Scena je dobila ime po židovskoj djevojčici koja je bila glumačka zvijezda na ovim prostorima, a život je skončala u vlaku na putu u Auschwitz. Lidija Ivanda, uz Tamaru Babun, jedna je od producentica predstave te je za She.hr otkrila nekoliko zanimljivih pojedinosti iz svog producentskog iskustva.
Što očekujete od nove kazališne scene Lee Deutsch koju otvarate predstavom „Sam svoja žena“, te od večernje scene Teatra na Trešnjevci gdje ste nedavno imali producentski debi s predstavom „Judith French“?
Od novih kazališnih scena očekujem da zažive u pravom smislu te riječi. Želja mi je da Zagreb iskoristi postojeće prostore, te da nezavisne producentske kuće, kao što je Ars septima, lakše pronađu put do kazališne publike. Kako Tamara Babun i ja, s ove dvije predstave: „Sam svoja žena“ i „Judith French“, završavamo studij produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, ovo je bila idealna prilika da u praksi pokažemo dio naučenoga.
Zašto ste se odlučili otvoriti scenu baš s ovom predstavom? Možda da ukažete na predrasude koje postoje i danas?
Kolegica Babun i ja ne razmišljamo o predrasudama, nego o dobrim projektima, a smatramo da je ovo dobar projekt. Predrasude su dio svakodnevnice u svim razdobljima povijesti, one su ljudske.
Kada, kako i zašto je počela suradnja sa židovskom općinom?
Suradnja sa Židovskom općinom je započela prije više od četiri godine, kada je gospodin Zlatan Gelb uputio mog supruga na jednu zaboravljenu zvijezdu HNK. Započeli smo istraživanje, u kojem su nam od velike pomoći bili svi pripadnici tadašnje Židovske općine, na čelu s gospodinom Brankom Polićem. Bili su neizmjeran izvor informacija i kontakata s tadašnjim suvremenicima Lee Deutsch. Također su nam omogućili uvid u vlastiti arhiv s dokumentima obitelji Deutsch. Rezultat te suradnje je i dokumentarni film „Lea i Darija“ koji je u postprodukciji, zatim cjelovečernji igrani film o tim dvjema kazališnim zvijezdama, a koji ćemo uz pomoć Branka Lustiga i Damira Terešaka snimati na proljeće, i već spomenuta suradnja pri otvaranju kazališne scene Lea Deutsch.
Puno znate o Lei Deutsch. Kada će biti premijerno prikazivanje dokumentarca o njoj?
Lea Deutsch je bila zvijezda Dječjeg carstva, kazališta koje je djelovalo u sklopu Hrvatskog narodnog kazališta prije Drugog svjetskog rata. Tu su dječju družinu vodili Tito Strozzi i Jospi Širola. Lea Deutsch je bila naša Shirley Temple; publika je dolazila na predstave samo zbog nje… Plesala je, pjevala, glumila… Novine su je pratile posvuda – od turneja do odlaska s mamom u toplice, na izlet. Dokumentarac će svoje premijerno prikazivanje imati na trećem Jewish Film Festivalu, u svibnju iduće godine, u Zagrebu.
Zašto ste se odlučili za Duška Valentića kao glumca u monodrami „Sam svoja žena“?
Željele smo glumca koji se neće bojati zahtjevnog teksta, off produkcije i predrasuda svih vrsta.
Koji su bili vaši zadaci kao producentice u predstavi „Judith French“, koju je režirala Vlatka Vorkapić?
Okupljanje glumačke ekipe, nalaženje sponzora za predstavu i kazališta u kojem će se predstava igrati, dogovori oko izrade kostima, scenografije, marketing, utvrđivanje rasporeda proba, izvedbi, PR, prodaja karata, promotivni materijali i još mnogo poslova koje obavljate „u hodu“. Profesionalne kazališne kuće imaju cijeli tim asistenata, tajnica, organizatora, rekvizitera itd., a ja sam bila „sam svoj majstor“, uz asistenciju Tamare Babun.
Da li suradnja sa suprugom koji je režirao predstavu „Sam svoja žena“ olakšava ili otežava vaš rad? Kako je raditi sa suprugom?
Supruga sam upoznala i u njega se zaljubila na snimanju filma „Konjanik“. Mislim da sam vam time sve rekla.
Što očekujete od nove kazališne scene Lee Deutsch koju otvarate predstavom „Sam svoja žena“, te od večernje scene Teatra na Trešnjevci gdje ste nedavno imali producentski debi s predstavom „Judith French“?
Od novih kazališnih scena očekujem da zažive u pravom smislu te riječi. Želja mi je da Zagreb iskoristi postojeće prostore, te da nezavisne producentske kuće, kao što je Ars septima, lakše pronađu put do kazališne publike. Kako Tamara Babun i ja, s ove dvije predstave: „Sam svoja žena“ i „Judith French“, završavamo studij produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, ovo je bila idealna prilika da u praksi pokažemo dio naučenoga.
Zašto ste se odlučili otvoriti scenu baš s ovom predstavom? Možda da ukažete na predrasude koje postoje i danas?
Kolegica Babun i ja ne razmišljamo o predrasudama, nego o dobrim projektima, a smatramo da je ovo dobar projekt. Predrasude su dio svakodnevnice u svim razdobljima povijesti, one su ljudske.
Kada, kako i zašto je počela suradnja sa židovskom općinom?
Suradnja sa Židovskom općinom je započela prije više od četiri godine, kada je gospodin Zlatan Gelb uputio mog supruga na jednu zaboravljenu zvijezdu HNK. Započeli smo istraživanje, u kojem su nam od velike pomoći bili svi pripadnici tadašnje Židovske općine, na čelu s gospodinom Brankom Polićem. Bili su neizmjeran izvor informacija i kontakata s tadašnjim suvremenicima Lee Deutsch. Također su nam omogućili uvid u vlastiti arhiv s dokumentima obitelji Deutsch. Rezultat te suradnje je i dokumentarni film „Lea i Darija“ koji je u postprodukciji, zatim cjelovečernji igrani film o tim dvjema kazališnim zvijezdama, a koji ćemo uz pomoć Branka Lustiga i Damira Terešaka snimati na proljeće, i već spomenuta suradnja pri otvaranju kazališne scene Lea Deutsch.
Puno znate o Lei Deutsch. Kada će biti premijerno prikazivanje dokumentarca o njoj?
Lea Deutsch je bila zvijezda Dječjeg carstva, kazališta koje je djelovalo u sklopu Hrvatskog narodnog kazališta prije Drugog svjetskog rata. Tu su dječju družinu vodili Tito Strozzi i Jospi Širola. Lea Deutsch je bila naša Shirley Temple; publika je dolazila na predstave samo zbog nje… Plesala je, pjevala, glumila… Novine su je pratile posvuda – od turneja do odlaska s mamom u toplice, na izlet. Dokumentarac će svoje premijerno prikazivanje imati na trećem Jewish Film Festivalu, u svibnju iduće godine, u Zagrebu.
Zašto ste se odlučili za Duška Valentića kao glumca u monodrami „Sam svoja žena“?
Željele smo glumca koji se neće bojati zahtjevnog teksta, off produkcije i predrasuda svih vrsta.
Koji su bili vaši zadaci kao producentice u predstavi „Judith French“, koju je režirala Vlatka Vorkapić?
Okupljanje glumačke ekipe, nalaženje sponzora za predstavu i kazališta u kojem će se predstava igrati, dogovori oko izrade kostima, scenografije, marketing, utvrđivanje rasporeda proba, izvedbi, PR, prodaja karata, promotivni materijali i još mnogo poslova koje obavljate „u hodu“. Profesionalne kazališne kuće imaju cijeli tim asistenata, tajnica, organizatora, rekvizitera itd., a ja sam bila „sam svoj majstor“, uz asistenciju Tamare Babun.
Da li suradnja sa suprugom koji je režirao predstavu „Sam svoja žena“ olakšava ili otežava vaš rad? Kako je raditi sa suprugom?
Supruga sam upoznala i u njega se zaljubila na snimanju filma „Konjanik“. Mislim da sam vam time sve rekla.
In this article:judith french, lea deutsch, lidija ivanda, sam svoja žena, židovska općina
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login