Hrvatska je 2002. godine donijela Zakon o registru osoba s invaliditetom i na temelju njega dva pravilnika: o obrascu i o tajnosti podataka.
– Baza podataka iznimno je značajna za sve važne dokumente koji se donose u korist osoba s invaliditetom. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine bilo je 429.421 osoba s invaliditetom, što je u prosjeku 9,68 posto stanovništva. Međutim, u hrvatskom registru u studenom ove godine zabilježeno je 490.000 osoba čime se približavamo postotku od 11 posto građana Hrvatske. Po tom postotku isti smo kao i sve europske i svjetske zemlje,– rekla je mr. sc Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI).
Razlika je samo što se te osobe u Europi i svijetu vide na ulici, dok ih se u Hrvatskoj toliko ne vidi jer postoji niz prepreka koje im to onemogućavaju. Tri najveća problema su: nedostatak informacija, svijest o osobama s invaliditetom i nedovoljne aktivnosti njih samih. Oko 280 pravnih propisa regulira njihov život pa u šumi propisa, osobama s invaliditetom ponekad promaknu bitne informacije. Zato, veliku ulogu igraju udruge, njih 300-tinjak u RH.
Poštivanje različitosti
Svijest o postojanju osoba s invaliditetom na razini je nepoznavanja problema, ali i kulture i civilizacije. Primjer su negativni stavovi poslodavaca koji misle da su osobe s invaliditetom neradnici, da neće dati poslovne rezultate, da će biti često na bolovanju i slično. Te i slične stavove HSUTI je pokušao promijeniti putem Bontončića, edukativne slikovnice za malu djecu kroz koju se odašilje poruka o poštivanju različitosti i toleranciji.
Treći problem osoba s invaliditetom su njihove nedovoljne aktivnosti koje proizlaze iz dugotrajnih pritisaka i neugodnih situacija u kojima su se do sada našli. Također, u privatnom životu susreću se s nizom nedaća poput nabave ortopedskih pomagala, problemom parkiranja, radnih mjesta, ostvarivanja prava za socijalnu skrb i slično.
– Njima ništa nije nemoguće, nego samo ono što ne probaju i zato prema njima upućujemo poruku: došlo je vrijeme da razborito, stručno i snažno počinju djelovati jer ništa nije nemoguće. Takve osobe imaju kao i ostali pravo na kretanje, zdravlje, rad, obrazovanje, zaštitu društva itd. Naglašavam da je po pitanju pravne regulative skoro sve riješeno, ali se ti propisi ne poštuju. Kao npr. Zakon o gradnji i Pravilnik o sprječavanju prostornih prepreka koji nalažu da javni objekti moraju biti izgrađeni tako da omogućuju pristup svima osobama koje se otežano kreću,– ispričala je Dobranović.
UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom
Iako je rok za prilagodbu dvije godine, prošle je godine istekao. No, Hrvatska ipak ima sjajne strategije na razini države, ali i gradova. Među ostalim, potpisala je značajne i važne međunarodne dokumente koji je obvezuju za poštivanje ljudskih prava poput UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
– Ovogodišnjim Danom invalida upozoravamo arhitekte na propis o osnovnom ljudskom pravu na kretanje, a to je Zakon o gradnji i njegovi podzakonski akti. Život osoba s invaliditetom trebao bi biti na razini koju zaslužuju. Pritom je važno ne podržavati razlike u pravima po uzroku invaliditeta već one moraju biti isključivo po njegovoj osnovi. Često se uzrok invaliditeta uzima kao mjerilo za ostvarivanje prava, a ne invaliditet kao takav, završila je M. Dobranović.
– Baza podataka iznimno je značajna za sve važne dokumente koji se donose u korist osoba s invaliditetom. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine bilo je 429.421 osoba s invaliditetom, što je u prosjeku 9,68 posto stanovništva. Međutim, u hrvatskom registru u studenom ove godine zabilježeno je 490.000 osoba čime se približavamo postotku od 11 posto građana Hrvatske. Po tom postotku isti smo kao i sve europske i svjetske zemlje,– rekla je mr. sc Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI).
Razlika je samo što se te osobe u Europi i svijetu vide na ulici, dok ih se u Hrvatskoj toliko ne vidi jer postoji niz prepreka koje im to onemogućavaju. Tri najveća problema su: nedostatak informacija, svijest o osobama s invaliditetom i nedovoljne aktivnosti njih samih. Oko 280 pravnih propisa regulira njihov život pa u šumi propisa, osobama s invaliditetom ponekad promaknu bitne informacije. Zato, veliku ulogu igraju udruge, njih 300-tinjak u RH.
Poštivanje različitosti
Svijest o postojanju osoba s invaliditetom na razini je nepoznavanja problema, ali i kulture i civilizacije. Primjer su negativni stavovi poslodavaca koji misle da su osobe s invaliditetom neradnici, da neće dati poslovne rezultate, da će biti često na bolovanju i slično. Te i slične stavove HSUTI je pokušao promijeniti putem Bontončića, edukativne slikovnice za malu djecu kroz koju se odašilje poruka o poštivanju različitosti i toleranciji.
Treći problem osoba s invaliditetom su njihove nedovoljne aktivnosti koje proizlaze iz dugotrajnih pritisaka i neugodnih situacija u kojima su se do sada našli. Također, u privatnom životu susreću se s nizom nedaća poput nabave ortopedskih pomagala, problemom parkiranja, radnih mjesta, ostvarivanja prava za socijalnu skrb i slično.
– Njima ništa nije nemoguće, nego samo ono što ne probaju i zato prema njima upućujemo poruku: došlo je vrijeme da razborito, stručno i snažno počinju djelovati jer ništa nije nemoguće. Takve osobe imaju kao i ostali pravo na kretanje, zdravlje, rad, obrazovanje, zaštitu društva itd. Naglašavam da je po pitanju pravne regulative skoro sve riješeno, ali se ti propisi ne poštuju. Kao npr. Zakon o gradnji i Pravilnik o sprječavanju prostornih prepreka koji nalažu da javni objekti moraju biti izgrađeni tako da omogućuju pristup svima osobama koje se otežano kreću,– ispričala je Dobranović.
UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom
Iako je rok za prilagodbu dvije godine, prošle je godine istekao. No, Hrvatska ipak ima sjajne strategije na razini države, ali i gradova. Među ostalim, potpisala je značajne i važne međunarodne dokumente koji je obvezuju za poštivanje ljudskih prava poput UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
– Ovogodišnjim Danom invalida upozoravamo arhitekte na propis o osnovnom ljudskom pravu na kretanje, a to je Zakon o gradnji i njegovi podzakonski akti. Život osoba s invaliditetom trebao bi biti na razini koju zaslužuju. Pritom je važno ne podržavati razlike u pravima po uzroku invaliditeta već one moraju biti isključivo po njegovoj osnovi. Često se uzrok invaliditeta uzima kao mjerilo za ostvarivanje prava, a ne invaliditet kao takav, završila je M. Dobranović.
You must be logged in to post a comment Login