Samci ili s pravom osobom

U posljednjih nekoliko desetljaća pogledi na bračne i izvanbračne kohabiate i društvene vrijednosti vezane uz teme partnerstvo/pojedinac znatno se mijenjaju te sve je više onih kojima samoća nije intermezzo između dvije veze nego trajan životni izbor. Urbana kultura razumije i ohrabruje nastojanja mladih ljudi da se realiziraju u nekim od netradicionalnih životnih stilova. Nekima je to bijeg od odgovornosti ili pobuna protiv očekivanih spolnih uloga, neki slijede svoju zvijezu karijere ili realiziraju kreativne potencijale kroz posao, stvaralalštvo, hobi ili pak ispunjavaju svoje religiozne/filozofske zavjete. Drugi pak žive u iluzijama vječne romantičarske slike ljubavi i slobode pa ili trče prema braku ili zaziru od njega bez ikakvog pojma što on zapravo jest. I tako mnogi samci usredotočuju svoje napore na usavršavanje vanjskih zamki i strategija usmjerenih na nalaženje prikladne osobe koja će im dati čarobani napitak za njihov kroničan osjećaj usamljenosti i straha, vlastitog besmisla. Iz perspektive brakom omeđenih osoba samački život može poprimiti bajkovite konture. Samci izgledaju kao ljudi s puno vremena za sebe, kao ljudi sa zanimnjivim karijerama koji odlaze na različite edukacije i putovanja, imaju stanove pune najmodernijih uređaja i elektorničke opreme, večeraju u trendovskih restoranima, odlično se zabavljaju, odijevaju krasnu odjeću i ne moraju se baviti tuđim prljavim čarapama, djecom i ostalim “bračnim dužnostima”. Bezbrižni su i pokretljivi, druželjubivi i inteligentni…. No unatoč i takvoj percepciji samaca i statistikama koje govore kako se u Hrvatskoj svaki peti, a u Americi svaki sad već drugi brak razvrgava, većina ljudi smatra kako samoća ipak nije najpoželjniji način života. Naše, više nego manje, tradicionalno društvo bez obzira na uspjeh (akademske titule, količinu novca, znanje i mudrost…) koji ste postigli u životu smatrat će da niste uspjeli dok niste rekli sudbonosno “da”. Postoje i oni samci čija sramežljvost, bojažljivost, zbunjenost, traume iz prošlosti, odrastanje u disfunkcionalnim obiteljima… – prtljaga iz djetinjstva, mogu biti snažni inhibitori i nepremostive prepreke do realizacije uspješnog partnerstva. Ironija je da s druge strane često upravo takve osobe traže partnere s osobinama “supermena”. Kad se to ne ostvari ili supermen odbije raditi prekovremno, pribjegavaju klasičnoj samačkoj samosabotaži koja se manifestira postavljanjem još oštrijih, previsokih kriterija u pogledu druge osobe, zatvaranjem u svoja četiri zida, pesimizmom, indiferencijom i samosažaljenjem te još snažnijim uvjerenjem da se njihova čežnja za ljubavlju nikad neće ostvariti. Dok se oni bave i muče kako dozvati mr/miss Right, njihova unutrašnjost ostaje zanemarena i neistražena. Baveći se manama i greškama u drugima ne shvaćajući da je rješenje u njima samima. Svi mi imamo ono što smo sposobni imati upravo sad s obzirom na ono što nam je svojstveno i na našu osobnu povijest, uvjerenja, neosviještena uvjetovanja i vlastita ograničenja te (ne)znanje. Tvrdoglavo želimo ono što trebamo i smatramo da na to imamo instantno pravo ne želeći se promijeniti i odstupiti od svoje toliko puta potvrđeno nefunkcionalne paradigme. Isto tako jako nam je teško prihvatiti činjenicu da nas drugi ljudi ne prihvaćaju, ne žele za partnera i da im nismo “top”! To je isto u redu i to treba prihvatiti i poštovati. Takve stvari mogu biti jak udarac na naš ego, ali i pokazati nam gdje smo i da se okrenemo sebi. Ono što mi zapravo trebamo smo mi sami – naša izbubljena cjelovitost koju nam neće nadomjestiti ni dodijeliti nitko drugi nego je postižemo mijenjanjem onoga što smo postali. Negativno mišljenje o sebi, slabo samopouzdanje, nezadovoljstvo vlastitim izgledom, inteligencijom, izražavanje negativnih stavova prema životu, negativno govorenje o prethodnim partnerima ili vezama, generalizacija suprotnog spola, traženje i predbacivanje krivnje za neuspjeh prošlih veza isključivo na bivše partnere, nekonzistentne poruke (o seksualnoj ili nekoj drugoj raspoloživosti iza koje ne stojite) i emocionalne “navlakuše” narušavaju vaš dojam pred sobom i drugim potencijalnim partnerima. Iskrenost, pristupačnost, pozitivnost i otvorenost za nove susrete i ljude te pozitivan stav prema sebi, ljudima i životu može rezultirati privlačenjem partnera/partnerice koja rezonira/vibrira na istoj frekvenciji te u konačnici možete dobiti nekoga tko je topao, samosvjestan i spreman na rad na sebi i zajednički rast u zajednici – koja se u konačnici može zvati i brak – no tada je to manje bitno. Centar Konstruktivni život