Stvari koje niste znali o koktelima i novim počecima

Prije dva dana prisustvovala sam koktel radionici, mogu reći slavnog barmena i majstora miksologije Saše Lovrenščaka u Cocktail Studiju. Prvi put da se susrećem sa svim tim napravicama koje se koriste u koktelima, “za pultom”, terminima, ljudima koje to zanima itd. Volim reći da nikad nije kasno ni za što u životu, pa ni isprobati nešto novo i to je živa istina, a ova radionica samo me podsjetila na to. Dodatna informacija je da odmalena želim biti barmen/koktel majstor, pa je i sasvim u redu da počnem, jel’?

Prije svega Saša nije barmen, miksolog i ne znam ti ja koje sve nazive još možeš nabrojati. On je vrelo inspiracije. Čovjek s tolikom ljubavlju i znanjem priča o okusima, alkoholu, procesu dobivanja tog alkohola, načinu posluživanja i ophođenja s ljudima, da ti se vlastita ljubav prema alkoholu, koju inače živiš s dobrom dozom grižnje savjesti, odjednom učini kao sasvim prekrasna stvar. Toliko toga smo naučili, upoznali super ljude, zabavili se (i popili si naravno), ali najjači osjećaj od svih je napraviti taj koktel po onim “pravim” uputama, i znaš da nije dovoljno kreativno ukrašen, i da ti treba pet minuta da ga napraviš, i da nema trikova koje majstori znaju, ali je tvoj i baš je dobar. I treseš taj šejker i tebi je to najdivniji osjećaj na svijetu. Ja ne znam, nazovite me ludom, ali meni je tako. Kad je posao u pitanju, tako se osjećam još jedino kada pišem. A jedno ne isključuje drugo, što znači da će me Saša vjerojatno od iduće godine trpiti na predavanjima.

Što smo naučili

Saša Lovrenščak

Najbolje od svega je što, kada kreneš objavljivati fotke na Facebooku, ekipa reagira puna oduševljenja, ali onog tipa “pa kak to”, “kaj ti radiš koktele”, “čekaj pa što se događa”, kao da je čudno napraviti nešto totalno nevezano uz tvoj odabrani smjer života (čitaj karijeru jer je karijera svima jedino mjerilo života). Predivno je znati da sam sebe možeš iznenaditi, jer druge uvijek možeš pa to i nije bitno, i da možeš uživati u onome što voliš jer možeš i to je tako. Granica nema. Tajne zanata neću vam otkrivati jer nemam još što otkriti, ali reći ću vam tek nekoliko stvari koje me ova radionica naučila:

– proizvodnju najskupljeg ruma na svijetu nadgleda žena (ne, ne zato jer smo mi ultimativne čuvarice svemira nego zato što imamo istančaniji osjet njuha od muškaraca)
– u svijetu ima toliko vrsta fantastičnog alkohola koji nikad neće doći u Hrvatsku jer smo im premalo tržište
– koktele s Coca Colom ne miješaj u šejkeru Maja jer je to CO2 i eksplodirat će
– kokteli su prvotno označavali pića poslužena u Martini čašama, sve ostalo su bila miješana pića. Danas takva pića često ni ne pijemo jer su nam “prekratka”.
– bez obzira imaš li plaću 2.500 kn ili 10.000 kn, radi posao s istim guštom. To je tvoj posao, tvoj trag i zašto bi si dodatno otežavao stvari lošim pristupom, kad možeš nabaciti smiješak, upoznati nekog super, staviti njemu smješak na lice i osjećati se dobro. U protivnom, jednostavno nemoj to raditi. Nikakav novac ti s time nema veze.
– u Hrvatskoj klasifikacija “barmen” zapravo ne postoji
– izgubila se ona umjetnost ispijanja pića, uživanja u alkoholu kao proizvodu koji ponekad nastaje godinama, stoji desetljećima, dobiva puno ljubavi, razmišljanja, žuljeva, tajni zanata… Nemoj ga potrpati u Long Island Maja i strusit nabrzaka jer je fin. Uživaj!
– Cuba Libre može se raditi i s bijelim i sa zlatnim rumom. Sa zlatnim je (meni barem) malo gorkiji i teži, ali zanimljiviji. I ako namažeš rub čaše s limetom, cijela stvar je još finija.