Vratila sam se doma. Malo sjetna jer je u Zagrebu uvijek lijepo, ali sretna što imam doma tisuću obaveza pa ću to pregrmiti lakše. Čekaju me tekstovi i prilozi a bilo bi glupo da ne spomenem knjigu kojoj se toliko radujem. Zadala sam si visoke ciljeve što se tiče mojeg obrazovanja i moram biti disciplinirana. I to ne od ponedjeljka, nego od sutra!! Držite mi palce da to sve uspijem i da ne dobijem gripu. Pred sam put u Zagreb uhvatilo me bilo neko čudno stanje iz kojeg sam se uspjela izvući s džepnom apotekom. I domaćom rakijom od rogača kod svoje drage A. Vrijedno spomena.
Prvi dan na poslu uvijek je najviše stresan… Hoću li sve stići? Da, eto mene na Modnom ormaru. Hoću li sve obaviti kako treba? Backstage je pun. Odjeća, vješalice, muški i ženski modeli, šminkeri, frizeri i najvažniji – natjecatelji Modnog ormara. I gosti sa samostalnim revijama. Sve mora biti savršeno. I bilo je. Istu večer posjetila sam Sirup. Za mene novi klub u koji nisam imala prilike kročiti. Superiška, zamišljala sam ga totalno drugačije, malo je tijesan ali ima nešto u njemu. Prijateljica, ja i gin tonic. Njami. Nisam pretjerala pošto me ujutro opet čekao posao. Drugi dan je već sve bilo malo opuštenije pa smo imale vremena za landranje po Trešnji i zafrkanciju s ekipom. Neprocjenjivo. Gomila ideja, kreativnih ljudi, dogovora za daljnje poslove. Excited. Tu večer se spavalo. Nedjelja je bila rezervirana za finale natjecanja tj. proglašenje pobjednika. Bilo je tu kostimiranih revija koje su između ostalog nosili i naši poznati glumci. I samostalna revija Zorana Mrvoša koji je još jednom pokazao da je crna ove godine apsolutno dominantna, a meni je za oko zapelo crno žensko odijelo. Red šljokica, red perja, red čipke. Ivica Klarić sa svojim već prepoznatljivim košuljama, hlačama, sakoima. Odrješito i snažno. Ne znam zašto, ali otkad znam za njega uvijek volim pogledati što radi a često se zavučem u njegov studio. Prije nekoliko godina kupila sam si košulju kod njega, ja, koja uopće nemam veze sa košuljama. A zadnji put kad sam došla u Zagreb i kad sam pohrlila tamo, zaboravila sam da više nije na starom mjestu i ugledala dućan koji se zove – Ginger. 🙂
Svojim prisustvom Modni ormar počastio je i profinjeni Dalibor Beti ali i drugi. Svi su bili sjajni. Dodijeljeni su "ormari" i tu završava moj posao i počinje odmor. Odmah sam posjetila svoju dugogodišnju prijateljicu V i uz Nescafe i cherry coffee razmijenile smo pokoju o muškarcima i osjećajima.
Driiiiin!!! Driiiiiiiiin!! Odgodila sam budilicu nekoliko puta jer nisam imala snage da ustanem rano, tako da sam se oko 12 sati zrihtala i uputila u grad. Cilj: naći neki zgodni odjevni komad i popiti kavu u novootvorenom kafiću Velvet s M. Pri ulasku u isti, miris čaja i kave, nema dima, složene pite na šanku. Mijaooo. Ali, nije bilo mjesta. M je srela kolegu s fakulteta kojeg je suptilno pokušala otjerati sa stola ali bezuspješno. Neki drugi put. Obišle smo dućane u Ilici, u svakoj cipeli u koju sam utrpala nogu, nije bilo mjesta. Možda i bolje. Otperjale smo i do Radićeve i počastile se zanimljivim prstenjem. Ne moram posebno napomenuti da mi ga je zaplijenila sestra čim sam došla doma. S obzirom da mi krade kapute, jakne i ostalo, što je jedan prsten? Navečer pravac Jarun, kvartovska birtija i zeka peka u trenirci. Dobila sam nogu za kebab pa sam ostala gladna. U međuvremenu je prikazan moj prvi prilog na riječkoj TV i sretna sam da sam bila "daleko" od toga. Ali telefon je zvonio. Sigurno svi znate priču o prvim mačićima i vodi, stoga neću duljiti.
Moj posljednji dan je bio rezerviran za shopping centar i za otvorenje jedne izložbe. Imate još vremena da svratite u galeriju Stančić ako volite dobru fotografiju. A što se tiče kupovine, pronašla sam savršene crne hlače, koje su mi uvijek muka za pronaći i jednu običnu, pomalo socijalnu majicu. Baš mi je takva trebala.
Životopisno, dinamično, ispunjeno, prošli su dani u velikom gradu. Doma su me također dočekale dobre vijesti. Moj dragi D je položio zadnji ispit na fakultetu i još samo malo nam nedostaje da imamo inženjera. Čestitam.
Do sljedećeg puta,
Ginger
Prvi dan na poslu uvijek je najviše stresan… Hoću li sve stići? Da, eto mene na Modnom ormaru. Hoću li sve obaviti kako treba? Backstage je pun. Odjeća, vješalice, muški i ženski modeli, šminkeri, frizeri i najvažniji – natjecatelji Modnog ormara. I gosti sa samostalnim revijama. Sve mora biti savršeno. I bilo je. Istu večer posjetila sam Sirup. Za mene novi klub u koji nisam imala prilike kročiti. Superiška, zamišljala sam ga totalno drugačije, malo je tijesan ali ima nešto u njemu. Prijateljica, ja i gin tonic. Njami. Nisam pretjerala pošto me ujutro opet čekao posao. Drugi dan je već sve bilo malo opuštenije pa smo imale vremena za landranje po Trešnji i zafrkanciju s ekipom. Neprocjenjivo. Gomila ideja, kreativnih ljudi, dogovora za daljnje poslove. Excited. Tu večer se spavalo. Nedjelja je bila rezervirana za finale natjecanja tj. proglašenje pobjednika. Bilo je tu kostimiranih revija koje su između ostalog nosili i naši poznati glumci. I samostalna revija Zorana Mrvoša koji je još jednom pokazao da je crna ove godine apsolutno dominantna, a meni je za oko zapelo crno žensko odijelo. Red šljokica, red perja, red čipke. Ivica Klarić sa svojim već prepoznatljivim košuljama, hlačama, sakoima. Odrješito i snažno. Ne znam zašto, ali otkad znam za njega uvijek volim pogledati što radi a često se zavučem u njegov studio. Prije nekoliko godina kupila sam si košulju kod njega, ja, koja uopće nemam veze sa košuljama. A zadnji put kad sam došla u Zagreb i kad sam pohrlila tamo, zaboravila sam da više nije na starom mjestu i ugledala dućan koji se zove – Ginger. 🙂Svojim prisustvom Modni ormar počastio je i profinjeni Dalibor Beti ali i drugi. Svi su bili sjajni. Dodijeljeni su "ormari" i tu završava moj posao i počinje odmor. Odmah sam posjetila svoju dugogodišnju prijateljicu V i uz Nescafe i cherry coffee razmijenile smo pokoju o muškarcima i osjećajima.
Driiiiin!!! Driiiiiiiiin!! Odgodila sam budilicu nekoliko puta jer nisam imala snage da ustanem rano, tako da sam se oko 12 sati zrihtala i uputila u grad. Cilj: naći neki zgodni odjevni komad i popiti kavu u novootvorenom kafiću Velvet s M. Pri ulasku u isti, miris čaja i kave, nema dima, složene pite na šanku. Mijaooo. Ali, nije bilo mjesta. M je srela kolegu s fakulteta kojeg je suptilno pokušala otjerati sa stola ali bezuspješno. Neki drugi put. Obišle smo dućane u Ilici, u svakoj cipeli u koju sam utrpala nogu, nije bilo mjesta. Možda i bolje. Otperjale smo i do Radićeve i počastile se zanimljivim prstenjem. Ne moram posebno napomenuti da mi ga je zaplijenila sestra čim sam došla doma. S obzirom da mi krade kapute, jakne i ostalo, što je jedan prsten? Navečer pravac Jarun, kvartovska birtija i zeka peka u trenirci. Dobila sam nogu za kebab pa sam ostala gladna. U međuvremenu je prikazan moj prvi prilog na riječkoj TV i sretna sam da sam bila "daleko" od toga. Ali telefon je zvonio. Sigurno svi znate priču o prvim mačićima i vodi, stoga neću duljiti.
Moj posljednji dan je bio rezerviran za shopping centar i za otvorenje jedne izložbe. Imate još vremena da svratite u galeriju Stančić ako volite dobru fotografiju. A što se tiče kupovine, pronašla sam savršene crne hlače, koje su mi uvijek muka za pronaći i jednu običnu, pomalo socijalnu majicu. Baš mi je takva trebala.
Životopisno, dinamično, ispunjeno, prošli su dani u velikom gradu. Doma su me također dočekale dobre vijesti. Moj dragi D je položio zadnji ispit na fakultetu i još samo malo nam nedostaje da imamo inženjera. Čestitam.
Do sljedećeg puta,
Ginger
You must be logged in to post a comment Login