Sretan Božić!

Jedinstveni događaj rođenja Boga – čovjeka slavi se od davnina. Božić se do pred kraj IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, koja je padala u vrijeme zimske obratnice.

Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu

Danas Božić slave i mnogi nekršćani kao tradicijski obiteljski blagdan kada se daju i primaju prigodni darovi. Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoćku, pjevanje božićnih pjesama i darivanje.

U središtu – jelka ili jaslice

U raznim se zemljama božićni blagdani slave na drukčije načine. Baš kao što i Hrvatska ima svoje običaje i tradiciju, isto imaju i drugi. Evo zanimljivijih.

Na „otoku“ tako  Britanci uživaju u purici dok se Djed Božićnjak spušta niz dimnjak. Tijekom božićnoga slavlja posjećuju i tzv. "pantomime", lude izvedbe bajki ili povijesnih događaja. Ozračje je dodatno naglašeno brojnim svjetlećim ukrasima na ulicama i trgovima. Na poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se prekrasan bor. Dakako tu je i imela, stari anglikanski običaj, tek nedavno uveden i u nas. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi, a svatko tko se zatekne ispod vijenca može biti poljubljen ili nekoga poljubiti. Nekom definitivno Sretan Božić.

Kod Francuza stvari su nešto opuštenije. Tako u njihovoj izvedbi jaslica sveci koji stoje oko maloga Boga zapravo su veseli obrtnici, seljaci, ribari i pralje, svi odjeveni u odore iz 19. stoljeća. Vrhunac je Badnjaka, tj. božićnoga slavlja, Le Reveillon, odnosno božićni objed. Zanimljivo je da je i prva jela ikada zasvijetlila u pokrajini Alsace početkom 17. stoljeća. Godine 1840. vojvotkinja od Orleansa prenijela je božićno drvce u Pariz.

U Italiji u samome središtu svečanosti nije jelka, već jaslice. Svatko nastoji napraviti što ljepše jaslice, svakako ljepše od onih susjedovih, a po mogućnosti i najljepše u mjestu. Prema katoličkom običaju, 24 sata prije Badnje večeri valja strogo postiti. Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama započinje sveta misa. Nakon mise pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Ponegdje se pokloni izvlače iz urne sudbine, a zanimljivo je da se ponegdje u Italiji pokloni dijele i na Sveta tri kralja. Dok ih u Italiji dijeli La Befana (vještica koja dolazi kroz kamin), u Španjolskoj te poklone donose tri kralja.

I kod nekršćana veselo

U Japanu se slavi Božić po uzoru na zapadne zemlje, premda nisu kršćanska zemlja. Važniji blagdan od Božića jest Nova godina, a razlog za božićno slavlje jest službeni nacionalni praznik zbog rođendana trenutačnog cara Akihita 23. prosinca.

Također na istoku, u Tajvanu, Božić se slavio neslužbeno budući da je slučajno toga dana, 25. prosinca 1947. godine potpisan ustav Republike Kine koji se svake godine slavio kao nacionalni praznik. Od 2001. godine ukinut je taj praznik, ali se Božić ipak ponegdje neslužbeno slavi.

U Meksiku ljudi idu od vrata do vrata čestitajući, poput onih koji su posjetili malog Isusa. Ponekad ih pozovu unutar domova gdje sudjeluju u razbijanju jedne vrste šarenog spremnika na užetu ispunjenog slatkišima – piñate.

Također u Srednjoj Americi, u Venezueli se na Sveta tri kralja djeca bude i vide da nedostaje slama koju su ostavili pored kreveta noć prije, a na njezinu su mjestu darovi. Djeca vjeruju da su te darove ostavili mudraci i njihove deve. Ako imaju crnu mrlju na obrazu, to znači da ih je etiopski kralj Baltazar, jedan od mudraca, poljubio dok su spavali.

U Australiji i zemljama istog podneblja Božić se slavi usred ljeta zbog vremenske razlike između polutki. Tako da se njihova verzija Božića često slavi i na plaži.



Joulupukki sa snježnog sjevera

U zemlji koja tvrdi da je dom Djeda Božićnjaka, Finskoj se „djedica“ naziva Joulupukki što prevedeno s finskog znači "božićna koza". Ime mu vjerojatno dolazi od stare tradicije kad su se ljudi odijevali u kozju kožu (nuuttipukkis) te kružili kućama jedući ostatke od božićnih jela.

Još malo dalje i hladnije u prostranoj Rusiji je 25. prosinca dan kada prestaje razdoblje strogog posta, no radi se o normalnom radnom danu. Zanimljivo je da kod Rusa darove, većinom za Novu godinu, donosi Snjeguroška, odnosno Snježna žena, a Djeda Božićnjaka zovu – Tatica Mraz. Ne prate ga sobovi, već jedna djevojčica (pahuljica) i dječak (Nova godina). Toga dana djeca jedu crni kruh koji se nalazi u obješenim čarapama, recitiraju stihove i pjevaju božićne pjesme. Ipak, pravi se Božić po julijanskom kalendaru odvija 7. siječnja, a najavljuje ga jutarnja zvijezda. Taj blagdan Rusi slave u krugu obitelji, u miru i tišini.

Vidimo da se Božić slavi u toplim i hladnim klimama, u tišini ili s velikom bukom ili vatrometom, oko jelke ili oko jaslica. Kako god i gdje god poruka je uvijek toplina, mir i dobro.

Sretan Božić! Buon Natale! Marry Christmas!