Sve bitke profesorice oboljele od raka dojke

Oboljela je od raka dojke i liječi se već osmu godinu, dva puta je imala recidiv, a trenutno je na terapiji herceptinom. Predsjednica je udruge žena oboljelih od raka dojke „Sve za nju“ koja je pokrenula humanitarnu akciju za otvorenje Psihološkog centra za pomoć oboljelim ženama u suradnji s Nacionalnim odborom za promicanje prevencije raka vrata maternice, tvrtkom DM i farmaceutskim divom GlaxoSmithKline. Koliko je važan angažman profesorice Vesne Andrijević Matovac govore podaci o 2650 novooboljelih godišnje i 1050 preminulih.

Ministarstvo zdravstva odbilo pokroviteljstvo

Novac se sakuplja prodajom vrećica u „DM“-u, donacijama i koncertom Lane Jurčević 7. studenog u dvorani KC „Dražen Petrović“.

– To mi je radna terapija. Umjesto da sjedim kod kuće i razmišljam o tome što će sutra biti samnom, pametnije je da pomažem drugima bolesnima kao što sam i ja – pojašnjava nam. – Mi, oboljele žene nemamo gdje potražiti stručnu psihološku podršku, iako nam je on potrebna od trenutka kad saznamo svoju dijagnozu, tijekom cijelog tegobnog i neizvijesnog liječenja do pripreme za povratak u normalan život, odnosno suočenja sa smrću. Za takve pacijentice u Hrvatskoj postoji jedna ambulanta, u KBC-u Zagreb, koja je otvorena samo srijedom od 8 do 12 sati. To ne može zadovoljiti niti potrebe žena u Zagrebu. Ja sam psihološku podršku dobila plaćajući privatne seanse. Iako ima i mnogo drugih problema u liječenju, mi smo ovaj prepoznale kao prioritetan jer se njime sustavno ne bavi baš nitko. Dokaz tome je i to što nam je Ministarstvo zdravstva odbilo dati pokroviteljstvo. Nadam se da će se barem Grad Zagreb odazvati našim molbama i dati nam obećani prostor.

Hvatanje u koštac sa strahovima

Andrijević Matovac primjer je u borca. O njenom nadmudrivanju s bolešću i hrvatskim zdravstvenim sustavom mogao bi se napisati dobar roman. Spasila se tražeći tražeći druga mišljenja i liječenje u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, a internetom i od američkih i australskih specijalista.

Nije od onih koji će mirovati, pa je samo tijekom prve kemoterapije ostala na bolovanju, a potom je radila, bez obzira što se njen kolega dr. Ljubo Jurčić ponudio kao zamjena. Radila je i bez obzira što je strahovala da će joj, dok se probija kroz hodnike fakulteta, slučajno pasti perika pred svima ili da će joj vlasulju netko pri odlasku na tržnicu zakačiti kišobranom.

Po uzoru na američke centre za rak

Kada je doktorica znanosti Andrijević Matovac prvi puta javno progovorila o svojoj bolesti, njeni su se studenti zapanjili. Poslali su joj e-mail u kojem su napisali kako ne mogu vjerovati da je ta žena iz novina ista ona profesorica koja je stalno nasmijana.

– Ja sam možda specifična, jer sam istražila sve mogućnosti moga liječenja. Poznajem mnogo žena koje ne žele znati ništa o svojoj bolesti, ne traže drugo mišljenje, zatvaraju oči pred svojom realnošću. Nije to ovisno o obrazovanju ili financijama, već o tome kakav ste tip osobe. Bilo mi je drago kad sam se neki dan našla sa dr. Ivanom Đikićem, znanstvenikom i prijateljem koji se bavi tumorima. Slušajući o akciji koju smo pokrenuli kazao je kako ga zadivljuje što se uspješno nosimo s tom teškom bolešću. I zato nećemo stati. Ovaj centar za psihološku podršku samo je početak. San mi je da u Hrvatskoj stvorimo jedan centar za rak poput onih kakvi postoje u SAD-u, gdje bi pacijent mogao dobiti sav tretman, od dijagnoze do svih terapija i psihološke podrške. To je vizija, a Bog zna do kuda će ići moja misija.