Prva je godina po mnogo čemu posebna. Dojenče (dijete do godinu dana starosti) je u potpunosti ovisno o majci i s njom predstavlja jedinstvo – simbiozu.
Otac, kao i ostali članovi obitelji, djetetu najviše preko majke koja za dojenče predstavlja cijeli svijet. Ako je ona dovoljno osjetljiva na potrebe djeteta i ako ih zadovoljava na pravi način, dijete će sebe i svijet doživljavati pozitivno. Ili, ako pak majka pogrešno shvaća djetetove potrebe ono će se frustrirati i djetetov doživljaj sebe i svijeta će biti negativan.
Pratite bebin ritam
Velika je pogreška tako malom djetetu nametati ritam, bilo da je riječ o hranjenju ili spavanju. Ako je simbioza s majkom dobra dijete će moći izraziti svoj pravi ritam i potrebe.
Prehrana na prsima je optimalna, ali ako majka ne može dojiti ne treba praviti dramu, jer i hranjenje na bočicu može biti prepuno nježnosti i ljubavi. Duda varalica može pomoći u smirivanju djeteta, jer je u to doba sisanje naglašena nagonska potreba i dijete ga obično ne može zadovoljiti samo dojenjem.
Vrlo mala djeca zbog nezrelog središnjeg živčanog sistema ne podnose puno podražaja. Ona najviše vole majčino maženje, njeno lice, pogled, osmijeh, zagrljaj, nošenje na grudima gdje je dijete okrenuto licem prema majci, a ne prema svijetu. Stoga je nošenje bebe u nosilici ili marami na grudima s licem prema majci znatno bolje nego vožnja u kolicima koja dijete preplavljuje svakojakim neugodnim podražajima.
Neka je mama blizu
Kako prva godina završava dijete polako izlazi iz simbioze s mamom, počinje s prvim koracima i riječima, čudi se drugim osobama …
Do četvrte godine života dijete nema sigurnost individue u odnosu na svijet u kojem se nalazi, tako da je još uvijek ovisno o majčinoj blizini. Ostavljanje tako malene djece na više dana kod poznatih, a još strašnije kod nepoznatih osoba, bez mame ili tate nikako nije dobro. Stoga bi i jaslice i vrtiće do četvrte godine starosti Vašeg djeteta trebalo izbjegavati.
Djeca su tek s četiri godine preporučljiva za socijalizaciju. Također je važno da malo dijete kada je bolesno ne bude hospitalizirano u bolnici bez mame, odnosno dobro poznatog člana obitelji. Mala djeca ne zaboravljaju iskustva, bilo neugodna bilo ugodna, ne nestaju iz dječje psihe.
Opasnosti od frustracija i trauma
U drugoj godini dijete se polako privikava na čistoću. To se radi strpljivo, bez žurbe. Pohvalite djetetova nastojanja da bude suho i čisto i ne ljutite se ako mu to ne uspijeva. Prerano ili prekruto učenje djeteta na čistoću u njemu stvara nepopravljive frustracije.
U trećoj godini života djeca počinju otkrivati spolne različitosti i postanu na poseban način sklona roditelju suprotnog spola. Prema istospolnom roditelju doživljavaju ambivalentne osjećaje: rivalitet i ljubav. Djetetu nije lako i potrebno je strpljenje i razumijevanje oba roditelja. U ovoj fazi počinju razni strahovi koji bi se spontano trebali razriješiti krajem pete godine. Ta je faza nepovoljna za dijagnostičke i operativne zahvate jer ih djeca tada doživljavaju naglašeno traumatično.
Važna je i emocionalna zrelost
Pred kraj pete godine dijete pokazuje znakove identifikacije s roditeljem istog spola, što znači da je ova faza uspješno završena.
U šestoj godini burni psihički razvoj se smiruje i dijete je sposobno za malu školu, a početkom sedme za pravu školu. Prerani upis u prvi razred, makar neko dijete bilo fizički razvijeno i inteligentno, povezano je s rizicima od emocionalnih problema odmah, ali i godinama kasnije. Emocionalna zrelost je zasebna kategorija i ne mora biti u korelaciji s intelektualnim sposobnostima, grafomotorikom i fizičkim razvojem.
Otac, kao i ostali članovi obitelji, djetetu najviše preko majke koja za dojenče predstavlja cijeli svijet. Ako je ona dovoljno osjetljiva na potrebe djeteta i ako ih zadovoljava na pravi način, dijete će sebe i svijet doživljavati pozitivno. Ili, ako pak majka pogrešno shvaća djetetove potrebe ono će se frustrirati i djetetov doživljaj sebe i svijeta će biti negativan.
Pratite bebin ritam
Velika je pogreška tako malom djetetu nametati ritam, bilo da je riječ o hranjenju ili spavanju. Ako je simbioza s majkom dobra dijete će moći izraziti svoj pravi ritam i potrebe.
Prehrana na prsima je optimalna, ali ako majka ne može dojiti ne treba praviti dramu, jer i hranjenje na bočicu može biti prepuno nježnosti i ljubavi. Duda varalica može pomoći u smirivanju djeteta, jer je u to doba sisanje naglašena nagonska potreba i dijete ga obično ne može zadovoljiti samo dojenjem.
Vrlo mala djeca zbog nezrelog središnjeg živčanog sistema ne podnose puno podražaja. Ona najviše vole majčino maženje, njeno lice, pogled, osmijeh, zagrljaj, nošenje na grudima gdje je dijete okrenuto licem prema majci, a ne prema svijetu. Stoga je nošenje bebe u nosilici ili marami na grudima s licem prema majci znatno bolje nego vožnja u kolicima koja dijete preplavljuje svakojakim neugodnim podražajima.
Neka je mama blizu
Kako prva godina završava dijete polako izlazi iz simbioze s mamom, počinje s prvim koracima i riječima, čudi se drugim osobama …
Do četvrte godine života dijete nema sigurnost individue u odnosu na svijet u kojem se nalazi, tako da je još uvijek ovisno o majčinoj blizini. Ostavljanje tako malene djece na više dana kod poznatih, a još strašnije kod nepoznatih osoba, bez mame ili tate nikako nije dobro. Stoga bi i jaslice i vrtiće do četvrte godine starosti Vašeg djeteta trebalo izbjegavati.
Djeca su tek s četiri godine preporučljiva za socijalizaciju. Također je važno da malo dijete kada je bolesno ne bude hospitalizirano u bolnici bez mame, odnosno dobro poznatog člana obitelji. Mala djeca ne zaboravljaju iskustva, bilo neugodna bilo ugodna, ne nestaju iz dječje psihe.
Opasnosti od frustracija i trauma
U drugoj godini dijete se polako privikava na čistoću. To se radi strpljivo, bez žurbe. Pohvalite djetetova nastojanja da bude suho i čisto i ne ljutite se ako mu to ne uspijeva. Prerano ili prekruto učenje djeteta na čistoću u njemu stvara nepopravljive frustracije.
U trećoj godini života djeca počinju otkrivati spolne različitosti i postanu na poseban način sklona roditelju suprotnog spola. Prema istospolnom roditelju doživljavaju ambivalentne osjećaje: rivalitet i ljubav. Djetetu nije lako i potrebno je strpljenje i razumijevanje oba roditelja. U ovoj fazi počinju razni strahovi koji bi se spontano trebali razriješiti krajem pete godine. Ta je faza nepovoljna za dijagnostičke i operativne zahvate jer ih djeca tada doživljavaju naglašeno traumatično.
Važna je i emocionalna zrelost
Pred kraj pete godine dijete pokazuje znakove identifikacije s roditeljem istog spola, što znači da je ova faza uspješno završena.
U šestoj godini burni psihički razvoj se smiruje i dijete je sposobno za malu školu, a početkom sedme za pravu školu. Prerani upis u prvi razred, makar neko dijete bilo fizički razvijeno i inteligentno, povezano je s rizicima od emocionalnih problema odmah, ali i godinama kasnije. Emocionalna zrelost je zasebna kategorija i ne mora biti u korelaciji s intelektualnim sposobnostima, grafomotorikom i fizičkim razvojem.
You must be logged in to post a comment Login