Svjesni smo kako je svijet postao više-manje okrutno mjesto. Ponekad se život čini kao borba za opstanak, a ne vrijeme za užitke, ljubav i sreću. Ako zastanemo na trenutak i razmislimo, da li se uopće sjećamo kad se dogodio klik u glavi u kojem smo postali ozbiljni ljudi koji se brinu. Kad smo jednostavno prestali biti djeca?
Djeca su bezbrižna, trče bez straha, smiju se iskrenu, plaču kad ih boli i grle kad vole. Sve su to najljepše iskrene emocije i ponašanja kojima i sad duboko u sebi težimo, samo što je apsurd u tome što smo mi već bili djeca, sve smo to imali, sve smo znali. Kroz život čujemo riječi 'bit ćeš pametniji kad odrasteš', a kad ono upravo suprotno, ispada da smo više znali kao mali, a više učimo kao veliki. Učimo kako se treba ponašati, što je pristojno, gdje treba povući granicu i kako skrivati emocije. Potiskujemo dijete u sebi, a ono želi plesati na kiši i ustima hvatati kapljice bez razmišljanja o prehladi ili zagađenoj kišnici.
Ipak, sve se može vratiti. Dijete u nama vjerojatno čuči i čeka svoj red na plesnom podiju, dok vi čekate red u banci. Pozovite ga. Za početak sami sebi sastavite upitnik jer ionako svakodnevno vjerojatno ispunjavate razne ankete, upitnike i odgovarate na besmislena pitanja, pa zašto si ne postaviti i par korisnih. Da li sam sretna na mjestu na kojem trenutno sjedim? Koliko se puta u tjednu nasmijem od srca? Koliko glumim? Da li radim ono što drugi žele ili ono što ja želim? Ako iskreno odgovorite na svoja pitanja, (ne moraju biti slična ovima), možda ćete se osjećati bolje.
Nadalje, napravite nekoliko stvari koje se nikako od vas ne očekuju; šetajte bosa po asfaltu, plešite do jutra, potrošite dio novaca koje štedite ili jednostavno recite što mislite. Dijete će se pojavljivati sa svakim djelom kojim prkosite društveno prihvatljivoj sebi, jer ono što prihvaćaju drugi, ne znači da morate i vi.
Pogledajte se u ogledalu bez da namještate fasadu, možda se dijete i pojavi jer vas dvoje se dobro poznajte, samo ste izgubili kontakt na par godina. Znat ćete kako ga probuditi, a ono će vam donijeti iskru o oku, mrlju od sladoleda na majici, iskrene prijatelje, srce od papira, a i ono pravo veliko koje kuca, poskakuje od sreće i voli ludo i bez daha i do kraja i kako treba.
Djeca su bezbrižna, trče bez straha, smiju se iskrenu, plaču kad ih boli i grle kad vole. Sve su to najljepše iskrene emocije i ponašanja kojima i sad duboko u sebi težimo, samo što je apsurd u tome što smo mi već bili djeca, sve smo to imali, sve smo znali. Kroz život čujemo riječi 'bit ćeš pametniji kad odrasteš', a kad ono upravo suprotno, ispada da smo više znali kao mali, a više učimo kao veliki. Učimo kako se treba ponašati, što je pristojno, gdje treba povući granicu i kako skrivati emocije. Potiskujemo dijete u sebi, a ono želi plesati na kiši i ustima hvatati kapljice bez razmišljanja o prehladi ili zagađenoj kišnici.
Ipak, sve se može vratiti. Dijete u nama vjerojatno čuči i čeka svoj red na plesnom podiju, dok vi čekate red u banci. Pozovite ga. Za početak sami sebi sastavite upitnik jer ionako svakodnevno vjerojatno ispunjavate razne ankete, upitnike i odgovarate na besmislena pitanja, pa zašto si ne postaviti i par korisnih. Da li sam sretna na mjestu na kojem trenutno sjedim? Koliko se puta u tjednu nasmijem od srca? Koliko glumim? Da li radim ono što drugi žele ili ono što ja želim? Ako iskreno odgovorite na svoja pitanja, (ne moraju biti slična ovima), možda ćete se osjećati bolje.
Nadalje, napravite nekoliko stvari koje se nikako od vas ne očekuju; šetajte bosa po asfaltu, plešite do jutra, potrošite dio novaca koje štedite ili jednostavno recite što mislite. Dijete će se pojavljivati sa svakim djelom kojim prkosite društveno prihvatljivoj sebi, jer ono što prihvaćaju drugi, ne znači da morate i vi.
Pogledajte se u ogledalu bez da namještate fasadu, možda se dijete i pojavi jer vas dvoje se dobro poznajte, samo ste izgubili kontakt na par godina. Znat ćete kako ga probuditi, a ono će vam donijeti iskru o oku, mrlju od sladoleda na majici, iskrene prijatelje, srce od papira, a i ono pravo veliko koje kuca, poskakuje od sreće i voli ludo i bez daha i do kraja i kako treba.
You must be logged in to post a comment Login