Prošla je godina dana otkako te više nema sa mnom. Tužna godina dana u kojoj je neopisivo sretan onaj trenutak kojeg poklanjam tebi u čast, svim onim divnim i snažnim ženama koje su dobile drugu šansu voljeti sebe i živjeti onako kako prije nisu imale hrabrosti.
Moja nedjelja već godinu dana doista je posebna. Ona je moja radost, moja motivacija i snaga u trenutku kada ništa ne ide kako treba, kada sam umorna, kada sam tužna, jer svi to ponekad jesmo. Ona je moja inspiracija, jer one razumiju sve što ja pričam, njima se događa i ostvaruje sve što sam rekla kada smo prvi puta zaplesale. Pitaju me i moje klijentice zašto je njima lakše zaroniti u taj predivan proces koji sjedinjuje tijelo i emocije.
Možda ćete me lakše razumjeti kad kažem da nisu poput nas koje se još uvijek premišljamo hoćemo li i kako mijenjati svoje navike ili prioritete. Mi imamo vremena reći “od sutra ću”. Mi još uvijek sve možemo odgoditi za neki trenutak kad će nam više pasati.
“One” su se u jednom trenutku svog života, potpuno neplanirano, našle pred zidom i više nisu imale vremena pomaknuti na sutra, a konkretan rad na sebi bio im je jedini mogući izbor. Kada ih danas pitate, izabrat će novu sebe, ovu koja je to postala, koliko god okrutno zvuči, baš zahvaljujući strašnom karcinomu.
One su danas više u svome tijelu, bez straha i srama, spremne same sebi biti prioritet. Potpuno svjesne da je svaki i onaj najmanji trenutak prilika za bolji i kvalitetniji život. Svake nedjelje iznova se divim njihovoj odlučnosti i promjenama koje ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. One se ne boje niti se srame vlastitog tijela jer ga žele upoznati, bolje razumjeti i još više voljeti.
One znaju zašto vježbaju tehnikom vježbanja s emocionalnom komponentom jer da biste u svom tijelu bila zadovoljna, sigurna, bez straha i srama, tijelo biste tako trebale i osjećati. Umjesto da ga osjećamo, mi ga čitav život zrcalimo u ogledalu, jer se osjećaja bojimo ili sramimo. Nije li tako općenito u životu žena s našeg podneblja?!
Kineziologinja sam koja živi veliki korak ispred svog vremena, ali sam baš na to posebno ponosna, jer danas s kolegama psiholozima Idom Juranić i Hrvojem Malekovićem pomičem granice i podižem svijest o važnosti ovakve tjelovježbe za psihofizičko zdravlje.
Iako je ovaj mjesec službeno mjesec borbe protiv karcinoma dojke, trudim se poticati podizanje svijesti o važnosti tjelovježbe u prevenciji i borbi s ovom okrutnom bolesti, bez obzira o kojem se obliku karcinoma radilo.
S ciljem da podržimo naše majke, bake, sestre i prijateljice, snimile smo mali dokumentarac koji će prikazati život prije i poslije karcinoma i je kako im je Body Empathy pomogao.
S istim ciljem, 28.10. u Ana’s Sensual fitness studiju organizirale smo humanitarni događaj simboličkog naziva B(R)EST FRIENDS. Bit će to jedno vrlo inspirirajuće druženje na koje ste sve pozvane.
O svemu ovome uskoro ćete moći čitati u mojoj knjizi u kojoj su Irena, Nada i Renata podijelile svoja gorka iskustva u borbi s karcinomom, ali na kraju svega, što je najvažnije, ostaje ipak slatki osjećaj u tijelu nakon nedjelja s nama. Emocije su danas „must have“.
Svaka marketinška kampanja, vjerujte mi, napravljena je s ciljem da djeluje na vaše emocije. Nekad je senzualan bio samo Ana’s Sensual fitness, danas je senzualna i Niveina krema koju mažete na kožu i Frankova kava koju pijete za senzualniji i puniji okus. I Cinestar punih 15 godina stvara vaše emocije, ali je tu kampanju napravila moja dugogodišnja klijentica, na što sam posebno ponosna.
Svi su odlučili igrati na kartu vaših emocija. I neka su, jer suviše smo emocionalno nedostupne, hladne, proračunate i ispod kože zbog toga duboko nesretne, a vrlo vjerojatno i potpuno toga nesvjesne, jer se ne smijemo, a ni ne znamo osjećati.
Ipak, nemojte zaboraviti da su emocije pohranjene u našem tijelu te da ih samo radom na tijelu uistinu možemo osjećati!!!
