Pod dojmom prošlotjednih fašničkih događanja, razmišljam o ružičastim naočalama koje s vremenom poprimaju sive tonove. Iako ove godine cure još nisu bile dorasle maskiranju, pratile su karneval iz udobnosti svojih kolica za našeg posjeta samoborskoj fašničkoj republici. No, već sljedeće, a i mnogo nadolazećih godina, sudjelovat ćemo aktivno u krabuljnim norijama. Krinke će se mijenjati u našim smjelim podvizima i sasvima sam sigurna da ćemo jednom doći i do "roza faze" koja uključuje kostime princeza, dobrih vila ili sličnih bajkovitih bića.
Jer baš kao i današnji homoseksualni modni dizajneri koji tjeraju mlade djevojke u anoreksiju, braća Grimm i Disney stvorili su nerealističnu percepciju žene te fantazijski svijet muško-ženskih i odnosa pravde i nepravde. A stvarni svijet je imun na zamahe čarobnog štapića.
Sve smo kao djevojke mislile kako ćemo jednog dana upoznati svoga princa, živjeti u palači sa hrpom jednako savršene djece i raditi ono što volimo. Ja sam, primjerice, mislila da ću se osamostaliti samim odlaskom na fakultet (tada arhitekture), zavoljeti visokog i šarmantnog mladića s kojim ću dijeliti tajne šećući irskog setera čija će se crvena dlaka presijavati na suncu…
Također, oduvijek želim imati konja, a često sam zamišljala i kako svoje dijete nosim u jednoj od onih nosiljki na leđima ili u sling marami. Sada imam blizance i to je teže izvedivo, živimo kod mojih roditelja, a moj nešto stariji, ćelavi muž samo je koji centimetar viši od mene. Doduše, radim posao koji volim, ali umjesto sigurnih primanja u nekoj tvrtki, plovim poduzetničkim vodama čime moja bajka dobiva i zaplet akcijskog žanra tipa nemoguće misije.
Da, reality check buđenje nije upola slatko kao ono Trnoružice ili Snjeguljice dok u zagrljaju recesije sneno trljaš oči i otkrivaš čari maćehe Hrvatske i pitam se želim li takvu iskrivljenu sliku stvarnosti prenijeti curama?
Bajkama i fantastičnim pričama okruženi smo cijeloga života, preko filmova, reklama, sveprožimajuće politike i vlastite borbe za opstanak, pa već uobičajene, tradicijske bajke koje prate generacije nisu ništa drugo nego klasici baš kao i Tolstoj, Shakespeare ili Dostojevski i vjerojatno želite da ih djeca znaju jednako kao što želite da pročitaju djela spomenutih literarnih velikana za lektiru.
Ružičaste naočale rasplinu se i nestanu baš kao što i karneval djetinjstva zamijeni odrasla dob puna odricanja i žrtvovanja. I zato neka budu princeze, naše dobre vile, superjunaci i sve što žele barem to vrijeme u životu jer nitko ne zna kako će im život naposlijetku ispasti. Uostalom, bajke i priče na kojima smo odrasli ostavili su nam u nasljeđe da pravda uvijek pobijedi. Pa, se borimo, stvaramo i živimo vječno se nadajući u "i sretno su živjeli do kraja života".
Dvojčeki.com
Jer baš kao i današnji homoseksualni modni dizajneri koji tjeraju mlade djevojke u anoreksiju, braća Grimm i Disney stvorili su nerealističnu percepciju žene te fantazijski svijet muško-ženskih i odnosa pravde i nepravde. A stvarni svijet je imun na zamahe čarobnog štapića.
Sve smo kao djevojke mislile kako ćemo jednog dana upoznati svoga princa, živjeti u palači sa hrpom jednako savršene djece i raditi ono što volimo. Ja sam, primjerice, mislila da ću se osamostaliti samim odlaskom na fakultet (tada arhitekture), zavoljeti visokog i šarmantnog mladića s kojim ću dijeliti tajne šećući irskog setera čija će se crvena dlaka presijavati na suncu…Također, oduvijek želim imati konja, a često sam zamišljala i kako svoje dijete nosim u jednoj od onih nosiljki na leđima ili u sling marami. Sada imam blizance i to je teže izvedivo, živimo kod mojih roditelja, a moj nešto stariji, ćelavi muž samo je koji centimetar viši od mene. Doduše, radim posao koji volim, ali umjesto sigurnih primanja u nekoj tvrtki, plovim poduzetničkim vodama čime moja bajka dobiva i zaplet akcijskog žanra tipa nemoguće misije.
Da, reality check buđenje nije upola slatko kao ono Trnoružice ili Snjeguljice dok u zagrljaju recesije sneno trljaš oči i otkrivaš čari maćehe Hrvatske i pitam se želim li takvu iskrivljenu sliku stvarnosti prenijeti curama?
Bajkama i fantastičnim pričama okruženi smo cijeloga života, preko filmova, reklama, sveprožimajuće politike i vlastite borbe za opstanak, pa već uobičajene, tradicijske bajke koje prate generacije nisu ništa drugo nego klasici baš kao i Tolstoj, Shakespeare ili Dostojevski i vjerojatno želite da ih djeca znaju jednako kao što želite da pročitaju djela spomenutih literarnih velikana za lektiru.
Ružičaste naočale rasplinu se i nestanu baš kao što i karneval djetinjstva zamijeni odrasla dob puna odricanja i žrtvovanja. I zato neka budu princeze, naše dobre vile, superjunaci i sve što žele barem to vrijeme u životu jer nitko ne zna kako će im život naposlijetku ispasti. Uostalom, bajke i priče na kojima smo odrasli ostavili su nam u nasljeđe da pravda uvijek pobijedi. Pa, se borimo, stvaramo i živimo vječno se nadajući u "i sretno su živjeli do kraja života".
Dvojčeki.com
You must be logged in to post a comment Login