Ova netipična 24-godišnja Šibenčanka urednica je sporta na internetskom portalu Indeks.hr.
– Iako sama imam dvije lijeve noge čak i nakon 4 godine treniranja odbojke, moji roditelji su bili sportaši, tata nogometaš, a mama rukometašica, pa otud i moje zanimanje i razumijevanje sporta,- počela nam je pojašnjavati Dea Redžić.- Iako sam kao mlađa imala različite interese, u srednjoj školi me odjednom ”prebacilo” na ljubav za novinarstvo i nakon toga više nije bilo odustajanja. Na prvoj godini odlučila sam raditi i umorna od odbijenica Matiji Babiću napisala sam oštro pismo u kojem sam tražila posao. Njemu se očito to svidjelo i od tada sam novinarka Indexovog sporta.
Osim što radi u sportu njen posao specifičnim čini i rad u jednom od vrlo posjećenih news portala u Hrvatskoj.
– Raditi na internetskom portalu puno je drukčije nego u ostalim pisanim medijima. Više je prostora za sadržaje, veća interakcija s čitateljima, veća je i sloboda izražavanja, a poruka ide u eter trenutno, najčešće najbrže među medijima. Radio i TV mogu biti brzi poput interneta, no ne mogu biti toliko iscrpni i kritični.
Fasciniranost velikim događajima
– Sve ima dobre i loše strane pa tako i u mom poslu. Na sportskoj domaćoj pozornici ne nedostaje živopisnih likova, a ipak radi se o području koje nije do kraja iskvareno poput hrvatske politike u kojoj nemaš što pozitivno napisati. No, ne vidim se za 10 godina kako ispred Dinamovog stadiona nagurana čekam neku izjavu, ali moram priznati da mi sportsko novinarstvo jako paše i svakako bih ostala u toj branši. Volim čuti dobru vijest i pratiti velike događaje poput Wembleyja kada je Hrvatska dobila Englesku ili kada izgubila od Turske i
svi su plakali. Iskrena emocija je ono najbolje u sportu.
Na portalu Index Dea je zaposlena oko šest godina. Posljednjih šest mjeseci je urednica, a sve ostalo vrijeme radila je kao sportska novinarka.
– S obzirom da sam žena i time osjetljivija, ima dana kad bi me osobni problemi zaista mogli ometati u poslu, no trudim se zaista sve svoje privatno ostaviti ispred vrata. Nikad nisam došla na posao uplakana ili loše volje, jer me možda ostavio dečko ili nešto slično. Isto očekujem i od muških kolega. Mi jesmo svi prijatelji koji se druže i izvan posla, no kad se radi svatko ima svoju odgovornost.
Muškarci su manje komplicirani
Naša sugovornica ne žali za ženskim društvom na poslu, kaže, muškarci su manje komplicirani. Ipak…
– Moja teorija je da muškarcima ne pašu jake žene, više vole šutljive i mirne. Oduvijek sam bila romantična i izvan posla se taj dio mene opet budi. Uvijek sam imala više prijatelja, nego prijateljica. Nažalost, ono što na poslu naučim o muškarcima, u privatnom životu više ne znam iskoristiti, jer čim su neki drugi osjećaji u pitanju – nije isto.
Nažalost koliko god zagrabili u 21.stoljeće žene u mnogočemu žive u muškom svijetu pogotovo kada se radi o karijeri. Mnoge bi se složile da teže napreduju od muških kolega.
– Znala sam doživjeti podsmjeh od muških kolega. Na primjer došla bih na novinsku konferenciju na kojoj bi bili isključivo muškarci i ja jedino žensko biće. Sada je sve više žena koje rade u sportu, no nije uvijek bilo tako. S vremenom naučiš očvrsnuti ili jednostavno odustaneš. Smatram da bez obzira u muškom ili ženskom svijetu kad čovjek odluči nešto dobiti i na tome uporno radi to će i dobiti.
Muž, djeca i zlatni retriver
Danas je mnogim ženama teško odlučiti se između karijere i obitelji.
– Meni je jako važno jednog dana imati muža i djecu te po mogućnosti kućicu i zlatnog retrivera. Ipak, teško mi je i trenutno nezamislivo da se od posla potpuno distanciram. Nedostajao bi mi ritam. No svjesna sam da životne okolnosti mijenjaju ljude i davno sam naučila da nikad ne reci nikad u ničemu.
Jeste li bili u situaciji da vam se netko od tih poznatih sportaša "nabacivao", pokušao nešto više od poslovne veze? Imate li interesa za tako nešto?
– Nikad mi se nije dogodilo da mi se neki sportaš jako svidio. Neki su mi zgodni, osobito košarkaši, no nisam nikada imala vezu koja se izrodila iz poslovnih odnosa. Možda je to zato što se ne predstavljam na taj način,- rekla je jedna od rijetkih urednica sporta.
– Iako sama imam dvije lijeve noge čak i nakon 4 godine treniranja odbojke, moji roditelji su bili sportaši, tata nogometaš, a mama rukometašica, pa otud i moje zanimanje i razumijevanje sporta,- počela nam je pojašnjavati Dea Redžić.- Iako sam kao mlađa imala različite interese, u srednjoj školi me odjednom ”prebacilo” na ljubav za novinarstvo i nakon toga više nije bilo odustajanja. Na prvoj godini odlučila sam raditi i umorna od odbijenica Matiji Babiću napisala sam oštro pismo u kojem sam tražila posao. Njemu se očito to svidjelo i od tada sam novinarka Indexovog sporta.
Osim što radi u sportu njen posao specifičnim čini i rad u jednom od vrlo posjećenih news portala u Hrvatskoj.
– Raditi na internetskom portalu puno je drukčije nego u ostalim pisanim medijima. Više je prostora za sadržaje, veća interakcija s čitateljima, veća je i sloboda izražavanja, a poruka ide u eter trenutno, najčešće najbrže među medijima. Radio i TV mogu biti brzi poput interneta, no ne mogu biti toliko iscrpni i kritični.
Fasciniranost velikim događajima
– Sve ima dobre i loše strane pa tako i u mom poslu. Na sportskoj domaćoj pozornici ne nedostaje živopisnih likova, a ipak radi se o području koje nije do kraja iskvareno poput hrvatske politike u kojoj nemaš što pozitivno napisati. No, ne vidim se za 10 godina kako ispred Dinamovog stadiona nagurana čekam neku izjavu, ali moram priznati da mi sportsko novinarstvo jako paše i svakako bih ostala u toj branši. Volim čuti dobru vijest i pratiti velike događaje poput Wembleyja kada je Hrvatska dobila Englesku ili kada izgubila od Turske i
svi su plakali. Iskrena emocija je ono najbolje u sportu.Na portalu Index Dea je zaposlena oko šest godina. Posljednjih šest mjeseci je urednica, a sve ostalo vrijeme radila je kao sportska novinarka.
– S obzirom da sam žena i time osjetljivija, ima dana kad bi me osobni problemi zaista mogli ometati u poslu, no trudim se zaista sve svoje privatno ostaviti ispred vrata. Nikad nisam došla na posao uplakana ili loše volje, jer me možda ostavio dečko ili nešto slično. Isto očekujem i od muških kolega. Mi jesmo svi prijatelji koji se druže i izvan posla, no kad se radi svatko ima svoju odgovornost.
Muškarci su manje komplicirani
Naša sugovornica ne žali za ženskim društvom na poslu, kaže, muškarci su manje komplicirani. Ipak…
– Moja teorija je da muškarcima ne pašu jake žene, više vole šutljive i mirne. Oduvijek sam bila romantična i izvan posla se taj dio mene opet budi. Uvijek sam imala više prijatelja, nego prijateljica. Nažalost, ono što na poslu naučim o muškarcima, u privatnom životu više ne znam iskoristiti, jer čim su neki drugi osjećaji u pitanju – nije isto.
Nažalost koliko god zagrabili u 21.stoljeće žene u mnogočemu žive u muškom svijetu pogotovo kada se radi o karijeri. Mnoge bi se složile da teže napreduju od muških kolega.
– Znala sam doživjeti podsmjeh od muških kolega. Na primjer došla bih na novinsku konferenciju na kojoj bi bili isključivo muškarci i ja jedino žensko biće. Sada je sve više žena koje rade u sportu, no nije uvijek bilo tako. S vremenom naučiš očvrsnuti ili jednostavno odustaneš. Smatram da bez obzira u muškom ili ženskom svijetu kad čovjek odluči nešto dobiti i na tome uporno radi to će i dobiti.
Muž, djeca i zlatni retriver
Danas je mnogim ženama teško odlučiti se između karijere i obitelji.
– Meni je jako važno jednog dana imati muža i djecu te po mogućnosti kućicu i zlatnog retrivera. Ipak, teško mi je i trenutno nezamislivo da se od posla potpuno distanciram. Nedostajao bi mi ritam. No svjesna sam da životne okolnosti mijenjaju ljude i davno sam naučila da nikad ne reci nikad u ničemu.
Jeste li bili u situaciji da vam se netko od tih poznatih sportaša "nabacivao", pokušao nešto više od poslovne veze? Imate li interesa za tako nešto?
– Nikad mi se nije dogodilo da mi se neki sportaš jako svidio. Neki su mi zgodni, osobito košarkaši, no nisam nikada imala vezu koja se izrodila iz poslovnih odnosa. Možda je to zato što se ne predstavljam na taj način,- rekla je jedna od rijetkih urednica sporta.
You must be logged in to post a comment Login