Ne znam kako bi izgledao vaš album dosadašnjeg života ali vjerojatno bi svako razdoblje imalo nekoliko fotografija po kojima se sjećate trenutaka…
Ono što ne pamtimo
U naše vrijeme mame nisu dobivale slike ultrazvuka kao što je to danas česta pojava pa se ne možemo vizualizirati u onih devet mjeseci što smo se ljuljuškali u toploj vodici radeći stoj na glavi bez ikakvih problema. Samo mogu zamišljati kolika mi je glava bila naspram tijela.
Onda slijedi rano djetinjstvo. Tada vidim život kroz polaroid slike u kolicima i one s rođendana i torti. Ispada da sam godinama samo puhala u razne torte, bilo na Barbie, zeku ili čisto čokoladne. Apetit mi je očito tada bio neumjeren jer sam na većini njih zamazana nekom neidentificiranom ali očito ukusnom hranom. Često sam i bez jedne cipele, možda je to bilo fashionable tada…
Grupni zagrljaji
Nije baš da se pretjerano sjećam tog ranog obrazovnog razdoblja, ipak slike su tu da mi pokažu i dokažu da mliječni zubi ispadaju. Svi vjerojatno kao i ja imate onu jednu veliku sliku u džemperu ili košulji sa palmicom na glavi iz prvog razreda (mama, zaaašto palma?). Nakon toga ide serija zajedničkih slika sa ekipom iz razreda koje sada gledate i pogađate tko su ti ljudi te tjerate prijatelja da vas nađu.
Tad lagano kreću začetci namještanja na slikama, već se počinjete smješkati s poluotvorenim ustima, kosu stavljati na stranu što znači da su već počela furanja na neke MTV sheme i uspješno neuspješna trka za krivim idealima.
Ono što želimo zaboraviti
Faza samostalnog života koje bih se trebala većinom sjećati ali zbog obilatog studentskog sadržaja slike nam služe kao podsjetnici na sva mjesta koja smo posjetili. To su većinom tulum, putovanje, tulum , putovanje slike. Sad shvaćam da je bilo divno, namjera je uvijek bila dubokoumna, a suština i cilj ultimativno površni.
Facebook era
Život kroz moj fejksbuk profil je super. Kad gledam te slike ispada da se super provodim, a još bolje izgledam, naravno u svako doba dana. Mislim da ću morati updateati svoj profil nekim stvarnim slikama pa da se lakše povežem sa zbiljom. Inače bih sa 63 mogla misliti da nije bilo težeg trenutka u mom životu. Tko zna možda sam kao mala samo cmizdrila ali roditelji nisu htjeli to slikati pa sad sebe kao malu vidim samo od rođendana pa do rođendana…
Ono što ne pamtimo
U naše vrijeme mame nisu dobivale slike ultrazvuka kao što je to danas česta pojava pa se ne možemo vizualizirati u onih devet mjeseci što smo se ljuljuškali u toploj vodici radeći stoj na glavi bez ikakvih problema. Samo mogu zamišljati kolika mi je glava bila naspram tijela.
Onda slijedi rano djetinjstvo. Tada vidim život kroz polaroid slike u kolicima i one s rođendana i torti. Ispada da sam godinama samo puhala u razne torte, bilo na Barbie, zeku ili čisto čokoladne. Apetit mi je očito tada bio neumjeren jer sam na većini njih zamazana nekom neidentificiranom ali očito ukusnom hranom. Često sam i bez jedne cipele, možda je to bilo fashionable tada…
Grupni zagrljaji
Nije baš da se pretjerano sjećam tog ranog obrazovnog razdoblja, ipak slike su tu da mi pokažu i dokažu da mliječni zubi ispadaju. Svi vjerojatno kao i ja imate onu jednu veliku sliku u džemperu ili košulji sa palmicom na glavi iz prvog razreda (mama, zaaašto palma?). Nakon toga ide serija zajedničkih slika sa ekipom iz razreda koje sada gledate i pogađate tko su ti ljudi te tjerate prijatelja da vas nađu.
Tad lagano kreću začetci namještanja na slikama, već se počinjete smješkati s poluotvorenim ustima, kosu stavljati na stranu što znači da su već počela furanja na neke MTV sheme i uspješno neuspješna trka za krivim idealima.
Ono što želimo zaboraviti
Faza samostalnog života koje bih se trebala većinom sjećati ali zbog obilatog studentskog sadržaja slike nam služe kao podsjetnici na sva mjesta koja smo posjetili. To su većinom tulum, putovanje, tulum , putovanje slike. Sad shvaćam da je bilo divno, namjera je uvijek bila dubokoumna, a suština i cilj ultimativno površni.
Facebook era
Život kroz moj fejksbuk profil je super. Kad gledam te slike ispada da se super provodim, a još bolje izgledam, naravno u svako doba dana. Mislim da ću morati updateati svoj profil nekim stvarnim slikama pa da se lakše povežem sa zbiljom. Inače bih sa 63 mogla misliti da nije bilo težeg trenutka u mom životu. Tko zna možda sam kao mala samo cmizdrila ali roditelji nisu htjeli to slikati pa sad sebe kao malu vidim samo od rođendana pa do rođendana…
In this article:album, facebook, kolumna, mojshe, sama protiv svih, slike, tina žagar
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login