Neke su se već počele otkrivati. Zasad su u igri samo tanke majice i kratki rukavi. No brzo će prijeći i na donji dio. Samo treba biti strpljiv. Zagreb je divan kada zasja sunce, a ja sjedim na terasi. I vjetar mi stane mrsiti kosu a djevojke misli.
K tome, neke mi doista idu na ruku. Ulicama hodaju bez grudnjaka, u bijelim hlačicama ispod kojih se naziru tange. Žele se, valjda, nauživati slobode, briga njih za moju muku. Pa dođe mi da ih skinem zubima!
I što da onda radim? Osim čestog tuširanja hladnom vodom, drugo mi ne preostaje. Misle li one na moje duševno zdravlje? Frustracije su uvijek rezultat neispunjenih želja, a ja ih tada imam milijun. Ustvari, nekoliko milijuna. Kako će se to odraziti na moju mladu psihu, ha? Hoću li postati manijak, čitati u novinama naslove „Poludio zbog mode“ i slično?
Ne znam. Ali brinem se već. Zato, drage moje, imajte milosti, nemojte pretjerivati. Ne morate odmah sve otkriti. I ja se skrivam, uostalom. Oči mi pod tamnim staklima. A duša pod suknjom.
You must be logged in to post a comment Login