U svojim djetinjim danima, obožavala sam gledati dokumentarce o Egiptu, Pompejima i Etni. Ovo je priča o ostvarenju jedne moje želje iz djetinjstva – susresti Etnu, osjetiti bilo Zemlje, ponijeti komadić Zemljine utrobe i pobjeći s nje s glavom na ramenima.
Kad smo planirali doček Nove 2007. na spomen Sicilije podignula sam obje ruke u zrak. Tooo!!! Moja avantura počinje…
Visoka 3.320 metara, Etna – najviša planina na Siciliji, zapravo je vidljiva s cijele istočne strane otoka. Mamila nas je još izdaleka, dok smo na „putešestvijama“ automobilom po istočnom dijelu Sicilije uživali u toplini i suncu tipične mediteranske zime. Nezaboravan, čaroban pogled na najveći aktivni vulkan Europe doživjeli smo već vozeći se na cesti od mjestašca Grammichele prema Cataniji. Na sreću, „view to kill“ zabilježen je kamerom, i time je zauvijek ostao na raspolaganju i svim ostalim zaljubljenicima u Sicilijanske razglednice.Približavajući se, počeli smo shvaćati veličinu i visinu planine, ne samo figurativno, već onu istinsku. Vrh je bio obavijen maglom. Atmosfera i ugođaj se potpuno promijenili – sunce i toplina Sicilijanske obale nestali su i skinuli smo sunčane naočale kad smo u automobilu započeli uspon Etnom, po vijugavoj cesti. Odlučili smo se za vožnju automobilom, iako postoji željeznica Circumetnea, predviđena za obilazak vulkana u trajanju od skoro četiri sata. Planina prekrivena snijegom, čiji krateri stvaraju jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, i u svojim mirnim vremenima izaziva strahopoštovanje
Plodno vulkansko tlo kompenzira vječiti rizik od uništavanja imovine stanovnicima planine: u nižim predjelima ima puno vinograda, maslina i drugih tipičnih mediteranskih kultura (bademi, primjerice, kao na mojem rodnome Hvaru), dok je u zonama veće nadmorske visine uglavnom crnogorica i poneki kesten.
Na krajnjoj točki do koje je moguće stići automobilom naišli smo na kućice sa ugostiteljskom ponudom. Prefini domaći kolači i pića za grijanje duše i tijela, koja su nam tako dobro došla u snježnoj mećavi. U automobilu nismo ni osjetili veliki pad temperature, koji se činio još većim kad se usporedi s atmosferskim uvjetima na obali. Sva sreća da smo imali uz sebe nekakve jakne i dobre cipele na nogama. Nakon ispijanja kave sa dodatkom alkohola i okrepe kolačima, krenusmo u spuštanje prema Cataniji.Cesta i okoliš se mijenjaju sa svakom novom erupcijom, čak i visina vrha Etne varira, ovisno o erupcijama. Uz cestu, strašni „spomenici“ prethodnih buđenja – rijeke ohlađene lave, iz kojih je vidljiv njihov tijek za vrijeme prijašnjih erupcija.
Stali smo da „uberem“ jedan komad lave – kakav dobar osjećaj imati ga u ruci… nakon toliko godina sanjarenja i želja.
P.S. Siciliju obilazite izvan sezone – nema gužve, sve je „leđero“! Puno ćete više obići, nego da se gužvate s hordama turista ljeti…
www.puturist.com
You must be logged in to post a comment Login