Prije više od 4 tisuće godina počinje priča o čaju. Kako kaže legenda, kineski car Shen-Nong otkrio je tajnu pripreme ovog napitka, posve slučajno, prilikom jednog od svojih mnogobrojnih lovačkih izleta godine 2737. pr. Kr. Kada je htio prokuhati nešto riječne vode u posudu na vatri, vjetar je donio jedan list sa stabljike čaja koja je u blizini rasla. Voda u posudi je brzo promijenila boju, a do careva nosa je došao neobičan i njemu nepoznat miris. Radoznalo je popio nekoliko gutljaja tekućine. Aroma ga je oduševila, a i vrlo brzo je osjetio osvježenje.
Prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja vjerojatno su bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak za meditaciju koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju. Zbog toga je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana.
Prvi opis spremanja čaja i biljke od koje se ovaj napitak pravi sačinio je 780. godine kineski pjesnik Lu Yii. Pijenje čaja je postajalo sve popularnije tako da je već negdje prije 1000 godina čaj postao dio svakodnevnog rituala u cijeloj Kini.
Po predajama, tradicija pijenja čaja se iz Kine prvo proširila na Tibet, a jedan japanski monah je donio prah za spremanje čaja u Japan negdje u 12. stoljeću. Lagano su u samostanima ustanovljavani rituali pijenja čaja da bi u 17. stoljeću pijenje čaja postalo značajan dio japanske kulture i filozofije življenja.
Vjeruje se kako je preko arapskih trgovaca i Europa već u 13. ili 14. stoljeću imala prve kontakte s kineskim čajem, ali do danas nisu sačuvani valjani pisani tragovi o tome sve do 1610. godine kada je u tovaru jednog broda nizozemske Istočno-indijske kompanije u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana. Iz Amsterdama čaj je donošen u Englesku i Francusku. Potražnja je brzo rasla tako da su već 30 godina kasnije bili ustanovljeni redovni transporti čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem. Takozvanim “putem svile” karavani su čaj dopremali do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu. Dugo vremena ovaj čaj je bio više cijenjen zbog bolje zaštite od vlage tijekom transporta, što je na dosadašnjim trgovačkim brodovima uvijek bilo problematično.
Na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji pijenja čaja. Zbog visoke cijene, u početku su samo polemici i drugi imućni građani mogli sebi dopustiti kupiti čaj, no, usprkos visokoj cijeni, čaj je postajao sve popularniji. Catherine Braganza, portugalska princeza koju je oženio Charles II, čaj je “uvela” u Englesku kao dio svog miraza. Kada je došla u Portsmouth 1662. zatražila je šalicu čaja, ali nitko ga nije mogao naći pa je umjesto toga dobila pivo.
Nakon svađe s kineskim liferantima koji su kao monopolisti stalno dizali cijene, Englezi su od 1880. godine počeli uzgajati čaj u njihovim bivšim kolonijama u Indiji i Cejlonu, današnjoj Šri Lanki. Do tada u Europu je stizao uglavnom samo zeleni kineski čaj. Englezi su listove čaja ubrane u svojim kolonijama puštali da izvjesno vrijeme fermentiraju te je tako dobivan takozvani crni čaj koji je više odgovarao okusu Europljana.
Povijest SAD-a vrlo je značajna za jedna događaj vezan za čaj. Američka revolucija počela je tako što je u luci u Bostonu bačen u more i uništen tovar čaja koji je u to vrijeme bio monopolska roba Britanskog carstva. Još jedan značajan događaj u vezi s čajem desio se u SAD. U Sant Luisu je 1908. godine otkriven takozvani ledeni čaj koji je svoju premijeru imao na svjetskoj izložbi kojoj je domaćin bio ovaj grad.
Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe američki poslovni ljudi su pokušali ovo izložbu iskoristiti za prezentacijom ovoga napitka. Međutim kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vreo. Uvoznik čaja iz Indije i Cejlona, Richar Blechhynden, u strahu od financijskog fijaska dao je da se kocke leda prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I, zaista, oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni.
Njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan je svojim poslovnim partnerima slao probe čaja u svilenim vrećicama prilagođenim jednoj čajnoj šalici. Odražavajući američki praktični duh, čaj u vrećicama brzo je postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.
Znate li da je Irska najveći potrošač čaja na svijetu po glavi stanovnika? Čak 75 posto žitelja te zemlje strastveni su ljubitelji čaja i piju u prosjeku po šest šalica čaja na dan. Irsku slijedi Rusija, a vjeruje se da su Rusi tako veliki konzumenti čaja kako bi neutralizirali “efekte” votke.
Izvori: Večernji.hr, cajoteka.com.hr
Pripremila Ljubica Jurič
