako u nove i skupocjene uređaje prodire vlaga, očito nešto nije u redu s njima. Svakako bi trebalo odustati od njihove kupovine posebno, ako potrošačima nisu potrebne sve funkcije koje imaju.
In this article:Hrvatska udruga za zaštitu potrošača, Tomislav Lončar, Zakon o zaštiti potrošača
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login