Tko je taj Mark Zuckerberg?

Mark Zuckerberg ima djevojku koja se zove Priscilla Chan. Upoznao ju je na fakultetu i prohodali su prije nego je nastao Facebook. Ne puno prije, ali nitko ne može reći kako ju je osvojio svojom popularnošću i milijunima. Kada su se Mark i njegova programerska ekipa preselili u Paolo Alto kako bi mogli dalje razvijati svoj mali projekt do carstva koje predstavlja danas, Chan je išla s njima. Ne, ne prepričavam vam sadržaj filma The Social Network.



U filmu, Mark će isfrustriran svojim nedostatkom mišića razvijenih veslajući i opsjednutošću ekskluzivnim harvardskim studentskim klubovima uspjeti u nekoliko minuta razgovora uz pivo dobiti nogu od djevojke s kojom je počeo izlaziti.

Ona će mu na rastanku poručiti kako se grdno vara misleći da ga djevojke ne vole jer je geek, i ne izgleda kao Ken. Ne vole ga jer je kreten. Kreten koji će nakon što to čuje otići u svoju sobu u studentskom domu i u pijanom stanju napisati blog post u kojem tu istu djevojku naziva kujom, komentira veličinu njenih sisa i uspoređuje sa životinjama. Nakon toga će hakirati sveučilišne servere kako bi se dočepao fotografija svih studentica i složiti u jednoj večeri web stranicu na kojoj će se svatko moći zabaviti ocjenjujući djevojke prema izgledu.

Nekoliko dana nakon svjetske premijere filma, Mark je izjavio kako mu se čini da scenarist filma Aaron Sorkin i ostali odgovorni za njegov sadržaj jednostavno ne mogu pojmiti da bi netko stvorio nešto, kao što je on stvorio Facebook, u prvom redu iz razloga što jednostavno vole i uživaju stvarati. Smetalo ga je što su temelji Facebooka prikazani kao da su nastali iz njegove želje da se osveti svima po redu koji valjda u njemu nisu prepoznali genijalca koji zaslužuje da ga se obožava. Svim djevojkama koje su ga odbile ili kojima uopće nije mogao pristupiti kako bi bio odbijen. Svim članovima popularnog bratstva koji nisu smatrali da je dovoljno cool, ili točnije rečeno nisu uopće ni znali da postoji. Mark je rekao da ga za vrijeme studiranja nisu zanimali takvi klubovi, niti je pokušao postati njihov član niti je osjećao frustraciju što to nije bio.

Čudilo ga je kako su svi pazili da garderoba koju lik Marka u filmu nosi bude točna do u detalj, jer je primijetio da je apsolutno svaki komad odjeće i obuće stvarno jednak onima koje i sam posjeduje, ali nisu mu oklijevali stvoriti novi karakter iz kojeg je onda proizašla i motivacija za većinu odluka koje lik u filmu donosi. Vjerujem da mu je bilo čudno promatrati kako se tijekom filma uvijek točno nađe na mjestu na kojem je stvarno jednom stajao, ali je put kojim je prolazio drugačiji.



Razlog tome možda leži u činjenici da je Mark, prema riječima svojih kolega i suradnika, jednostavno bio miran dečko, u stabilnoj vezi, i provodio sate i sate ispred kompjutera, programirajući. Neki od njih i sami priznaju – tko bi želio gledati film u kojem se prvih pola sata ne dešava apsolutno ništa osim buljenja u ekran i naručivanja pizze? Puno je zanimljivije gledati kako je privukao pozornost braće Winklevoss, a onda ih vukao za nos, da bi ih na kraju pobijedio ni za pola dužine čamca bez da je ikada sjeo u isti. Put koji je prošao s najboljim prijateljem Eduardom, od njegove lude cure, incidenta s kokoškom, razilaženja u stavovima oko toga kako da zarade na Facebooku. Seana Parkera kao još jednog genijalca novog doba koji pak za razliku od Marka nema apsolutno nikakvog problema s pronalaženjem djevojaka i općenitog bivanja fascinantnim stvorom koji je sposoban omađijati svakog oko sebe. Drama.

Možda ste se zapitali kako se sada osjeća Mark? Sigurno postoji hrpa gledatelja koji će izaći iz kino dvorane misleći da je sve što su upravo vidjeli vjerno prenešeno iz stvarnog života. Kako je Mark bio geek koji nije bio u stanju održati normalan razgovor s djevojkom koja mu se sviđa bez da ju uvrijedi. Kako je stvorio Facebook ne zato što je genijalac koji u tome uživa već iz osvete, ljubomore i osjećaja manje vrijednosti. Kako se film približavao kraju, primijetila sam da mi je sve više i više žao tog Marka, koji sjedi kao potpuno isključen iz svega, u gumenim natikačama nataknutim preko čarapa i bulji u prozorsko staklo promatrajući kapi kiše.



Nisam ga mogla doživjeti kao zlikovca, a opet ni kao nevinu žrtvu okolnosti jer bi se već u sljedećem trenutku trgnuo, vratio pogled s prozora na odvjetnika koji mu je sjedio nasuprot i progovorio arogantno, samouvjereno, kao da cijelo vrijeme ima plan, točno zna što radi i jednostavno mu se ne da gubiti vrijeme na ovakve sporedne gluposti. Teško je tako zamisliti i da je pravi Mark, dosadnjikav i skroman dečko, uspio stvoriti mrežu koja će postati sinonim za društvo online i uz put na sebe stvarno navući dvije tužbe, od kojih je jedna došla od strane najboljeg mu prijatelja.

Tko zna, možda bi film prema potpuno istinitim događajima bio još zanimljiviji. Ali Mark očito ima, kao i mnogi među nama, veliki dio opcija svog života namješteno na private.

RozaKoza.com