Zanimljivu turneju Putevima škotskih viskija mala ekipa iz Hrvatske u sastavu radio i TV voditeljice Zlate Muck, njezinog dečka TV voditelja Saše Sušeca i Night Golfer prvaka, urednika u magazinu Stilist, Domagoja Jakopovića Ribafisha, započela je u Elginu – mirnom mjestu na sjeveroistoku Škotske.
U sklopu škotske turneje uspjeli su zaviriti i u Glenburgie Distillery, mjesto gdje od žitarica i vode nastaje viski, prozirna alkoholna tekućina koja se puni u specijalne boje i u njima odležava godinama. Proizvodnju bačvi gledali su uživo u Speyside Cooperageu diveći se kršnim Škotima koji devet sati dnevno trgaju okove i sređuju drvene dijelove koje vještim rukama nevjerojatnom brzinom pretvaraju u gotov proizvod spreman za višegodišnje odmaranje u tamnoj i suhoj prostoriji.
U Speysideu se nalazi više od pola od ukupno 85 škotskih destilerija, zato što je to najsunčaniji dio Škotske gdje su ječam i druge potrebne žitarice najkvalitetnije, a i voda je najbolja.
"Prvi put sam posjetila Škotsku, i moram priznati da mi je bilo sjajno. Okoliš je kao iz bajke, nepregledno zelenilo. Imali smo sreće s vremenom, jer nakon prvog, vjetrovitog dana, ostali su bili predivno sunčani, tako da su sve te boje još više došle do izražaja. Najveći šok mi je bio kad su nam u deset ujutro servirali desetak vrsta viskija na testiranje. Trebalo je hrabrosti za tako nešto, ali bilo je vrlo zabavno. I hrana je bila odlična. Riba posebno, a svakako preporučujem piletinu u umaku od Ballantine'sa. Također, bilo je vrlo zanimljivo vidjeti toliko muškaraca u kiltovima, uključujući i mog Sašu", ispričala je Zlata Muck.
Tradicionalna škotska večera posebno ih se dojmila, gdje je nakon oblačenja kiltova, prsluka, sakoa, kravata, čarapa, ukrasa za čarape, cipelica i ponosnog fotografiranja s nezaobilaznom čašom viskija u ruci, na red došao i neprikosnoveni broj jedan među gastro detaljima – haggis, škotska krvavica desetak puta veća od naše (puni se u ovčji mjehur), malo više ispasirana i ublažena. Dojmila ih se i predstava koju su izveli njihovi domaćini recitirajući im uz zvukove gajdi lokalnog prvaka gajdaštva – pjesmu o haggisu. Bila je to prava Oda krvavici koju na kraju tradicionalno – prerežu.
"Oduševljen sam cijelim putovanjem. Najviše me je fascinirala umjetnost izrade viskija i postupak kojim nastaju ogromne bačve za viski. Jako mi se sviđaju ljudi i njihov mentalitet. Iako su me upozoravali na hranu, meni je škotska nacionalna kuhinja odlična“, rekao je Saša Sušec.
"Tijekom putovanja saznali smo i zanimljivu legendu – naime na svakoj boci Ballantine'sa nalazi se crtež s jatom bijelih guski – Škotskom stražom. Nekadašnji direktor Ballantine'sa Tom Scott, čuo je priču kako guske imaju precizan vid i sluh, koji će dobro služiti kao druga linija osiguranja od uljeza, a jedan od argumenata je bio da ih je jeftinije hraniti nego pse čuvare. Drugi je bio da guske mogu živjeti do šezdesetak godina, pa su tako obilježje Ballantine's i njima se, prema riječima naših vodiča, sugerira opreznost radnika u svakom stadiju proizvodnje pića“, izjavio je Ribafish.
Osim uživanja u vrhunskim Ballantine’s viskijima starim 12, 17, 21, pa čak i 30 godina te brojnim tradicionalnim specijalitetima okušali su se i u pucanju iz snajpera i pištolja, gađanju glinenih golubova, gađanju lukom i strijelom i vožnji mini tenka.
Ballantine's je jedan od najluksuznijih i najcjenjenijih svjetskih viskija, proizvodi se prema originalnoj recepturi koju je davne 1827. godine osmislio George Ballantine, vrhunski blender i jedan od najpoznatijih proizvođača škotskog viskija tog doba. Ballantine's godišnje puni više od 100 milijuna boca, a sinonim je za izvrsnost u više od 160 zemalja svijeta, što je postignuće koje je omogućio upravo George Ballantine koji je tijekom svoje dugogodišnje karijere izrazito inzistirao na kvaliteti u svakoj fazi proizvodnje.
U sklopu škotske turneje uspjeli su zaviriti i u Glenburgie Distillery, mjesto gdje od žitarica i vode nastaje viski, prozirna alkoholna tekućina koja se puni u specijalne boje i u njima odležava godinama. Proizvodnju bačvi gledali su uživo u Speyside Cooperageu diveći se kršnim Škotima koji devet sati dnevno trgaju okove i sređuju drvene dijelove koje vještim rukama nevjerojatnom brzinom pretvaraju u gotov proizvod spreman za višegodišnje odmaranje u tamnoj i suhoj prostoriji.
U Speysideu se nalazi više od pola od ukupno 85 škotskih destilerija, zato što je to najsunčaniji dio Škotske gdje su ječam i druge potrebne žitarice najkvalitetnije, a i voda je najbolja.
"Prvi put sam posjetila Škotsku, i moram priznati da mi je bilo sjajno. Okoliš je kao iz bajke, nepregledno zelenilo. Imali smo sreće s vremenom, jer nakon prvog, vjetrovitog dana, ostali su bili predivno sunčani, tako da su sve te boje još više došle do izražaja. Najveći šok mi je bio kad su nam u deset ujutro servirali desetak vrsta viskija na testiranje. Trebalo je hrabrosti za tako nešto, ali bilo je vrlo zabavno. I hrana je bila odlična. Riba posebno, a svakako preporučujem piletinu u umaku od Ballantine'sa. Također, bilo je vrlo zanimljivo vidjeti toliko muškaraca u kiltovima, uključujući i mog Sašu", ispričala je Zlata Muck.
Tradicionalna škotska večera posebno ih se dojmila, gdje je nakon oblačenja kiltova, prsluka, sakoa, kravata, čarapa, ukrasa za čarape, cipelica i ponosnog fotografiranja s nezaobilaznom čašom viskija u ruci, na red došao i neprikosnoveni broj jedan među gastro detaljima – haggis, škotska krvavica desetak puta veća od naše (puni se u ovčji mjehur), malo više ispasirana i ublažena. Dojmila ih se i predstava koju su izveli njihovi domaćini recitirajući im uz zvukove gajdi lokalnog prvaka gajdaštva – pjesmu o haggisu. Bila je to prava Oda krvavici koju na kraju tradicionalno – prerežu.
"Oduševljen sam cijelim putovanjem. Najviše me je fascinirala umjetnost izrade viskija i postupak kojim nastaju ogromne bačve za viski. Jako mi se sviđaju ljudi i njihov mentalitet. Iako su me upozoravali na hranu, meni je škotska nacionalna kuhinja odlična“, rekao je Saša Sušec.
"Tijekom putovanja saznali smo i zanimljivu legendu – naime na svakoj boci Ballantine'sa nalazi se crtež s jatom bijelih guski – Škotskom stražom. Nekadašnji direktor Ballantine'sa Tom Scott, čuo je priču kako guske imaju precizan vid i sluh, koji će dobro služiti kao druga linija osiguranja od uljeza, a jedan od argumenata je bio da ih je jeftinije hraniti nego pse čuvare. Drugi je bio da guske mogu živjeti do šezdesetak godina, pa su tako obilježje Ballantine's i njima se, prema riječima naših vodiča, sugerira opreznost radnika u svakom stadiju proizvodnje pića“, izjavio je Ribafish.
Osim uživanja u vrhunskim Ballantine’s viskijima starim 12, 17, 21, pa čak i 30 godina te brojnim tradicionalnim specijalitetima okušali su se i u pucanju iz snajpera i pištolja, gađanju glinenih golubova, gađanju lukom i strijelom i vožnji mini tenka.
Ballantine's je jedan od najluksuznijih i najcjenjenijih svjetskih viskija, proizvodi se prema originalnoj recepturi koju je davne 1827. godine osmislio George Ballantine, vrhunski blender i jedan od najpoznatijih proizvođača škotskog viskija tog doba. Ballantine's godišnje puni više od 100 milijuna boca, a sinonim je za izvrsnost u više od 160 zemalja svijeta, što je postignuće koje je omogućio upravo George Ballantine koji je tijekom svoje dugogodišnje karijere izrazito inzistirao na kvaliteti u svakoj fazi proizvodnje.
You must be logged in to post a comment Login