Imali ste osjećaj kao da se već znate, jedno drugom ste završavali rečenice, osjećali ste se da ste našli svoju drugu polovicu? Iskusili ste da ne možete živjeti bez te osobe, vaš život do tog trenutka bio je ravan nuli, osjećate se da ćete umrijeti ako vas razdvoje, a onda…?
A onda se sve raspalo….
Iskustvo romantične ljubavi, duboke emocionalne i seksualne povezanosti, stoljećima je inspiracija i neiscrpna potka svakoj umjetnosti, ali i osobne povijesti svakoga od nas. Romantična ljubav tijekom povijesti proživjela je brojne metamorfoze i više od svega odražavala društvena previranja i kulturna poimanja tijekom povijesnih epoha. U vrijeme ugovorenih brakova smatralo da prava ljubav postoji samo izvan braka i kao takva je posve platonska. Zatim je čekala na razvoj sloboda i prava pojedinca na svoj izbor i svoju sudbinu. Danas se problematizira sa stajališta trajanja i validnosti. Pitamo se – je li romantičarska ljubav ona prava ljubav?
Što je uzrokuje?
Farmakolozi bi rekli da su zaljubljeni doslovce drogirani – prirodni hormoni i kemikalije koji se tada pojačano luče stvaraju osjećaj sreće. Mozak oslobađa dopamin i norepinefrin koji su zaduženi za ružičastu boju naočala zaljubljenih, energiziranost, elan, osjećaj entuzijazma, izoštrenu pažnju, ubrzani rad srca. Endorfini i enkefalin kod zaljubljenih povećavaju osjećaj sigurnosti i ugode pa osjećamo kako je i sam prostor i boravak u društvu zaljubljenog para nabijen snažnom energijom.
Ljubavnici razgovaraju, otvoreni su i iskreni, osjećaju da nitko nikada nije toliko pažnje i ljubavi pridavao njihovom unutrašnjem svijetu (čak niti njihovi roditelji). Tijekom tog otvaranja oni ne sude međusobna iskustva – to su dragocjeni trenutci otpuštanja međusobnih tabua, nerijetko iz tamnice dugogodišnje zatvorenosti. Imaju osjećaj da je njihov ljubavnik upravo "ta" savršena osoba koja će ih zaštititi ako im zatreba sigurnosti, koja će im dati slobodu kada se osjećaju sputano… Osoba koja će im dati osjećaj važnosti, koja će ih slušati pažljivo i predano, koja će im dati – sve što im treba. Ljubavnici se spontano i nesvjesno poneseni u toj igri, i u toj prezentaciji prikazuju se emocionalno zdravijim, sposobnijim i spremnijim za drugoga nego što to uistinu jesu.
Mnogi se tada doista prikazuju idealnim partnerima i daju sve od sebe kako bi se izjednačili sa slikom idealne žene/muškarca svojoj izabranici. Ispod tih nesvjesnih glumatanja kriju se stvarne osobe, često nezreli, nepouzdani ljudi. To je često ponašanje u početnom razdoblju veze.
Kada prestaju romantičarske iluzije?
Gdje je nestao moj dragi koji mi je na našim prvim sastancima kuhao najslasnije večere, recitirao poeziju, šaptao nježne besmislice, donosio cvijeće i bio prepun romantičnih iznenađenja?
Ponekad se takve stvari mogu primijetiti vrlo brzo no često je da već u tim prvim trenutcima osobe često pribjegavaju maštarenjima, poricanju i zanemarivanju stvarnosti. Naš sustav poricanja najjači je kad su u pitanju ljubavni odnosi jer pod svaku cijenu želimo oživjeti našu projekciju te osobe bez stvarnog susreta s njom samom. Ljubavnici žive u idiličnoj ružičastoj oazi maštarenja, projekcija, poricanja i neznanja.
Ljubavni anestetici, popuštaju u onom trenutku kad se definiraju međusobne obveze i odgovornosti među partnerima – kad se definira njihov status. Hoćemo li se zaručiti, hajdemo živjeti zajedno, hoćemo li biti samo ljubavnici? U tom trenutku pažnja kreće na zadovoljavanje potreba "stvarnosti" dok romantičarske iluzije i sanjarenja prestaju. Odjednom nije dovoljno da su njihovi partneri samo zaljubljeni do ušiju, privlačni, zabavni, duhoviti i pametni već oni moraju ispuniti očekivanja i prilagoditi se vrlo određenim navikama onog drugog (čega je i ovaj drugi rijetko svjestan, a kamoli da ih iskomunicira na van). Tako nesvjesna i neizrečena očekivanja ulaze u brak ili ozbiljnu vezu poput crva smutnji i ozbiljnog sabotera.
Partner treba biti hobotnica koja će biti i mama i tata, i pas, i ljubavnik i klaun, najbolji prijatelj i zabavljač, rame za plakanje, Katica za sve, nepopravljivi romantik, dominantni alfa mužjak, psiholog, goli kuhar, krovopokrivač, povijač rana i osobni terapeut, maser, seks mašina… I što je najbitnije – treba biti uvijek na raspolaganju, nesebičan i požrtvovan, tolerantan, povjerljiv. Takvu slika partnera kao osobe koja je svemoćna a nema vlastitih potreba govori o našoj vlastitoj nezrelosti i neosviještenosti. Kao posljedica takvih neispunjenih nerealnih očekivanja (kad mu sluuuuučajno omakne da nije takav) stvara se jaka emocionalna bol i vjerovanje kako je partner zao i loš, da vas ne voli, da je kreten i neprijatelj, te možda je netko drugi bolji. (Sigurno!)
Od romantičarskih šaputanja do prijetnji
U odnosu u kojem je komunikacija loša ili je nema, potrebe neartikulirane i neosviještene, partnerski odnos pun međusobnog kritiziranja i predbacivanja ljubavna suradnja nestaje. Umjesto suradnje etablira se borba za moć i nastojanje svakog od partnera da se automatski zadovolje njegove potrebe i prohtjevi. Iako je takav odnos direktan put u obostrano neprijateljstvo i izvor još većih trzavica partneri ne odustaju od njega jer se boje da ako te njihove potrebe ne budu zadovoljene da će izgubiti sebe, da će prestati živjeti. Freud to naziva "ponovljena prisila" – skonost ljudskog bića da stalno ponavlja iste greške.
Većina parova živi na toj relaciji (odnos pas-mačka), nastojeći onog drugog različitm psihičkim torturama i fizičkim nasiljem, različitim emocionalnim ili seksualnim ucjenama, manipulacijama i poniženjima dovesti do zadovoljenja svojih potreba i vizija.
Od romantičarskih šaputanja do prijetnji i stisnutih pesnica za neke na žalost i nije dalek put. U svakom slučaju nasilje i ucjene, poniženja nude sve dublje poniranje i degradaciju osobnosti i odnosa. Ako su u odnos uključena i djeca stvari se dodatno kompliciraju.
Izlaz nalazimo u sljedećoj kolumni!
Centar Konstruktivni život
A onda se sve raspalo….
Iskustvo romantične ljubavi, duboke emocionalne i seksualne povezanosti, stoljećima je inspiracija i neiscrpna potka svakoj umjetnosti, ali i osobne povijesti svakoga od nas. Romantična ljubav tijekom povijesti proživjela je brojne metamorfoze i više od svega odražavala društvena previranja i kulturna poimanja tijekom povijesnih epoha. U vrijeme ugovorenih brakova smatralo da prava ljubav postoji samo izvan braka i kao takva je posve platonska. Zatim je čekala na razvoj sloboda i prava pojedinca na svoj izbor i svoju sudbinu. Danas se problematizira sa stajališta trajanja i validnosti. Pitamo se – je li romantičarska ljubav ona prava ljubav?
Što je uzrokuje?
Farmakolozi bi rekli da su zaljubljeni doslovce drogirani – prirodni hormoni i kemikalije koji se tada pojačano luče stvaraju osjećaj sreće. Mozak oslobađa dopamin i norepinefrin koji su zaduženi za ružičastu boju naočala zaljubljenih, energiziranost, elan, osjećaj entuzijazma, izoštrenu pažnju, ubrzani rad srca. Endorfini i enkefalin kod zaljubljenih povećavaju osjećaj sigurnosti i ugode pa osjećamo kako je i sam prostor i boravak u društvu zaljubljenog para nabijen snažnom energijom.
Ljubavnici razgovaraju, otvoreni su i iskreni, osjećaju da nitko nikada nije toliko pažnje i ljubavi pridavao njihovom unutrašnjem svijetu (čak niti njihovi roditelji). Tijekom tog otvaranja oni ne sude međusobna iskustva – to su dragocjeni trenutci otpuštanja međusobnih tabua, nerijetko iz tamnice dugogodišnje zatvorenosti. Imaju osjećaj da je njihov ljubavnik upravo "ta" savršena osoba koja će ih zaštititi ako im zatreba sigurnosti, koja će im dati slobodu kada se osjećaju sputano… Osoba koja će im dati osjećaj važnosti, koja će ih slušati pažljivo i predano, koja će im dati – sve što im treba. Ljubavnici se spontano i nesvjesno poneseni u toj igri, i u toj prezentaciji prikazuju se emocionalno zdravijim, sposobnijim i spremnijim za drugoga nego što to uistinu jesu.
Mnogi se tada doista prikazuju idealnim partnerima i daju sve od sebe kako bi se izjednačili sa slikom idealne žene/muškarca svojoj izabranici. Ispod tih nesvjesnih glumatanja kriju se stvarne osobe, često nezreli, nepouzdani ljudi. To je često ponašanje u početnom razdoblju veze.
Kada prestaju romantičarske iluzije?
Gdje je nestao moj dragi koji mi je na našim prvim sastancima kuhao najslasnije večere, recitirao poeziju, šaptao nježne besmislice, donosio cvijeće i bio prepun romantičnih iznenađenja?
Ponekad se takve stvari mogu primijetiti vrlo brzo no često je da već u tim prvim trenutcima osobe često pribjegavaju maštarenjima, poricanju i zanemarivanju stvarnosti. Naš sustav poricanja najjači je kad su u pitanju ljubavni odnosi jer pod svaku cijenu želimo oživjeti našu projekciju te osobe bez stvarnog susreta s njom samom. Ljubavnici žive u idiličnoj ružičastoj oazi maštarenja, projekcija, poricanja i neznanja.
Ljubavni anestetici, popuštaju u onom trenutku kad se definiraju međusobne obveze i odgovornosti među partnerima – kad se definira njihov status. Hoćemo li se zaručiti, hajdemo živjeti zajedno, hoćemo li biti samo ljubavnici? U tom trenutku pažnja kreće na zadovoljavanje potreba "stvarnosti" dok romantičarske iluzije i sanjarenja prestaju. Odjednom nije dovoljno da su njihovi partneri samo zaljubljeni do ušiju, privlačni, zabavni, duhoviti i pametni već oni moraju ispuniti očekivanja i prilagoditi se vrlo određenim navikama onog drugog (čega je i ovaj drugi rijetko svjestan, a kamoli da ih iskomunicira na van). Tako nesvjesna i neizrečena očekivanja ulaze u brak ili ozbiljnu vezu poput crva smutnji i ozbiljnog sabotera.
Partner treba biti hobotnica koja će biti i mama i tata, i pas, i ljubavnik i klaun, najbolji prijatelj i zabavljač, rame za plakanje, Katica za sve, nepopravljivi romantik, dominantni alfa mužjak, psiholog, goli kuhar, krovopokrivač, povijač rana i osobni terapeut, maser, seks mašina… I što je najbitnije – treba biti uvijek na raspolaganju, nesebičan i požrtvovan, tolerantan, povjerljiv. Takvu slika partnera kao osobe koja je svemoćna a nema vlastitih potreba govori o našoj vlastitoj nezrelosti i neosviještenosti. Kao posljedica takvih neispunjenih nerealnih očekivanja (kad mu sluuuuučajno omakne da nije takav) stvara se jaka emocionalna bol i vjerovanje kako je partner zao i loš, da vas ne voli, da je kreten i neprijatelj, te možda je netko drugi bolji. (Sigurno!)
Od romantičarskih šaputanja do prijetnji
U odnosu u kojem je komunikacija loša ili je nema, potrebe neartikulirane i neosviještene, partnerski odnos pun međusobnog kritiziranja i predbacivanja ljubavna suradnja nestaje. Umjesto suradnje etablira se borba za moć i nastojanje svakog od partnera da se automatski zadovolje njegove potrebe i prohtjevi. Iako je takav odnos direktan put u obostrano neprijateljstvo i izvor još većih trzavica partneri ne odustaju od njega jer se boje da ako te njihove potrebe ne budu zadovoljene da će izgubiti sebe, da će prestati živjeti. Freud to naziva "ponovljena prisila" – skonost ljudskog bića da stalno ponavlja iste greške.
Većina parova živi na toj relaciji (odnos pas-mačka), nastojeći onog drugog različitm psihičkim torturama i fizičkim nasiljem, različitim emocionalnim ili seksualnim ucjenama, manipulacijama i poniženjima dovesti do zadovoljenja svojih potreba i vizija.
Od romantičarskih šaputanja do prijetnji i stisnutih pesnica za neke na žalost i nije dalek put. U svakom slučaju nasilje i ucjene, poniženja nude sve dublje poniranje i degradaciju osobnosti i odnosa. Ako su u odnos uključena i djeca stvari se dodatno kompliciraju.
Izlaz nalazimo u sljedećoj kolumni!
Centar Konstruktivni život
You must be logged in to post a comment Login