Aaaaaa! Ne, ne pitajte me kako mi se to dogodilo… Jednostavno sam pala s neba ravno u svoju teenagersku sobicu pored mamine i tatine. Sada sam shvatila pravo značenje ove svjetske krize, ima bit da je ravno pogodila i mene. Nakon 10 godina "lampanja" po svijetu, tu sam, htjela ja to ili ne.
A sada pitanje života ili smrti: Kako se sada snaći u gradu čije stanovništvo stane u samo jednu shopping ulicu grada iz kojeg sam upravo došla s druge strane bare? Nema druge nego primijeniti sve životne, znalačke i mudrosne vještine koje sam naučila do sada i koje su mi davale neku čudesnu životnu snagu da napravim i ostvarim sve što sam htjela.
Davno sam pročitala definiciju g. Klaića u njegovoj bibliji stranih riječi koja me uvijek bocne kad se nađem pred zidom: "inteligencija: umijeće prilagođavanja u novonastalim situacijama". A kako sam se uvijek pravila da sam pametna i inteligentna sad mi je prilika da to i pokažem. Samo, izgleda da ću se ja morati prilagoditi Splitu. Ili ću pronaći način da Split prilagodim sebi. I nemojte misliti da mi već nije palo na pamet više ideja koje jedva čekam provesti u djelo.
U početku me najviše brinula moja soba. Iako nije mala, nije bilo šanse da u nju stane sve što sam kao hrčak skupila u prošlom desetljeću. Početnička sreća mojih roditelja što im se razmetna kći napokon vratila kući, opadala je obrnuto proporcionalno zauzimanju teritorija po ostalim prostorijama u stanu kako bi sve moje dizajnerske krpice bile posložene onako kako sam ja to zamislila. Napravila sam skicu novog rasporeda u stanu, dovela majstore, ugradila zidne ormare u svakom kutu u kojem se to moglo uz objašnjenje šokiranom tati kako se prostor i kutovi trebaju iskoristiti, inače se u njima prema Feng Shui filozofiji staroj 5000 godina, skuplja negativna energija. I uspjelo mi je, a bila sam na granici da me prije nego sam ušla izbace iz kuće. Sad kad mi je sve uredno posloženo, mogu brže izvući moje savršene odjevne kombinacije u kojima krećem u misiju prilagodbe ovom gradu jer za to mi trebaju sva raspoloživa sredstva i oružje.
Priznajem ponizno, da me grozno muči gdje ću sada šopingirati kad me uhvati žuta minuta (čitaj:dan) i koji frizer će postati moj najbolji prijatelj. Od onog što se sjećam od prije 10 godina dok sam s torbom na leđima i kanom na kosi trčala u školu, ostalo je malo. Sada je glavna destinacija shopping centar Joker koji je preoteo primat Marmontovoj Aveniji, nekad splitskoj inačici 5. Avenije. Po mom mišljenju shopping centri nikada ne mogu zamijeniti šarm kupovanja u centru grada i tko se sa mnom slaže neka digne ruku! Pa valjda ste primijetili da Chanel, Gucci i Dior nikada nećete naći u nekom shopping centru. Ali ono što je sigurno: najčešći accessorie Splićanki bez obzira na dob je exclusivna papirnata vrećica Zare koju s ponosom šetaju gradom.
Uvijek sam mislila da ću ovdje doći pod stare dane i gledala sam moje prijateljice i čudila se čudu kako ovdje mogu živjeti a da ne polude. A sada snašlo i mene. Eh, što je život. Ali da nije ovakav, bio bi dosadan.
A sada pitanje života ili smrti: Kako se sada snaći u gradu čije stanovništvo stane u samo jednu shopping ulicu grada iz kojeg sam upravo došla s druge strane bare? Nema druge nego primijeniti sve životne, znalačke i mudrosne vještine koje sam naučila do sada i koje su mi davale neku čudesnu životnu snagu da napravim i ostvarim sve što sam htjela.
Davno sam pročitala definiciju g. Klaića u njegovoj bibliji stranih riječi koja me uvijek bocne kad se nađem pred zidom: "inteligencija: umijeće prilagođavanja u novonastalim situacijama". A kako sam se uvijek pravila da sam pametna i inteligentna sad mi je prilika da to i pokažem. Samo, izgleda da ću se ja morati prilagoditi Splitu. Ili ću pronaći način da Split prilagodim sebi. I nemojte misliti da mi već nije palo na pamet više ideja koje jedva čekam provesti u djelo.
U početku me najviše brinula moja soba. Iako nije mala, nije bilo šanse da u nju stane sve što sam kao hrčak skupila u prošlom desetljeću. Početnička sreća mojih roditelja što im se razmetna kći napokon vratila kući, opadala je obrnuto proporcionalno zauzimanju teritorija po ostalim prostorijama u stanu kako bi sve moje dizajnerske krpice bile posložene onako kako sam ja to zamislila. Napravila sam skicu novog rasporeda u stanu, dovela majstore, ugradila zidne ormare u svakom kutu u kojem se to moglo uz objašnjenje šokiranom tati kako se prostor i kutovi trebaju iskoristiti, inače se u njima prema Feng Shui filozofiji staroj 5000 godina, skuplja negativna energija. I uspjelo mi je, a bila sam na granici da me prije nego sam ušla izbace iz kuće. Sad kad mi je sve uredno posloženo, mogu brže izvući moje savršene odjevne kombinacije u kojima krećem u misiju prilagodbe ovom gradu jer za to mi trebaju sva raspoloživa sredstva i oružje.
Priznajem ponizno, da me grozno muči gdje ću sada šopingirati kad me uhvati žuta minuta (čitaj:dan) i koji frizer će postati moj najbolji prijatelj. Od onog što se sjećam od prije 10 godina dok sam s torbom na leđima i kanom na kosi trčala u školu, ostalo je malo. Sada je glavna destinacija shopping centar Joker koji je preoteo primat Marmontovoj Aveniji, nekad splitskoj inačici 5. Avenije. Po mom mišljenju shopping centri nikada ne mogu zamijeniti šarm kupovanja u centru grada i tko se sa mnom slaže neka digne ruku! Pa valjda ste primijetili da Chanel, Gucci i Dior nikada nećete naći u nekom shopping centru. Ali ono što je sigurno: najčešći accessorie Splićanki bez obzira na dob je exclusivna papirnata vrećica Zare koju s ponosom šetaju gradom.
Uvijek sam mislila da ću ovdje doći pod stare dane i gledala sam moje prijateljice i čudila se čudu kako ovdje mogu živjeti a da ne polude. A sada snašlo i mene. Eh, što je život. Ali da nije ovakav, bio bi dosadan.
You must be logged in to post a comment Login