Simo Mraović kakvog pamtimo

Jedan od zasigurno najzanimljivijih hrvatskih književnika i pjesnika mlađe generacije, preminuo je u noći na utorak u Zagrebu 42. godini života nakon duge i teške borbe s rakom.

– Kao čovjeka sam Simu doživio kao nekog iz jednog u međuvremenu nestalog svijeta – svijeta zagrebačkih frajera, dečki s asfalta, duhovitih, bezobraznih, šarmantnih, u biti užasno dobronamjernih – i uvijek bez „kinte u žepu“. On je bio zagrebačka varijanta Woodyja Allena. Kao što Woody Allen zna podsjećati na to da potječe iz „šljakerskog“ Brooklyna s malim i skromnim židovskim obiteljima, Simo je pak uvijek znao da je frajer iz Jaske, da mu je pravi zavičaj tamošnje nogometno igralište, izjavio je za She.hr glavni urednik izdavačke kuće Durieux Nenad Popović.

Marović je nekom prilikom izjavio za Nacional:„Visoki intenzitet boli nije nešto što je vrijedno života. To vas sustavno uništava, fizički i psihički. Za vrijeme rata nisam imao ni novac ni zdravstveno osiguranje. Jednom sam tako durao zubobolju mjesec dana. Bilo je to moje prvo iskustvo s bolovima. Bol stanuje svagdje oko nas, ako smo senzibilni, nepotrebno je da je i sami iskusimo, treba se boriti protiv boli i patnje. Zahvaljujem svim svojim prijateljicama i prijateljima koji su mi pomogli na sve načine, i financijski, i lijepom riječju i tihom i glasnom podrškom.“

– Simu Mraovića sam doživljavao i čitao kao iskonski, nepatvoreno duhovitog pisca – i majstora forme. Kad se pogleda njegov roman i pogledaju njegove pjesme, vidi se koliko je bio discipliniran, majstor kraćenja, suzdržanosti u stvari. – A sto je radio i objavljivao, djelovalo je upravo obrnuto – raskošno, veselo, «neobvezno». To može samo pravi, ozbiljni pisac, rekao je Popović.

Član švedskog PEN-a

Bio je vedar i veseo, uvijek spreman na šalu, čak i kada ja saznao da boluje od raka. No najviše o njemu govori njegov moto koji je ispričao novinarki StudentNeta.

„Kad drugima oprostiš i zaboraviš ono loše, to isto možeš oprostiti i zaboraviti sebi. Onda je čovjek lagan i pomiren sa svijetom. Bježim od prošlosti, uspomena, fotografija, živim za danas i sutra. Od prošlosti se umire brzinom svjetlosti. Posljedica življenja od danas do sutra je nezrelost i mladolikost.”

– Od mnogih drugih pisaca Simo se razlikovao po tome sto je vise držao do publike, čitalaca, nego do samog sebe, svojeg „društvenog imagea“, utjecaja i slično, a i po tome što nije bio član hrvatskog centra PEN-a, nego švedskog. To bas nije svatko od naših književnih i inih veličina, naglasio je Popović.

Mraovićeve knjige dizalice

Zadnju knjigu koju je izdao bila je „Bajke za plažu“, a radi se o zbirci pripovijedaka, mini eseja u kojoj zabavno i duhovito Mraović govori o svakodnevici: Evinoj kosi, ljubavnom trokutu kulture i medija, feromonima, lezbijkama, čarobnjacima i grudima Blanke Vlašić.

– Želim da se moj čitatelj nakon što pročita moju knjigu osjeća jačim, zdravijim, veselijim i raspoloženijim za život koji danas nikako nije jednostavan. Volio bih da su moje knjige dizalice, izjavio je za Nacional Simo Mraović.

Simo Mraović rođen je 1966. godine u Kutini. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je filozofiju, ruski jezik i književnost i kroatistiku. Radio je kao novinar u novinama i na televiziji, vodio poznati nedjeljni talk show "Kava i kolači" u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović.

Objavljivati je počeo 1984. godine. Roman Konstantin Bogobojazni i zbirka pjesama Gmünd prevedeni su na ukrajinski i na bugarski jezik, a dijelovi knjiga na slovenski, poljski, mađarski, talijanski i njemački jezik.

Izdao je zbirke pjesama Sezona otrova (1986.), Rimljanima nedostaje milosti (1990.), Na zemlji je sjena (1994.), Između usana (1997.), Laku noć Garbo (2001.), roman Konstantin Bogobojazni (2002.), drugo izdanje romana Konstantin Bogobojazni & sabrane pjesme (2003.), Gmünd (2004.), zbirka pjesama Nula Nula (2006.), zbirka kolumni Varaj me nježno (2006) i III. izdanje romana Konstantin Bogobojazni (2007.), kolumne Varaj me nježno (2006.), knjiga priča Bajke za plažu (2007).