Želite li pobjeći negdje za vikend, daleko od gradske vreve, nadisati se svježeg zraka i nauživati prirodnih ljepota, dobro pojesti i još bolje popiti te se pošteno naspavati i opustiti, a da pritom ne provedete pola dana putujući, skoknite preko granice u Sloveniju, u Dolenjsku, regiju poznatu upravo po svemu navedenome, ali i po ljubaznim, veselim i neopterećenim ljudima koji tamo žive. Priznat ćemo, nije teško biti neopterećen kada si stanovnik najbogatije slovenske općine, no taj status treba i zaraditi.
Krenete li iz Zagreba, do Šmarjete ćete stići za manje od sat vremena. Krenete li, pak, iz Rijeke ili Čakovca trebat će vam otprilike dva sata da se dovezete do ovog pitoresknog sela s tristotinjak stanovnika u kojem uz crkvu sv. Marjete s početka prošlog stoljeća, dominira nedavno obnovljeni dvorac Gregorčič, prekrasno zdanje u kojem se smjestio butik hotel s četiri zvjezdice i restoran u kojem lokalne i sezonske namirnice u umjetnost na tanjuru i rapsodiju za okusne pupoljke, pretvara poznati i osebujni slovenski chef Robert Gregorčič, ujedno i upravitelj hotela. Naglasit će chef Gregorčič da unatoč tome što dijeli prezime s dvorcem, nije i vlasnik istoga, već ga je od prezimenjaka uzeo u koncesiju. Naime, u Dolenjskoj živi četiri obitelji Gregorčič koje nisu rodbinski povezane.
Dvorac u kojem je gostima na raspolaganju 15 dvokrevetnih soba, wellness za dvoje, vinski podrum, potpuno je obnovljen spomenik nepokretne kulturne baštine i rodna kuća slovenskog ornamentalista Jože Karlovšeka. Karlovšekovi ornamenti nekada su krasili građevine diljem Slovenije, a danas modernizirani, daju posebnu eleganciju ionako estetski sjajno uređenom interijeru ovog hotela. No, ornamenti, povijesno zdanje i vrhunski kuhar nisu sve što nudi dolenjski biser.
Na krovu dvorca trajno je prizemljen propeleracte te je prava atrakcija za sve koji dolaze ili prolaze kroz mjesto. Avion je pretvoren u šarmantni apartmančić, a uz nadoplatu, osoblje hotela donijet će vam doručak ili ručak u kabinu ili ga servirati na krovnoj terasi, na stolu smještenom ispod krila, s pogledom na zelena brda u okolici. “Karta” za ovaj avion može sadrži i ekskluzivni pristup krovnom bazenu uz koji je parkiran te spomenutu privatnu terasu za “putnike”.
No, da se vratimo s krova u prizemlje, u restoran koji je podijeljen na veću salu i fine diving sobu za večeru u intimnijem ambijentu. Upravo u toj sobi nekada je živio spomenuti slovenski ornamentalist, a vi u njoj možete za 45 eura po osobi uživati u ručku ili večeri od pet sljedova, pripremljenima od sezonskih namirnica, koje spravlja chef Gregorčič.
Oduševile su me knedle od zdrobljene skute s čvarcima i gljivama i juha od buče s cimetom i kestenom, kakvu dosad nisam probala. “Jesu li vam poznati okusi“, pita nas Gregorčič, predstavljajući sljedove. “Kuham kao što se kuhalo prije sto godina, kako su vaši i naši stari pripremali hranu. Koristim iste namirnice”, veselo će Gregorčič, ponosan što su Zagreb i Dolenjska regija povezani nekom posebnom vezom i dodajući da su, dok smo dijelili istu putovnicu, ljudi iz Dolenjske više gravitirali Zagrebu, nego jednako udaljenoj Ljubljani. I zaista svaki zalogaj nosi notu slatke sjete, ali i nešto sasvim novo, a pogledate li u tanjur – u njemu je čista ekstravagancija, moderno remek djelo. U ovom dvorcu nekada je živio umjetnik Karlovšek, a sada, zaključujem, u njemu stvara umjetnik Gregorčič. Uz sljedove izmjenjuju se vina, a ono kojeg želim još Modra je Frankinja lokalnog vinara Martinčića.
U ovom dijelu Slovenije čak je 400 vinara. Njih deset proizvodnjom vina bavi profesionalno. Osim po vinima, posebice pjenušcima, Dolenjska regija poznata je i po suhim salamama. Stoga, volite li “malo narezati”, na pravom ste mjestu.
Da ne biste iz Šmarjete otišli teži, no što ste došli, nakon obilnog ručka – porcije su u restoranu konkretne, put pod noge. Sjajna je stvar što s vama može i vaš pas. Dobrodošao je u hotel, uz nadoplatu od 25 eura – ne po danu, nego za sve dane boravka.
Prirodni izvor tople vode Klevevž, u kojem se možete kupati i ljeti i zimi, udaljen je tek dva kilometra, a do njega vodi predivna šetnica uz sam rub šume. Voda u njemu ugodnih je 21-22 Celzijeva stupnja, a samo par metara dalje šume slapovi potoka Radulja. Pravi mali raj.
Ljubitelje prirode očarat će Kočevske prašume koje je zaštitio UNESCO, a za koje mi je chef Gregorčič rekao da ih obavezno posjetim. S obzirom s koliko strasti i energije priprema jela, vodi hotel i srdačno komunicira s gostima, vjerujem da i on među iskonskim drvećem puni baterije.
Brojna brda i brdašca u okolici pružit će vam predivan pogled i zdravo vas umoriti, a nakon višesatnog hodanja, pri povratku se okrijepite na Izvoru Cvička, vinskoj fontani, smještenoj na trgu ispred hotela. Stvar funkcionira tako da kupite čašu s čipom za devet eura pa pijete s četiri vinska “izvora”, a kada idući put dođete u Šmarjetu, sa sobom ponesite čašu i imate četiri čaše vina za samo pet eura. Na fonatni se toče četiri vrste vina – dolenjsko bijelo, žametovka i frankinja te cviček – vino napravljeno od ova tri. Cviček je ujedno i prvo vino koje je Slovenija zaštitila kada je ušla u EU.
Drugi dan vikenda možete provesti u obilasku vinskih kleti poput Colnareve u Lešnici. Obitelj Colnar već devet generacija proizvodi vino, a osim vina, kod njih ćete pronaći ulje i brašno od grožđa. Ništa što rodi u vinogradu se ne baca.
Nemojte otići iz Slovenije, a da ne posjetite neke od toplica po kojima je Dolenjska regija poznata. Na samo dva kilometra zračne linije od dvorca Gregorčič nalaze se Šmarješke toplice, a 20-ak kilometara dalje Dolenjske toplice. I jedne i druge specijalizirane su za liječenje i oporavak, no u njima se isto tako i potpuno zdravi možete regenerirati i opustiti. Možda već idući vikend ili još bolje, za Martinje. Postoji li bolje mjesto od vinske regije i bolji domaćini od srdačnih susjeda , da se nazdravi kapljici i onome koji je uživa?
