“Small talk” iliti čavrljanje vjerojatno je svakodnevica većine ljudi. Sretneš kolegu, susjeda, poznanika pa ovlaš porazgovarate o nekim općenitim stvarima (tko gdje radi, kako zdravlje, ljubimo li koga i kako su djeca). I navikli smo na to, odradiš, ponekad ti to i treba… pustiti mozak na pašu, i svi sretni i zadovoljni.
No ono što me u posljednje vrijeme pomalo šokiralo jest kako se u većini razgovora ženu promatra kroz dvije stvari – posao i dečka/muža. Ne znam je li tako i s muškima, ali neki dan sam doživjela da mi jedna poznanica, koju zaista dugo nisam vidjela, na pitanje ljubim li što, i moj odgovor da sam single, odgovara “Da, to mi nije jasno. I ja imam puno prijateljica koje su zgodne, pametne, uspješne i super cure, a ne mogu naći frajera”. A meni ko šamar posred čela. Ne, nisam single zato što ne mogu naći dečka, nego zato što ga možda ne želim trenutno, ili još nisam upoznala nekoga s kim želim biti, ili sam propustila ljubav svog života pa sad razmišljam kako ga vratiti natrag.
S druge strane, ako imate dečka i sretnete nekoga vani, jedno od prvih pitanja je “A gdje ti je bolja polovica?”. Zašto je to važno? Zar nisi sreo mene, zar ja nisam osoba za sebe već sve mora biti spomenuto i napravljeno u odnosu na tu drugu osobu? Čak i kad si single, opet se sva pitanja svode na tu drugu osobu… koje, jel, nema.
I jednom kad dijete stigne svi pričaju samo o njemu, sve objave na Facebooku vezane su samo uz dijete i, kako kaže jedna moja bliska prijateljica inače i mama, “nitko te više ne pita kako si ti jer ti valjda više ne postojiš kao osoba sada kada je došlo dijete.”
Posao kao mjerilo uspjeha
Neki dan sam razgovarala s ocem i kažem ja njemu da se ne sjećam, kad sam bila mala, da su on i mama toliko pričali o poslu. “Ne, mi smo posao ostavili na poslu, kad bi došli doma nismo imali potrebe pričati o tome”, odgovori on. Zvuči vam poznato? Ne, zato jer to danas nije tako. Apsolutno svaki razgovor koji vodim s ljudima oko sebe u 90% vremena svodi se na posao. Uglavnom u negativnom kontekstu, svi se žale, ali nije ni samo u tome stvar. Problem je u tome što nam se većina života zaista svodi na poslove: smišljamo što sutra, kad upoznajemo nekoga gledamo kako bismo se preko njega mogli povezati s nekim drugim. Više ni časopis ne mogu otvoriti i uživati u njemu bez da registriram oglase i mislim si “Vidi ovaj se tu oglašava, a meni je rekao da nema budžet”.
Ni s jednom prijateljicom ne mogu pričati o neobaveznim stvarima ili planovima za budućnost, strastima, hobijima, željama već se uvijek dotičemo tog posla i jedna drugoj kimamo s odobravanjem “znam kako ti je”. I ako se ikoga spominje kao uspješnu osobu to je ona s dobrom plaćom, poslom u poznatoj tvrtki, nedavnim napredovanjem, a ne ona koja uživa u poslu ili možda uopće o njemu ne priča. Rijetki su oni ljudi za koje uopće ne znate čime se bave, ali djeluju nekako u zenu. Mislim da su oni pronašli sveti gral.
Riješiti se suvišnih razgovora
Odlučila sam da ne želim više pričati s ljudima na taj način. Bezobrazno ću promijeniti temu i bezobrazno ću njih pitati jesu li probali kakav dobar restoran u posljednje vrijeme. Voljela bih čuti da me netko jednom pita “Kako si ti? Kakvi su ti planovi? Taj ples na koji ideš, pričaj mi o tome”. Zašto je važno imam li dečka? Zašto je važno kakvo mi je stanje na poslu i koliko zarađujem? Naravno, pričat ćemo i o tome jer je sve to dio nas, osoba kakve jesmo i to nas izgrađuje, ali što je s ostatkom nas kao osoba? Zar žena nije ništa drugo doli pozicija koju ima i njen ljubavni život?
Želim pričati o putovanjima, zanimljivim otkrićima, novim začinima koje sam probala. Želim pričati o ljudima koji imaju zdrav pogled na svijet, o projektima koji me pune energijom, o ljubavi kakvu priželjkujem. Želim slušati o tome kako se ljudi zaista osjećaju, što žele, koje naoko nedostižne snove imaju i koje vino najbolje paše uz gulaš. Želim da me netko pričom inspirira da upišem bordanje ili tečaj tanga.
Zapravo kad malo bolje razmislim, ne trebam ni čekati da me netko inspirira. Mogu to učiniti savršeno sama.
Foto: Pixabay
You must be logged in to post a comment Login