Strah od samoće jedan je od glavnih razloga ostanka u lošoj vezi

Možda gledate poznanike ili bliske ljude kako ostaju u lošoj vezi i pitate se zašto. No možda vas je naslov pogodio ravno ‘u sridu’ jer ste se prepoznali. Krateći dosadu na društvenim mrežama iznenadno ste osjetili nedostatak zraka isprepleten s tugom jer znate da ste ovo upravo vi. Ili sjetu, jer ste nekad davno bili ta osoba. Osoba koja je pristajala na sve pa i na najmanje mrvice ljubavi i pažnje jer se bojala samoće.

Zašto se bojimo samoće?

Teško je objasniti nekome tko nije doživio strah od samoće zašto uporno ostajete u vezi koja je odavno umrla. I psiholozi ističu kako su traume te fobije u odrasloj dobi najčešće posljedica traumatičnih iskustava koje smo doživjeli kao djeca.

Strah od samoće nerijetko je rezultat ostavljanja i zanemarivanja djeteta. Djeca koja nisu dobila dovoljno roditeljske ljubavi ili su napuštena, često postanu oni ljudi ‘koji trče za svima samo da ih netko zavoli’. Jednostavno pomisao na to da ćete cijeli život ostati sami, da vas nitko neće voljeti, da ćete blagdane provoditi sami bez partnera i tobože nekakve prividne obitelji, dovoljan je da ostanete kraj muškarca kojeg ne volite. Jer eto – niste sami. Uključite u to banalne svakodnevne stvari poput toga kako ćete sami gledati film ili što ćete raditi za vikend kada prijatelji imaju obaveze, dobitna je kombinacija koja izaziva iracionalni strah od ostavljanja.

Još jedan razlog zašto je takve ljude teško shvatiti jest jer previše razmišljaju. Overthinking je ispravna riječ. Mozak im gotovo 24/7 izgleda kao da imaju 37 otvorenih tabova iz kojih samo iskaču različite informacije. Nisu to pozitivne misli, već strahovi i panika koja rezultira anksioznošću te kod nekih i depresijom ili napadajima panike.

Mnogi ne shvaćaju kolike ste traume proživjeli da osjećate ovaj ružan osjećaj. Da, ružan je jer vas koči u vašoj slobodi. S vremenom počnete raditi sve zbog straha da vas partner ne ostavi. Osjećate grč u želucu od jutra do mraka i ako ne zaspete u suzama ili uz Normabel, nekad neće proći niti po noći.

Kako se napokon ugasiti?

I kako onda ugasiti sve te imaginarne tabove u glavi iz kojih se ističu samo ružne misli? Ili ne uspiješ i ostaneš u braku samo da ne budeš sam. Ili te nešto slomi pa shvatiš da vrijediš. I da uzaludno trošiš svoje vrijeme, koje realno, nije toliko dugo, barem na ovoj planeti. Onog dana kada se probudiš odlučan i napokon izgovoriš te riječi: ‘Ne mogu više ovako’, osjetiš kako se teret diže s tvojih prsa.

Ako ste pomislili da je to ono najteže, varate se. Ono najteže tek dolazi, a to je sazrijevanje na svim razinama. Jer zrelost zapravo znači raditi na svojim traumama ne koristeći ih više kao izgovor za svoje ponašanje i loše odluke. Napokon preuzimate život u svoje ruke, počnete kontrolirati svojim emocijama nepopuštajući im da one kontroliraju vas.

Hoće li biti teško? Hoće. Hoćete li pomisliti da ste trebali ostati u staroj vezi? Hoćete. Hoćete li biti dana kada ćete preispitivati svaku svoju odluku i pokriti se dekom po glavi daleko od svih? Naravno. Ali na kraju, proći će vrijeme i samo ćete se osvrnuti i shvatiti koliko ste svoji, koliko ste daleko dogurali od uplašene malene curice.