U novom sportcastu „I ja sam sportaš“ gostovala je bivša hrvatska profesionalna skijašica, a danas suradnica u organizaciji „Snježne kraljice“ – Ana Jelušić Black. Ana je govorila o tome kako je prvi puta stala na skije, kako joj se bilo nositi sa statusom zvijezde u ranoj srednjoškolskoj dobi, možemo li i kada očekivati postolje naših predstavnika te o brojnim drugim skijaškim, sportskim i životnim temama.
Na skije je Ana Jelušić Black stala slučajno, na nagovor mame i none kada su otišle na zimovanje, te u njemu ostala do danas.
Za početak, kako ste se i zašto počeli baviti skijanjem?
To je jedna dosta zanimljiva priča; ako ti je priča moja nona, onda priča ide ovako: s dvije godine sam išla s mamom i nonom na skijanje i kada su sva djeca plakala da im je hladno i da im se nešto ne sviđa – ja nisam. Jednostavno su me nastavljali uporno stavljati na skije i na snijeg i tako se iz jednog godišnjeg odmora (zimovanja) razvila ta ljubav prema skijanju. Ušla sam u Skijaški klub Platak, gdje sam upoznala svojeg trenera, tako da tu nije bilo nekakve posebne odluke, nego je sve došlo spontano.
Već u ranoj srednjoškolskoj dobi, s 15 godina, došla je do za svakog sportaša najvećega sportskog natjecanja – Olimpijskih igara.
Kako ste se nosili sa statusom „zvijezde“ te kako su Vas drugi učenici u školi prihvatili s obzirom na Vašu već tada veliku popularnost?
Kada gledam iz današnje perspektive, čini mi se da se to sve događalo nekom drugom, a ne meni. U to vrijeme upisala sam prvi razred Prve gimnazije u Rijeci, totalno slučajno. Naime, skijanje je sport koji iziskuje da budeš dvjestotinjak dana godišnje na snijegu, što je gotovo nemoguće izdržati u normalnom školskom ritmu. U to vrijeme u Rijeci se otvarala privatna sportska gimnazija te sam već odlučila da ću ići tamo. No, nakon što sam ja otišla na skijanje i ostavila mami papire da me upiše, stigla je vijest da se u Privatnoj sportskoj gimnaziji nije organizirao razred, tako da sam na kraju upisala redovnu Opću gimnaziju u Rijeci. U to vrijeme bila sam dosta sramežljiva, završilaNa skije je Ana Jelušić Black stala slučajno, na nagovor mame i none kada su otišle na zimovanje, te u njemu ostala do danas. sam Talijansku osnovnu školu, nakon koje sam došla u gimnaziju, gdje nisam poznavala apsolutno nikoga. Tada sam se kvalificirala za Olimpijske igre u Salt Lake Cityju i kada sam se vratila u školu, „svi su me znali“. To mi je bio najveći šok u život; tada kao tinejdžerica nisam bila spremna, i trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim na takvu popularnost.
Iako se ostavila profesionalnog skijanja dosta rano, već s 24 godine, Ana Jelušić Black postigla je jako mnogo.
Je li Vam žao što ste se tako rano oprostili od profesionalne karijere i mislite li da ste mogli postići više?
Kada gledam svoju karijeru, bila sam 10 sezona na najvišoj razini u skijanju. Malo smiješno zvuči da sam već s 24 godine otišla u sportsku mirovinu jer „nitko normalan“ ne odlazi u mirovinu s 24 godine, osim određenih sportaša, haha… Već s 24 godine sam se našla u poziciji u kojoj je moje zdravlja bilo u prevelikom fokusu. U toj sezoni više sam razmišljala o tome koliko će mi zdravlje biti loše i koliko ću biti bolesna umjesto o tome kako da što brže dođem do cilja. Jednostavno, ne možeš se baviti bilo kojim sportom na tom nivou ako nisi spreman uložiti 150 %, a ja sam osjećala u glavi da počinjem skijati „s kočnicom“. Nisam si tako mlada htjela uništiti skroz zdravlje, već sam htjela vidjeti što ima u „svijetu izvan sporta“ haha.
Šestorici hrvatskih predstavnika (Istok Rodeš, Elias Kolega, Matej Vidović, Filip Zubčić, Samuel Kolega, Leon Nikić) i dvjema predstavnicama (Ida Štimac i Leona Popović) na Sljemenskoj utrci, ali i u daljnjoj sezoni i karijeri, Jelušić Black u razgovoru za sportcast „I ja sam sportaš“ predviđa svijetlu budućnost.
Nakon 2012. i Ivice Kostelića još nismo imali nikoga na pobjedničkom postolju na Sljemenu. Ove godine imamo šestoricu predstavnika u muškoj i dvije predstavnice u ženskoj utrci. Što možemo od njih očekivati? Je li došlo vrijeme za postolje?
Mislim da su dečki sada u poziciji gdje više nije pitanje hoće li se popeti na postolje, nego kada će i tko će od njih to prvi uspjeti. Pokazali su da već sada konkuriraju samom svjetskom vrhu i nadam se da će se, nošeni atmosferom i domaćim navijačima, možda uspjeti već na Sljemenu plasirati na koje od prva tri mjesta. Kod cura je isto dosta dobra situacija, prošlog vikenda je Leona (Leona Popović) osvojila prve slalomske bodove u Svjetskome kupu, što je izvanredan rezultat, pogotovo nakon ozljeda koje je imala. Mislim da si je tim rezultatom skinula mentalni teret i nadam se da će s vremenom i uz malo sreće, koja je u sportu uvijek potrebna, nastaviti postizati dobre rezultate.
Koji je Anin najdraži sport osim skijanja, voli li više Platak ili Sljeme, kako se mladi skijaši uspijevaju isfinancirati, koliko je „Snježna kraljica“ potrebna našim skijašicama i skijašima, ali i Gradu Zagrebu…? Odgovore na ova i brojna druga pitanja možete pronaći ako pogledate sportcast „I ja sam sportaš“ s Anom Jelušić Black.
Autor Damjan Peterlin
