Naša zapadnjačka kultura, svojom religijskom i filozofskom tradicijom formirala je opći stav prema tijelu i tjelesnosti kao nečem marginalnom, manje bitnom, trivijalnom, irelevantnom i čak grješnom, ignorirajući i potirući na taj način čitav jedan aspekt ljudske egzistencije i identiteta. Takvo nasljeđe proizvelo je i produbilo dualizam između uma i tijela pri čemu se tjelesnost nepravedno svodila na fizičku pojavnost, nagone te banalizirala i iskrivljavala.
Represija tjelesnih želja i poricanje fizičkih tj. fizioloških potreba, neupućenost u seksualnost, forsiranje kontrole nad tijelom, glorificiranje patnje, boli i mučeništva samo su neki od posljedica utjecaja prošlosti i naših predaka koji su i sami odgajani tako poimati.
O tijelu previše ne razmišljamo ili smo opsjednuti njime. Gotovo da ga i nismo svjesni na pravi način. Suvremenom čovjeku današnjice zasigurno nedostaje svijest i znanje o prirodi i ulozi tijela. Prihvatiti i zbližiti se s vlastitim tijelom, prepoznati ga kao dio svog vlastitog postojanja, upoznati ga i prići mu bez osuda, kriticizma, odbacivanja, srama, gađenja. Uočiti njegov smisao i važnost za postojanje te ga doživjeti sa zahvalnošću i ljubavlju zvuči kao izazov današnjice. Zašto?
U vrijeme kad se susreću dvije dijametralno oprečne struje veliki je izazov (p)ostati u harmoniji i imati jasnu i zdravu predodžbu stvari. Nasuprot prošlosti, naše vrijeme okupirano je tjelesnošću. Golotinja nas užasava i opsjeda.Gotovo da smo izloženi "teroru tijela i ljepote". Potirani i potiskivani impuls tjelesnosti sad se rehabilitira kroz neumjerenu i bezumnu brigu o tijelu i njegovo prikazivanje.
Piercing, tetovaže, implantati, estetska kirurgija, promjene spola, hormonalne terapije, genetičke intervencije, kiborzi… Sve to skreće pozornost na pitanje tjelesnosti, ali i identiteta – seksualnog, kulturnog, osobnog…Tko smo mi? Je li fizički izgled temelj za gradnju identiteta i odnosa s drugima? Koliko nas tijelo i anatomske kategorije određuju kao ljuska bića? Da li s gubitkom vidljivog tj. tjelesnog ili "normalnog" prestaje i završava naše postojanje?
Svi žele osvijestiti to tijelo, a kao da ga žele osvetiti. Dotaknuti ga, vidjeti, omirisati, spoznati, doživjeti sebe kroz njega. Sa svih strana tijela ispadaju iz magazina, novina, portala, nude se, dozivaju – nasmiješene ljepotice, savršena, ušminkana, fotošopirana tijela. U gotovo svakoj reklami (za prašak, sapun, parfem, automobil, osiguranje) vrebaju, gledaju baš u nas tako besramno, slobodno i otvoreno, odmjerena, seksi, zanosna, tajanstvena, graciozna….Privučeni smo njihovom ljepotom, snagom, senzualnošću jer nam je tjelesnost uskraćena, neosviještena i time kao stvoren magnet– platforma podložna za manipulaciju, za privlačenje pažnje. Privučeni su onim što nam je bitno, ali zabranjeno (tjelesnost) da bismo usmjerili pažnju na ono što nam je nametnuto kao neophodno, potrebno, a nebitno (trgovina).
Manipulacija primordijalnih stvarima (osnovnim energijama) je najefikasnije jer gađa gotovo sam čovjekov "instinkt" koji je uvijek predvidljiv. Imperij kapitala time zadovoljno trlja ruke. Njemu uvelike odgovara takav odgovara kontrola tjelesnosti i današnji "polučovjek". Nesretan, vječno nezadovoljan, s neosviještenim prioritetima, tup i zbunjen, u stalnoj potrebi za nečim, idealan za uvjetovanje i podložnost, stvoren za peglanje kartica pri kompenzacijskim kupovinama.
I jedna i druga krajnost (potiskivanje i prenaglašavanje tijela) izostavljaju najbitniji segment – a to je jedinstvo, cjelina, povezanost tijela, duha i uma.
Naše tijelo odraz je našeg uma, snage i emocionalnih stanja nas samih. Odraz je i izraz našeg života, fizičkog postojanja. Bez njega ne bismo bili ljudi, ne bismo mogli iskusiti ovaj svijet. Tijelo i um su međusobno povezani. Put tijela je i put duha. To je neraskidiva spona gdje djelujući na jedan segment mi hologramski ustvari djelujemo na dugi, odnosno na cjelinu. Na sreću, sve više je ljudi koji svoju pažnju posvećuju tjelesnim aktivnostima s ciljem djelovanja na cjelokupni organizam (zdravlje) i usmjereni su na razvoj svog osobnog potencijala. Sve je manje onih kojima je briga i njega tijela motivirana marketinškim terorom, pronalaženjem partnera ili tek pukim pomodarstvom.
I u sljedećim kolumnama družimo se s tijelom. Vidjet ćemo što je još tako zanimljivo u tom "vrućem", "opipljivom svijetu" i zašto…
Centar Konstruktivni život
Represija tjelesnih želja i poricanje fizičkih tj. fizioloških potreba, neupućenost u seksualnost, forsiranje kontrole nad tijelom, glorificiranje patnje, boli i mučeništva samo su neki od posljedica utjecaja prošlosti i naših predaka koji su i sami odgajani tako poimati.
O tijelu previše ne razmišljamo ili smo opsjednuti njime. Gotovo da ga i nismo svjesni na pravi način. Suvremenom čovjeku današnjice zasigurno nedostaje svijest i znanje o prirodi i ulozi tijela. Prihvatiti i zbližiti se s vlastitim tijelom, prepoznati ga kao dio svog vlastitog postojanja, upoznati ga i prići mu bez osuda, kriticizma, odbacivanja, srama, gađenja. Uočiti njegov smisao i važnost za postojanje te ga doživjeti sa zahvalnošću i ljubavlju zvuči kao izazov današnjice. Zašto?
U vrijeme kad se susreću dvije dijametralno oprečne struje veliki je izazov (p)ostati u harmoniji i imati jasnu i zdravu predodžbu stvari. Nasuprot prošlosti, naše vrijeme okupirano je tjelesnošću. Golotinja nas užasava i opsjeda.Gotovo da smo izloženi "teroru tijela i ljepote". Potirani i potiskivani impuls tjelesnosti sad se rehabilitira kroz neumjerenu i bezumnu brigu o tijelu i njegovo prikazivanje.
Piercing, tetovaže, implantati, estetska kirurgija, promjene spola, hormonalne terapije, genetičke intervencije, kiborzi… Sve to skreće pozornost na pitanje tjelesnosti, ali i identiteta – seksualnog, kulturnog, osobnog…Tko smo mi? Je li fizički izgled temelj za gradnju identiteta i odnosa s drugima? Koliko nas tijelo i anatomske kategorije određuju kao ljuska bića? Da li s gubitkom vidljivog tj. tjelesnog ili "normalnog" prestaje i završava naše postojanje?
Svi žele osvijestiti to tijelo, a kao da ga žele osvetiti. Dotaknuti ga, vidjeti, omirisati, spoznati, doživjeti sebe kroz njega. Sa svih strana tijela ispadaju iz magazina, novina, portala, nude se, dozivaju – nasmiješene ljepotice, savršena, ušminkana, fotošopirana tijela. U gotovo svakoj reklami (za prašak, sapun, parfem, automobil, osiguranje) vrebaju, gledaju baš u nas tako besramno, slobodno i otvoreno, odmjerena, seksi, zanosna, tajanstvena, graciozna….Privučeni smo njihovom ljepotom, snagom, senzualnošću jer nam je tjelesnost uskraćena, neosviještena i time kao stvoren magnet– platforma podložna za manipulaciju, za privlačenje pažnje. Privučeni su onim što nam je bitno, ali zabranjeno (tjelesnost) da bismo usmjerili pažnju na ono što nam je nametnuto kao neophodno, potrebno, a nebitno (trgovina).
Manipulacija primordijalnih stvarima (osnovnim energijama) je najefikasnije jer gađa gotovo sam čovjekov "instinkt" koji je uvijek predvidljiv. Imperij kapitala time zadovoljno trlja ruke. Njemu uvelike odgovara takav odgovara kontrola tjelesnosti i današnji "polučovjek". Nesretan, vječno nezadovoljan, s neosviještenim prioritetima, tup i zbunjen, u stalnoj potrebi za nečim, idealan za uvjetovanje i podložnost, stvoren za peglanje kartica pri kompenzacijskim kupovinama.
I jedna i druga krajnost (potiskivanje i prenaglašavanje tijela) izostavljaju najbitniji segment – a to je jedinstvo, cjelina, povezanost tijela, duha i uma.
Naše tijelo odraz je našeg uma, snage i emocionalnih stanja nas samih. Odraz je i izraz našeg života, fizičkog postojanja. Bez njega ne bismo bili ljudi, ne bismo mogli iskusiti ovaj svijet. Tijelo i um su međusobno povezani. Put tijela je i put duha. To je neraskidiva spona gdje djelujući na jedan segment mi hologramski ustvari djelujemo na dugi, odnosno na cjelinu. Na sreću, sve više je ljudi koji svoju pažnju posvećuju tjelesnim aktivnostima s ciljem djelovanja na cjelokupni organizam (zdravlje) i usmjereni su na razvoj svog osobnog potencijala. Sve je manje onih kojima je briga i njega tijela motivirana marketinškim terorom, pronalaženjem partnera ili tek pukim pomodarstvom.
I u sljedećim kolumnama družimo se s tijelom. Vidjet ćemo što je još tako zanimljivo u tom "vrućem", "opipljivom svijetu" i zašto…
Centar Konstruktivni život
You must be logged in to post a comment Login