Tod Phillips, redatelj Road Tripa, Dana slave i slavodobitnog Mamurluka (koji će dobiti i nastavak!), vratio se svojim najnovijim filmom na cestu. I mora se priznati, ponovo ispao smiješan.
Petera Highmana (Robert Downey Jr.), mrzovoljnog i pomalo odbojnog arhitekta nagle naravi koji hvata let za Los Angeles kako bi mogao biti uz svoju dragu tijekom poroda, i Ethana Tremblaya (Zach Galifianakis), naizgled bezazlenog mamlaza koji juri ususret holivudskoj karijeri zahvaljujući seriji Dva i pol muškarca, sudbina će sudariti na pragu zračne luke u Atlanti. Obojica će izletjeti iz aviona i, osuđeni jedan na drugoga, dobar komad filma dijeliti sjedala Subarua Impreze na putu dugom tri tisuće kilometara.
U Mamurluku nam je redatelj podvalio skupinu znanaca kojoj je, a i gledateljima, ostavio da se bakću s nepoznanicama burne momačke večeri. U Terminu je situacija na neki način obrnuta – neznanace šalje dobro utabanim buddy-buddy putem popločenim nevoljama, gdje je svaka Peterova riječ brža od pameti vjesnik problema, a bilo koji Ethanov potez nagovještaj katastrofe. Nije uopće upitno hoće li Peter stići na vrijeme u rađaonu nego koliko će mu i kakvih sve glavobolja, kaznenih djela, šavova, pa i prostrijelnih rana priuštiti neželjeni kompić za kojeg se može reći da je stvar u njegovim rukama jedino kad se samozadovoljava.
Robert Downy Jr. je kalibar koji iz spužve može iscijediti karakter, a gdje onda ne bi odradio Petera Highmana koji kao da je skrojen za njega, dok je Zach Galifianakis za svoj novi holivudski izlet kalibriran još u Mamurluku te praktično nije morao ni izlaziti iz svoje kože kako bi utjelovio Ethana. Jamie Foxx, kao stari pajdaš obitelji Highman na kojeg pada sumnja da u Peterovu ljubavnu vezu nije umočio samo prste i Juliette Lewis kao ljekarnica specijalizirana za dilanje medicinskog kanabisa bez recepta, igrali su tek toliko da Phillips postigne zgoditak više – premalo za ocjenu.
Potpuno usredotočen na foru i fazon, Phillipsu na kraj pameti nije da putem, na koju god sporednu cestu ovi skrenuli ili se na autoput popeli, malo izmodelira naše junake, ošine ih nekom katarzom ili ih privede k svijesti. Peter Highman će po dolasku u Los Angeles ostati isti onaj arhitekt s početka, a u zagrljaju će drage sa simpatijama gledati prvu ulogu Ethana Tremblaya (a gdje nego u Dva i pol muškarca!) samo zato što ga se napokon otarasio.
Ethan će ostati isti dobroćudni tupson kojem je nevolja srednje ime, ma koju god mu rolu Hollywood namijenio, a jedino pitanje koje ostaje lebdjeti u zraku jest – je li Ethan gej ili nije. Lepeza kojekakvih situacija stvorena je samo da nasmije, više ili manje, ovisno o gledateljevom (dobrom) ukusu – one utječu na Ethana i Petera koliko i semafor na ishod utakmice. Nazvali mi to laughpurlaughtizmom ili pustim srljanjem iz skeča u skeč, Todu Phillipsu ta podvrsta umjetnosti nasmijavanja već po tko zna koji put polazi za rukom.
Termin je duhovit film s par urnebesnih trenutaka unatoč tomu što većina uzročnika slatkog smijeha raspršenih tijekom projekcije ne preživi izlazak iz garaže multipleksa. Za one koji vole gegove, uživaju u nesporazumima i nekorektnostima, padaju na brzopotezne šale ili prolijevanje tjelesnih tekućina, dobra je vijest da se Tod Phillips nakon Mamurluka još nije otrijeznio.
Petera Highmana (Robert Downey Jr.), mrzovoljnog i pomalo odbojnog arhitekta nagle naravi koji hvata let za Los Angeles kako bi mogao biti uz svoju dragu tijekom poroda, i Ethana Tremblaya (Zach Galifianakis), naizgled bezazlenog mamlaza koji juri ususret holivudskoj karijeri zahvaljujući seriji Dva i pol muškarca, sudbina će sudariti na pragu zračne luke u Atlanti. Obojica će izletjeti iz aviona i, osuđeni jedan na drugoga, dobar komad filma dijeliti sjedala Subarua Impreze na putu dugom tri tisuće kilometara.
U Mamurluku nam je redatelj podvalio skupinu znanaca kojoj je, a i gledateljima, ostavio da se bakću s nepoznanicama burne momačke večeri. U Terminu je situacija na neki način obrnuta – neznanace šalje dobro utabanim buddy-buddy putem popločenim nevoljama, gdje je svaka Peterova riječ brža od pameti vjesnik problema, a bilo koji Ethanov potez nagovještaj katastrofe. Nije uopće upitno hoće li Peter stići na vrijeme u rađaonu nego koliko će mu i kakvih sve glavobolja, kaznenih djela, šavova, pa i prostrijelnih rana priuštiti neželjeni kompić za kojeg se može reći da je stvar u njegovim rukama jedino kad se samozadovoljava.
Robert Downy Jr. je kalibar koji iz spužve može iscijediti karakter, a gdje onda ne bi odradio Petera Highmana koji kao da je skrojen za njega, dok je Zach Galifianakis za svoj novi holivudski izlet kalibriran još u Mamurluku te praktično nije morao ni izlaziti iz svoje kože kako bi utjelovio Ethana. Jamie Foxx, kao stari pajdaš obitelji Highman na kojeg pada sumnja da u Peterovu ljubavnu vezu nije umočio samo prste i Juliette Lewis kao ljekarnica specijalizirana za dilanje medicinskog kanabisa bez recepta, igrali su tek toliko da Phillips postigne zgoditak više – premalo za ocjenu.
Potpuno usredotočen na foru i fazon, Phillipsu na kraj pameti nije da putem, na koju god sporednu cestu ovi skrenuli ili se na autoput popeli, malo izmodelira naše junake, ošine ih nekom katarzom ili ih privede k svijesti. Peter Highman će po dolasku u Los Angeles ostati isti onaj arhitekt s početka, a u zagrljaju će drage sa simpatijama gledati prvu ulogu Ethana Tremblaya (a gdje nego u Dva i pol muškarca!) samo zato što ga se napokon otarasio.
Ethan će ostati isti dobroćudni tupson kojem je nevolja srednje ime, ma koju god mu rolu Hollywood namijenio, a jedino pitanje koje ostaje lebdjeti u zraku jest – je li Ethan gej ili nije. Lepeza kojekakvih situacija stvorena je samo da nasmije, više ili manje, ovisno o gledateljevom (dobrom) ukusu – one utječu na Ethana i Petera koliko i semafor na ishod utakmice. Nazvali mi to laughpurlaughtizmom ili pustim srljanjem iz skeča u skeč, Todu Phillipsu ta podvrsta umjetnosti nasmijavanja već po tko zna koji put polazi za rukom.
Termin je duhovit film s par urnebesnih trenutaka unatoč tomu što većina uzročnika slatkog smijeha raspršenih tijekom projekcije ne preživi izlazak iz garaže multipleksa. Za one koji vole gegove, uživaju u nesporazumima i nekorektnostima, padaju na brzopotezne šale ili prolijevanje tjelesnih tekućina, dobra je vijest da se Tod Phillips nakon Mamurluka još nije otrijeznio.
You must be logged in to post a comment Login