Samoanaliza i introspekcija nam uz onaj lijep osjećaj osvještavanja i rada na sebi mogu zadati i osjećaj depresije i beznadnosti. Suočavanja i propitkivanja vlastitih vrijednosnih sustava, vlastitih obrazaca i shema ponašanja, osjećaja i mišljenja prema sebi i drugima često otvaraju Pandorinu kutiju i sučeljavaju nas sa stvarima od kojih želimo pobjeći kilometrima.
Zašto to onda i ne učinimo? Zašto smo nemoćni prema vlastitim obrascima i zašto imamo osjećaj da nemamo kontrolu i ne možemo upravljati svojim životom? Tko drži te uzde?
Jesmo li kao one lutke na koncu upravljani odozgo, odozdo, sa strane? Jesmo li kao novorođenčad istrčali iz majčine utrobe i zavapili – glupa sam, beskorisna, ružna i debela, seks je prljav, tijela se treba stidjeti, muškarci su zli i ne treba im vjerovati, samo siromašni idu u raj, život je čaša gorčine i boli, aaaaaaaaaaaa? Sasvim sigurno da nismo. Kada smo i kako dobili sve te i mnoge druge informacije i spoznaje o svijetu?
Rodili smo se kao autonomna i otvorena bića, obdarena, talentirana, sposobna za rast i učenje. Prijemčivi i nekritički do 7 godine upijali smo i snimali na magnetsku traku naše podsvijesti bilijune informacija iz naše okoline. Te ideje, vjerovanja i uvjerenja najmoćnija su stvar u našem životu, te informacije prenosili su nam naši roditelji, bake, djedovi, rodbina, tete u vrtiću, susjedi, profesori i svi koji su dolazili u dodir s nama. Isto tako slušali smo bajke, priče za laku noć, gledali crtiće i čitali slikovnice, knjige, predstave, televiziju.
Svi ti okviri, sve ti osjećaji i djelići tih osjećaja su u nama. Došli su preko naših programera, autoriteta koji su nam prenijeli svoj sustav vjerovanja, svoja životna iskustava i uvjerenja.
Neka su lijepa i pozitivna, a neke nefunkcionalna i ograničavajuća. No kad smo bili djeca mi ih tako nismo vrednovali. To programiranje vršilo se automatizmom, bez propitkivanja i bez bilo kakvog sustava evaluacije i procjene istinitosti i validnosti. Veliki autoriteti su za mnoge i ljudi u kutama, togama, odorama – liječnici, suci, sveučilišni profesori, gurui, svećenici, časnici i vojnici.
Za mnoge to su mediji, internet, TV, literatura. Takvi odnosi, takvi utjecaji determinirat će ili determiniraju naše stavove, te socijalni položaj, emocionalnu klimu, intelektualne ambicije, seksualnu (ne)inhibiranost, odnos prema novcu, vrijednostima, drugim ljudima, prema sebi, sklonosti. Loša stvar u svemu tome jest da uvjerenja naših autoriteta nisu samo njihova uvjerenja nego su plod uvjetovanja od strane njihovih autoriteta, kompilat različitih životnih prilika ili neprilika.
Tako nastaju predrasude, generalizacije, stereotipi, klasifikacije, dogme. Neprovjerenim, pasivnim prenošenjem nečijeg pojedinačnog iskustva ili ideje koje se ugraviraju u podsvijest drugih ljudi ili cijelih naraštaja, naroda, grupacija, u kolektivnu svijest. Tako u svoju podsvijest pohranjujemo tuđe strahove, tuđa iskustva (i ne samo njihova nego i utjecaje onih koji su utjecali na njih, genetskih loza ili kolektivne svijesti) njihove načine promišljanja u svijetu, ograničenja, učimo se osjećati po modelu tuđih osjećaja i zapravo postajemo kompilacija različitih uvjetovanja koja je započela u djetinjstvu, a nastavlja se kroz cijeli naš život, potvrđuje se svakim susretom, odnosom, svakom sekundom života.
I kako onda živjet izvan tih utjecaja, kako biti svoj i neponovljiv?
U svijetu u kojem živimo, ne možemo živjeti izvan utjecaja. Ono što možemo možemo ih biti svjesni i kao takvi izabirati koje ćemo utjecaje prihvaćati, a koje ne. Sugestija, odnosno ideja se ne može nametnuti protivno volji svjesnog uma. Tuđe sugestije same po sebi nemaju nikakvu moć doli one koju im mi pridajemo u vlastitom umu. Kada smo svjesni, imamo sposobnost odlučivanja koju ćemo ideju/misao/situaciju prihvatiti, a koju nećemo! Dok toga nismo svjesni, naša podsvijest (koja pasivno prihvaća sve što joj se kroz svjesni dio ubaci) će vojnički izvršavati ono što joj je ubačeno i nametnuto! Osvještavanje i znanje tj. spoznaja takvih principa je ključ dobrog upravljanja podsvjesnim.
Ključ je u odabiranju pravih autoriteta. Svi smo odgajani u nepogrešivost autoriteta, nikome nije na pamet smjelo pasti da sumnja, preispituje te odgojne metode, te rečenice i savjete. Patrijarhalno društvo tome je dalo veliki doprinos. Starije od sebe se mora slušati. Prosuđivali smo ljude po strogoći, prema stavu, nastupu, mrkom pogledu, smrtnoj ozbiljnosti i ako smo se više bojali te osobe ona je bila veći autoritet.
Često su takve osobe vrlo važne, pune sebe i sve ono što nam govore (bilo na predavanjima ili u obliku prodika) govore nam kako bi potvrdili svoju dominaciju i ukazali nam na svoje prednosti, svoja životna iskustva, svoje zasluge. Gdje ste u takvom odnosu vi?! U takvom okruženju vi ćete uvijek biti mali, nedostojni znanja i uvijek ćete kaskati za njima. (jeste li kad čuli. "Gdje sam ja bio u tvojim godinama" ili "Vi još niste spremni za to i to") To su autoriteti?! Nažalost, krivo su nas učili, to nisu autoriteti. To nisu nikakvi životni učitelji.
Pravi autoritet temeljen je prije svega na znanju. Pravi učitelj je osoba koja potiče i inspirira svojim primjerom drugu osobu na putu njene osobne autentičnosti i stvara od nje istinskog autoriteta samome sebi. Ne možete biti autoritet djetetu ako npr. pušite i govorite da je pušenje štetno. Autoritet se živi i potvrđuje primjerom: nježnošću, konzistentnošću, brižnošću i ljudskom ljubavlju za čovjeka. Neovisnost nasuprot vezanosti, povjerenje i vjera u život nasuprot spuštanju entuzijazma i zastrašivanju, ukazivanje na talente, jake strane nasuprot kriticizmu i podcjenjivanju svojih najmilijih, suradništvo i zajedništvu nasuprot kompeticiji i zavisti.
Jesu li su vaši autoriteti, vaši roditelji, vaši šefovi takvi autoriteti? Jeste li vi takav autoritet drugim ljudima, svojoj djeci, svojim prijateljima, radnim kolegama na poslu? Za biti autoritet je potrebna velika energija, kompeticija, strpljivost, fleksibilnost, upornost i opet velika ljubav.
Ako svaki dan živite s premisom da pobudite i pomognete da humane kvalitete zažive u osobama u vašoj okolini i ako to što imate u sebi dijelite bez kalkulacije i straha da će vas drugi nadjačati ili prestići onda ste doista pravi autoritet, a prije svega veliki Čovjek i veliki Učitelj!
Što vi mislite? Pišite mi! Podijelite svoja iskustva!
Konstruktivan život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
Zašto to onda i ne učinimo? Zašto smo nemoćni prema vlastitim obrascima i zašto imamo osjećaj da nemamo kontrolu i ne možemo upravljati svojim životom? Tko drži te uzde?
Jesmo li kao one lutke na koncu upravljani odozgo, odozdo, sa strane? Jesmo li kao novorođenčad istrčali iz majčine utrobe i zavapili – glupa sam, beskorisna, ružna i debela, seks je prljav, tijela se treba stidjeti, muškarci su zli i ne treba im vjerovati, samo siromašni idu u raj, život je čaša gorčine i boli, aaaaaaaaaaaa? Sasvim sigurno da nismo. Kada smo i kako dobili sve te i mnoge druge informacije i spoznaje o svijetu?
Rodili smo se kao autonomna i otvorena bića, obdarena, talentirana, sposobna za rast i učenje. Prijemčivi i nekritički do 7 godine upijali smo i snimali na magnetsku traku naše podsvijesti bilijune informacija iz naše okoline. Te ideje, vjerovanja i uvjerenja najmoćnija su stvar u našem životu, te informacije prenosili su nam naši roditelji, bake, djedovi, rodbina, tete u vrtiću, susjedi, profesori i svi koji su dolazili u dodir s nama. Isto tako slušali smo bajke, priče za laku noć, gledali crtiće i čitali slikovnice, knjige, predstave, televiziju.
Svi ti okviri, sve ti osjećaji i djelići tih osjećaja su u nama. Došli su preko naših programera, autoriteta koji su nam prenijeli svoj sustav vjerovanja, svoja životna iskustava i uvjerenja.
Neka su lijepa i pozitivna, a neke nefunkcionalna i ograničavajuća. No kad smo bili djeca mi ih tako nismo vrednovali. To programiranje vršilo se automatizmom, bez propitkivanja i bez bilo kakvog sustava evaluacije i procjene istinitosti i validnosti. Veliki autoriteti su za mnoge i ljudi u kutama, togama, odorama – liječnici, suci, sveučilišni profesori, gurui, svećenici, časnici i vojnici.
Za mnoge to su mediji, internet, TV, literatura. Takvi odnosi, takvi utjecaji determinirat će ili determiniraju naše stavove, te socijalni položaj, emocionalnu klimu, intelektualne ambicije, seksualnu (ne)inhibiranost, odnos prema novcu, vrijednostima, drugim ljudima, prema sebi, sklonosti. Loša stvar u svemu tome jest da uvjerenja naših autoriteta nisu samo njihova uvjerenja nego su plod uvjetovanja od strane njihovih autoriteta, kompilat različitih životnih prilika ili neprilika.
Tako nastaju predrasude, generalizacije, stereotipi, klasifikacije, dogme. Neprovjerenim, pasivnim prenošenjem nečijeg pojedinačnog iskustva ili ideje koje se ugraviraju u podsvijest drugih ljudi ili cijelih naraštaja, naroda, grupacija, u kolektivnu svijest. Tako u svoju podsvijest pohranjujemo tuđe strahove, tuđa iskustva (i ne samo njihova nego i utjecaje onih koji su utjecali na njih, genetskih loza ili kolektivne svijesti) njihove načine promišljanja u svijetu, ograničenja, učimo se osjećati po modelu tuđih osjećaja i zapravo postajemo kompilacija različitih uvjetovanja koja je započela u djetinjstvu, a nastavlja se kroz cijeli naš život, potvrđuje se svakim susretom, odnosom, svakom sekundom života.
I kako onda živjet izvan tih utjecaja, kako biti svoj i neponovljiv?
U svijetu u kojem živimo, ne možemo živjeti izvan utjecaja. Ono što možemo možemo ih biti svjesni i kao takvi izabirati koje ćemo utjecaje prihvaćati, a koje ne. Sugestija, odnosno ideja se ne može nametnuti protivno volji svjesnog uma. Tuđe sugestije same po sebi nemaju nikakvu moć doli one koju im mi pridajemo u vlastitom umu. Kada smo svjesni, imamo sposobnost odlučivanja koju ćemo ideju/misao/situaciju prihvatiti, a koju nećemo! Dok toga nismo svjesni, naša podsvijest (koja pasivno prihvaća sve što joj se kroz svjesni dio ubaci) će vojnički izvršavati ono što joj je ubačeno i nametnuto! Osvještavanje i znanje tj. spoznaja takvih principa je ključ dobrog upravljanja podsvjesnim.
Ključ je u odabiranju pravih autoriteta. Svi smo odgajani u nepogrešivost autoriteta, nikome nije na pamet smjelo pasti da sumnja, preispituje te odgojne metode, te rečenice i savjete. Patrijarhalno društvo tome je dalo veliki doprinos. Starije od sebe se mora slušati. Prosuđivali smo ljude po strogoći, prema stavu, nastupu, mrkom pogledu, smrtnoj ozbiljnosti i ako smo se više bojali te osobe ona je bila veći autoritet.
Često su takve osobe vrlo važne, pune sebe i sve ono što nam govore (bilo na predavanjima ili u obliku prodika) govore nam kako bi potvrdili svoju dominaciju i ukazali nam na svoje prednosti, svoja životna iskustva, svoje zasluge. Gdje ste u takvom odnosu vi?! U takvom okruženju vi ćete uvijek biti mali, nedostojni znanja i uvijek ćete kaskati za njima. (jeste li kad čuli. "Gdje sam ja bio u tvojim godinama" ili "Vi još niste spremni za to i to") To su autoriteti?! Nažalost, krivo su nas učili, to nisu autoriteti. To nisu nikakvi životni učitelji.
Pravi autoritet temeljen je prije svega na znanju. Pravi učitelj je osoba koja potiče i inspirira svojim primjerom drugu osobu na putu njene osobne autentičnosti i stvara od nje istinskog autoriteta samome sebi. Ne možete biti autoritet djetetu ako npr. pušite i govorite da je pušenje štetno. Autoritet se živi i potvrđuje primjerom: nježnošću, konzistentnošću, brižnošću i ljudskom ljubavlju za čovjeka. Neovisnost nasuprot vezanosti, povjerenje i vjera u život nasuprot spuštanju entuzijazma i zastrašivanju, ukazivanje na talente, jake strane nasuprot kriticizmu i podcjenjivanju svojih najmilijih, suradništvo i zajedništvu nasuprot kompeticiji i zavisti.
Jesu li su vaši autoriteti, vaši roditelji, vaši šefovi takvi autoriteti? Jeste li vi takav autoritet drugim ljudima, svojoj djeci, svojim prijateljima, radnim kolegama na poslu? Za biti autoritet je potrebna velika energija, kompeticija, strpljivost, fleksibilnost, upornost i opet velika ljubav.
Ako svaki dan živite s premisom da pobudite i pomognete da humane kvalitete zažive u osobama u vašoj okolini i ako to što imate u sebi dijelite bez kalkulacije i straha da će vas drugi nadjačati ili prestići onda ste doista pravi autoritet, a prije svega veliki Čovjek i veliki Učitelj!
Što vi mislite? Pišite mi! Podijelite svoja iskustva!
Konstruktivan život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login