Ne svi, naravno. Oni koji su čekali sniženja sada peglaju kartice. O posljedicama će razmišljati kada dođu računi na naplatu!!!! Neki su pobjegli na skijanje, neki pune vrećice, bunkere, ormare. Grabe što se ugrabiti da. Tako nekako. Zabavno je to, ali ne mogu se ne osvrnut na hrpu žena koje su jednom riječi lude. I ja sam žena, i ja sam luda, ali nikad u životu nisam komad robe bacila na pod. Ni u dućanu, dakle ono što nije moje, a ni doma. Dobro, doma možda jesam, kad sam gola i bijesna i ne znam što odjenuti. Oooops. To je tako rijetkoooo. Gotovo nikad.
No, da se vratim na te žene koje poluhisterično razmeću odjeću po dućanu i bacaju je na pod… Ne razumijem tu razliku, kad je sniženje kao da je sve dozvoljeno. Možemo pomest dućan, pomlatit se, pokidat odjeću. Sve se može. Ali, primijetila sam to samo kad su sniženja. U Hrvatskoj. Znam da se u Americi tuku za odjeću na rasprodajama, nastaje pravi stampedo kupaca… Moja sestra jednom je prilikom htjela kupiti svilenu haljinu u jednom popularnom dućanu za mlade. Primijetila je da nedostaju neki gumbi i upitala prodavačicu da li može dobiti novu. A ona joj je odvratila da skine sa neke druge haljine gumbiće koji nedostaju. Molim??!! Da nije smiješno (a mojoj sestri svakako nije bilo smiješno kupovati haljinu koju poslije još mora šivati) bilo bi najtužnije na svijetu. Također je u drugom dućanu našla samo jednu tenisicu, a druge nema na vidiku. Zgodno, što se sve događa u tornadu sniženja. Stvaraju se redovi na ulazak u dućan. Da čekam u redu za dućan u kojem je kaos? Da bi na kraju uspjela ući i spotaknula se na lakirani klač. Nema šanse. Što imam – imam. Što ostane – ostane.
Da ne pišem o super niskim cijenama koje samo mame na kupovinu. Koliko sam samo puta kupila nešto samo zato jer je bilo povoljno. Sada su cijene niže no ikada, sada kada je narod bez love. A prije? Pih. Pljačka. U zadnje vrijeme sam vrlo racionalna pa mi se to ne događa, ali ne mogu reći da nije. Plastična haljina sa uzorkom koji izaziva halucinacije, odjevena – nikad. Ružičaste cipele na špic sa mašnicom i biserom, Modno mače oprosti mi. Hm, više mi ništa ne pada na pamet. Ne želim se ni sjećati. Bolje je za moje zdravlje. A i za vaše.
Ne znam jeste li primijetili da je roba s greškom još uvijek skupa?! Neki dan sam gledala jednu super suknju, moj broj ali potrgan patent, cif ili kakogod i snizili su ga za 50 kn. Taman da ga popraviš i da se vratiš na cijenu koju si trebala platiti za čitavu. A dao si si posla. Ali, dobro sve ima svoje čari. Tako sam lijepo kupila haljinu koja je bila uska na grudima i dekoltirana i kad sam ju odjenula na roštilj kod frenda samo sam čekala da mi eksplodira. Nisam čak puno jela a nisam baš nešto dobro ni disala. Na kraju je pukla. Doma, kad sam ju skidala. Kasnije sam ugradila patent da ju barem mogu skinut i obući kako treba. Ali nisam ju više nosila upravo zbog te nelagode. Nema gore od pretijesne odjeće i preuske obuće. Za obuću pogotovo to mogu reći zato jer sam u srednjoj školi prezimila u broj manjim cipelama. Samu sebe sam uvjerila da su mi dobre, jer naravno, bile su zadnje, a sve ostale su bile užasne. Lijepo je to kad imaš 16 godina i ne kužiš ništa. Haha, danas – no way! Toliko sam puta naletjela na obuću da nije bilo broja, i trpala noge u manji broj, ono 'samo da probam'. Nikad više. Možda mi baš zato mali prst nikad nije narastao. Tko će znati, sada je kasno za to. 🙂 Danas sam si kupila jedne cipele koje su mi 'baš trebale', kao što mi treba još tisuću drugih artikala. 
Već sam prolistala lookbookove nekih kuća koje me zanimaju i počela maštati o proljeću i ljetu. Pardon, proljeće ne postoji više. Sad imamo samo dva godišnja doba, pa ja mislim na ovo toplije. Nije da ne volim zimu, ali ovo nije zima. Jučer 10, danas 4, sutra 17 stupnjeva. Moja mama kaže da će nam narasti plivaće kožice od ovoliko kiše, vlage, sivila i jada koji se odvija na nebu. Nadam se ipak da neće. Živi bili pa vidjeli. Eto, toliko ovaj put od mene, nadam se da ćete preživjeti elementarne nepogodne u šoping centrima.
Baš danas mi govori draga A: "Išla sam kupiti poklon jednom prijatelju u A.M., jadni ti muški, za njih tamo stvarno nema ništa… Zato sam sebi kupila minicu optočenu nitnama koje će mi sigurno sve popadati kad izađem na party, ali, baš me briga". To me samo potaknulo da dalje razradim ovu priču o sniženjima i ženama i svemu što ide uz to. Grebite, vičite i slobodno počupajte nekog ako vam je oteo VAŠ kašmir kardigan. Sigurna sam da vrijedi.
Za koji trenutak započinje šutnja pa se i ja povlačim da mi nešto ne izleti.
Želim vam svima ugodan vikend.
Ginger
P.S.
Nisam pročitala ništa ovaj tjedan da vam predložim kao zanimljivo štivo. Nisam gledala ni filmove ni slušala mjuzu. UČIM! 🙂 Ali budem. Slijedeći put.
You must be logged in to post a comment Login