Snježana Frketić definitivno je posebna putnica. Ona je za svog suputnika odabrala svog, logično, najboljeg prijatelja, ali i ljubimca – trogodišnjeg švicarskog ovčara Onnija.
Pred osam mjeseci diplomirana kriminalistkinja Snježana krenula je u avanturu života, napustila je kolotečinu i uredsko osmosatno radno vrijeme, zaokrenula život naglavačke i odlučila da će iduće tri godine provesti biciklirajući po svijetu.
"Prije puta sam imala poprilično 'normalan' život. Završila sam faks, radila tri godine, bavila se raznim hobijima, a onda sam u jednom trenutku shvatila da nisam sretna, da trebam promjenu", kaže Dugorešanka Snježana koju su najviše inspirirale priče Couchsurfera i Warmshowera, nakon kojih je odlučila da i sama želi biti gošća na nečijem kauču.
Snježana se odlučila za bicikl kao glavno prijevozno sredstvo. Bez obzira što takav način putovanja iziskuje ogromne napore, nije se posebno pripremala prije putovanja. Kaže kako je i prije vodila aktivan život koji joj je omogućio psihičku i fizičku spremnost za ovaj izazov.
"Na putu imam samo jedno pravilo – biciklirati po ravnom. Onni, prikolica, bicikl, stvari i ja zajedno težimo oko 150 kg pa je jasno zašto biram ravnice. Također, ne želim biciklirati po zimi pa se uvijek trudim biti u toplim godišnjim dobima, što mi za sada uspijeva", objasnila je Snježana.
Na putovanje je krenula iz Samobora u lipnju 2012., a nakon pet mjeseci bicikliranja po Zapadnoj i Centralnoj Europi preletjela je ocean do Meksika te nastavila svoj put južno. Trenutno ona i Onni istražuju daleku Guatemalu, a nakon Centralne Amerike na red dolaze i Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija.
"Budući da sam prvi puta u ovom dijelu svijeta, putujem polako i detaljno, dobro upijajući kulturu i prirodne ljepote. Upravo sam i u procesu traženja posla zbog već navedenog nedostatka sponzora i financijske potpore", istaknula je Snježana.
Troškovi putovanja su zapravo niski jer jedino na što troši je hrana, popravak na biciklu i ponekad smještaj. Kako bi si financijski olakšala Snježana je osmislila web shop u kojem prodaje promo majice, razglednice i Happy milje. Projekt ima i humanitarni karakter jer Snježana dio prihoda donira Udruzi za zaštitu životinja Šapica.
"Na putu sam već osam mjeseci i biti ću još sigurno tri godine, a za taj period u prosjeku mi je potrebno 30 tisuća kuna, odnosno 27 kuna dnevno. To i nije tako strašno, zar ne?", kaže Snježana te ističe kako financijskog sponzora još nema, ali se nada da će netko uskoro prepoznati važnost i ljepotu ovog projekta kojim je ukazala na problem napuštanja životinja za vrijeme odlaska na godišnje odmore te uspješno dokazala da životinje ne moraju biti problem prilikom putovanja, već naprotiv vrlo ugodno društvo.
"Putovanje s ljubimcem nije uvijek jednostavno. Neke zemlje su rigorozne po pitanju uvoza životinja pa na primjer zahtijevaju karantenu. Tako na moju žalost s mog popisa moraju otpasti neke vrlo zanimljive destinacije poput Australije i Novog Zelanda, Kine, Japana, Jugoistočne Azije…", kaže Snježana koja svog 35 kg teškog najboljeg prijatelja većinu puta vozi u prikolici pričvršćenoj na bicikl pa se Onni može odmoriti kad god poželi. "On posebno uživa, vozi se kao kralj i trči u prirodi. Kad god imam priliku, ostavim bicikl i odem u planine ili na vulkan, a za njega je to poseban gušt", kaže Snježana.
Snježana objašnjava da joj dom fali, ali i sitna zadovoljstva. "Od kad sam došla u Centralnu Ameriku, fali mi čokolada. Nema čokolade ni za lijek! Naravno, nekada bih voljela biti uz svoje roditelje, pogotovo sada kada je djed u bolnici, a ja ne mogu pružiti potporu ni njemu ni roditeljima. Ponekad vidim Facebook statuse prijatelja kako idu na Sljeme i poželim da sam tamo, ali onda pogledam oko sebe, duboko udahnem, upijem sve što me okružuje i znam da sam upravo tamo gdje želim biti".
Kao ženi koja putuje sama sa psom ponekad joj nije lako, ali uz Onnija i veliku dozu opreza ništa nije nemoguće. "Biciklirajući prolazim kroz krajeve gdje netko tko putuje autom ili autobusom, sigurno neće. To me nekada odvede u krajeve koji su posve tradicionalni, s izraženim mačizmom, a naći se kao solo Europljanka u toj situaciji nije uvijek najugodnije. No, obično su to samo seksistički povici koje odnese vjetar. Onni je jako dobar zaštitnik. Vjerujem da većina zlonamjernika odustane od bilo kakvih pokušaja napada samim pogledom na njega", zaključuje Snježana i napominje kako je pozitivnih iskustava nebrojeno više.
"Gostoljubivost ljudi koje susrećem je nevjerojatna. Puno puta bih stala kraj nekog ranča i tražila za dopuštenje da kampiram na njihovoj livadi, a oni bi nas pozvali u kuću, nahranili i prepustili nam vlastite krevete. Dobrota tih ljudi uvijek poništi svako loše iskustvo i istovremeno nas vuče dalje i dalje, kaže Snježana vodeći se za motom "There are no such things as strangers, only friends we haven't met yet!".
Dvoje najboljih prijatelja i svjetskih putnika tzv. putopasca možete pratiti na blogu Dnevnik jednog putopasca i Facebook stranici.
Pred osam mjeseci diplomirana kriminalistkinja Snježana krenula je u avanturu života, napustila je kolotečinu i uredsko osmosatno radno vrijeme, zaokrenula život naglavačke i odlučila da će iduće tri godine provesti biciklirajući po svijetu.
"Prije puta sam imala poprilično 'normalan' život. Završila sam faks, radila tri godine, bavila se raznim hobijima, a onda sam u jednom trenutku shvatila da nisam sretna, da trebam promjenu", kaže Dugorešanka Snježana koju su najviše inspirirale priče Couchsurfera i Warmshowera, nakon kojih je odlučila da i sama želi biti gošća na nečijem kauču.
Snježana se odlučila za bicikl kao glavno prijevozno sredstvo. Bez obzira što takav način putovanja iziskuje ogromne napore, nije se posebno pripremala prije putovanja. Kaže kako je i prije vodila aktivan život koji joj je omogućio psihičku i fizičku spremnost za ovaj izazov.
"Na putu imam samo jedno pravilo – biciklirati po ravnom. Onni, prikolica, bicikl, stvari i ja zajedno težimo oko 150 kg pa je jasno zašto biram ravnice. Također, ne želim biciklirati po zimi pa se uvijek trudim biti u toplim godišnjim dobima, što mi za sada uspijeva", objasnila je Snježana.
Na putovanje je krenula iz Samobora u lipnju 2012., a nakon pet mjeseci bicikliranja po Zapadnoj i Centralnoj Europi preletjela je ocean do Meksika te nastavila svoj put južno. Trenutno ona i Onni istražuju daleku Guatemalu, a nakon Centralne Amerike na red dolaze i Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija.
"Budući da sam prvi puta u ovom dijelu svijeta, putujem polako i detaljno, dobro upijajući kulturu i prirodne ljepote. Upravo sam i u procesu traženja posla zbog već navedenog nedostatka sponzora i financijske potpore", istaknula je Snježana.
Troškovi putovanja su zapravo niski jer jedino na što troši je hrana, popravak na biciklu i ponekad smještaj. Kako bi si financijski olakšala Snježana je osmislila web shop u kojem prodaje promo majice, razglednice i Happy milje. Projekt ima i humanitarni karakter jer Snježana dio prihoda donira Udruzi za zaštitu životinja Šapica.
"Na putu sam već osam mjeseci i biti ću još sigurno tri godine, a za taj period u prosjeku mi je potrebno 30 tisuća kuna, odnosno 27 kuna dnevno. To i nije tako strašno, zar ne?", kaže Snježana te ističe kako financijskog sponzora još nema, ali se nada da će netko uskoro prepoznati važnost i ljepotu ovog projekta kojim je ukazala na problem napuštanja životinja za vrijeme odlaska na godišnje odmore te uspješno dokazala da životinje ne moraju biti problem prilikom putovanja, već naprotiv vrlo ugodno društvo.
"Putovanje s ljubimcem nije uvijek jednostavno. Neke zemlje su rigorozne po pitanju uvoza životinja pa na primjer zahtijevaju karantenu. Tako na moju žalost s mog popisa moraju otpasti neke vrlo zanimljive destinacije poput Australije i Novog Zelanda, Kine, Japana, Jugoistočne Azije…", kaže Snježana koja svog 35 kg teškog najboljeg prijatelja većinu puta vozi u prikolici pričvršćenoj na bicikl pa se Onni može odmoriti kad god poželi. "On posebno uživa, vozi se kao kralj i trči u prirodi. Kad god imam priliku, ostavim bicikl i odem u planine ili na vulkan, a za njega je to poseban gušt", kaže Snježana.
Snježana objašnjava da joj dom fali, ali i sitna zadovoljstva. "Od kad sam došla u Centralnu Ameriku, fali mi čokolada. Nema čokolade ni za lijek! Naravno, nekada bih voljela biti uz svoje roditelje, pogotovo sada kada je djed u bolnici, a ja ne mogu pružiti potporu ni njemu ni roditeljima. Ponekad vidim Facebook statuse prijatelja kako idu na Sljeme i poželim da sam tamo, ali onda pogledam oko sebe, duboko udahnem, upijem sve što me okružuje i znam da sam upravo tamo gdje želim biti".
Kao ženi koja putuje sama sa psom ponekad joj nije lako, ali uz Onnija i veliku dozu opreza ništa nije nemoguće. "Biciklirajući prolazim kroz krajeve gdje netko tko putuje autom ili autobusom, sigurno neće. To me nekada odvede u krajeve koji su posve tradicionalni, s izraženim mačizmom, a naći se kao solo Europljanka u toj situaciji nije uvijek najugodnije. No, obično su to samo seksistički povici koje odnese vjetar. Onni je jako dobar zaštitnik. Vjerujem da većina zlonamjernika odustane od bilo kakvih pokušaja napada samim pogledom na njega", zaključuje Snježana i napominje kako je pozitivnih iskustava nebrojeno više.
"Gostoljubivost ljudi koje susrećem je nevjerojatna. Puno puta bih stala kraj nekog ranča i tražila za dopuštenje da kampiram na njihovoj livadi, a oni bi nas pozvali u kuću, nahranili i prepustili nam vlastite krevete. Dobrota tih ljudi uvijek poništi svako loše iskustvo i istovremeno nas vuče dalje i dalje, kaže Snježana vodeći se za motom "There are no such things as strangers, only friends we haven't met yet!".
Dvoje najboljih prijatelja i svjetskih putnika tzv. putopasca možete pratiti na blogu Dnevnik jednog putopasca i Facebook stranici.
In this article:onni, pas, putopis, putovanje biciklom, putovanje oko svijeta, snježana frketić
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login